NOVINARSTVO,
STRVINARSTVO,
ŽIVINARSTVO,
SRODNE DJELATNOSTI
Pred Ovu godinu trudbenica EuroBlica, a kadgod se kaže Euro to me podsjeti na SAO, ne znam zašto, poslala mi je mejl u kome je stajalo Pošt. g. Vasiću, ili tako nekako, Uzeći u obzir...
Dabome da sam se naježio. Jer pod trudbenicom u SAOBlicu vode novinarke. A ja, koji imam svoj pravopis, koji smatram da je jezik filozofija, stav, način revolucije i komunikacije, da je jezik sloboda i produžetak ličnosti, i koji preferiram Govorni Jezik, govori kako govoriš, piši kako govoriš, nisam dosad uspio sa jezikom ući u tako nastran i onostran odnos kao dotična Trudbenica, uzeći ga u obzir. Uzevši, uzevši, jebem ti učiteljicu srpskog jezika i pripovjedaka.
Onda dolazi Ova godina i SAOBlic donosi svoju godišnju inventuru o tome ko je bio glavni u dnevnoj rubrici Gubitnik-Pobjednik-Hit. Posljednje iz trilogije je saće za blentare, kako sam razumio. Ko je šta blentavije lupio. Od političara, jakako. Tu su Trudbebnice SAOBlica, Borka Rudić i Biljana Kovačević, STJ, i Borka Novinarka, citirale moju Blentaru pa citiram i ja Donošenjem odluke o sistemu sankcija prema političkim liderima u BiH, koji utiču na teritorijalni integritet i međunarodno lice BiH, što je novi izum prinudnog unitarizma, neke institucije EU su pokazale da nemaju nikakvu koncepciju integracije BiH.
Komentar Trudbenica je bio Ko je razumeo? Upitnik njihov.
Dakle, pretpostavljam da su za pripremu teksta imale mnogo više vremena jer se ne radi o dnevnoj produkciji. Za tih nekoliko dana, da ne kažem otkad je izjava data, nisu uspjele da razaberu jednu složenu rečenicu u kojoj se citiraju sintagame iz Brisela i tvrdi da je to novi izum te da to govori o tome da gore, u tem Briselu, nemaju koncepciju. Kako bi se nosile sa nekim analitičkim tekstom. A kako bi ga napisale. Snijele. Nikako.
STRVINARSTVO,
ŽIVINARSTVO,
SRODNE DJELATNOSTI
Pred Ovu godinu trudbenica EuroBlica, a kadgod se kaže Euro to me podsjeti na SAO, ne znam zašto, poslala mi je mejl u kome je stajalo Pošt. g. Vasiću, ili tako nekako, Uzeći u obzir...
Dabome da sam se naježio. Jer pod trudbenicom u SAOBlicu vode novinarke. A ja, koji imam svoj pravopis, koji smatram da je jezik filozofija, stav, način revolucije i komunikacije, da je jezik sloboda i produžetak ličnosti, i koji preferiram Govorni Jezik, govori kako govoriš, piši kako govoriš, nisam dosad uspio sa jezikom ući u tako nastran i onostran odnos kao dotična Trudbenica, uzeći ga u obzir. Uzevši, uzevši, jebem ti učiteljicu srpskog jezika i pripovjedaka.
Onda dolazi Ova godina i SAOBlic donosi svoju godišnju inventuru o tome ko je bio glavni u dnevnoj rubrici Gubitnik-Pobjednik-Hit. Posljednje iz trilogije je saće za blentare, kako sam razumio. Ko je šta blentavije lupio. Od političara, jakako. Tu su Trudbebnice SAOBlica, Borka Rudić i Biljana Kovačević, STJ, i Borka Novinarka, citirale moju Blentaru pa citiram i ja Donošenjem odluke o sistemu sankcija prema političkim liderima u BiH, koji utiču na teritorijalni integritet i međunarodno lice BiH, što je novi izum prinudnog unitarizma, neke institucije EU su pokazale da nemaju nikakvu koncepciju integracije BiH.
Komentar Trudbenica je bio Ko je razumeo? Upitnik njihov.
Dakle, pretpostavljam da su za pripremu teksta imale mnogo više vremena jer se ne radi o dnevnoj produkciji. Za tih nekoliko dana, da ne kažem otkad je izjava data, nisu uspjele da razaberu jednu složenu rečenicu u kojoj se citiraju sintagame iz Brisela i tvrdi da je to novi izum te da to govori o tome da gore, u tem Briselu, nemaju koncepciju. Kako bi se nosile sa nekim analitičkim tekstom. A kako bi ga napisale. Snijele. Nikako.
Neki mladi dobronamjerni, a i stariji, na portalima, uglavnom, postavljaju pitanja o novinarima i novinarstvu. Kuda idu divlje svinje. Argumentuju perverzijama, opscenošću, golotinjom, niskošću, naslovima...
Pohvalno. Ali nerješivo. Subjekti o kojima pričaju ne spadaju u novinarstvo. Ni pisci, urednici i naslovnjaci Toga ne spadaju u novinare. Novinarstvo se uništilo željom novinara da budu političari. Iza čega se krije njihovo uvjerenje da su sposobniji, školovaniji i pametniji od političara. Bolesniji među njima su ubijeđeni da su državotvorni novinari. A onda su došli Vlasnici. Koji takođe žele da budu političari i njima Uz Rame ili Uz Reket. A sve su to trećerazredne protuve koje nikad ništa nisu znale raditi ni na nivou mjesne zajednice ili barem jednog omanjeg sliva. Oni koji se ukupe u novinare imaju da slušaju Vlasnika. Oni čiji se vlasnici prodaju Strancima, ima da slušaju Strance. Oni i plaćaju. Oni koji su obilježeni kao Javni, oni ne znaju gdje su. Ali, uglavnom, znaju da, ako ništa ne umiješ i ne shvataš, treba biti protiv Republike Srpske. To su Javni u Saraj Polju.
Izuzev rijetkih segmenata medija, samo nekih, nema novinara i urednika koji imaju koordinatni vrijednosni i profesionalni sistem u kome je rang-lista aktera iz bilo koje oblasti i u kome se ne može podmetnuti i forisrati nevrijednost, banalnost, opsjena i prevara. To su novinari i urednici koji su uvijek profesionalni, bez obzira na to ko vlada i koji je nivo patriotizma kojeg oni imaju promišljenog i ugrađenog. Takvi novinari i urednici namaju cijenu. Njih se ne može odnjegovati zapošljavanjem tetkinog tečića sa privatnog fakulteta. Potrebne su decenije. Nemaju cijenu jer ih niko ne cijeni. Ne jebe ih niko ni zašta.
To je vrsta koja se još drži od onoga što je Novinarstvo. I ona će vrlo brzo izumrijeti.
Na sceni je, već odavno, i nepovratno, egzibicionizam, šupljarenje, reketiranje, sluganstvo, dodvorništvo, perverzija, laž i obmana. A sve su to osobine koje su svojstvene svim drugim djelatnostima. Nisu, dakle, presudne za novinarstvo. Nema se više na osnovu čega detektovati novinarstvo.
Pohvalno. Ali nerješivo. Subjekti o kojima pričaju ne spadaju u novinarstvo. Ni pisci, urednici i naslovnjaci Toga ne spadaju u novinare. Novinarstvo se uništilo željom novinara da budu političari. Iza čega se krije njihovo uvjerenje da su sposobniji, školovaniji i pametniji od političara. Bolesniji među njima su ubijeđeni da su državotvorni novinari. A onda su došli Vlasnici. Koji takođe žele da budu političari i njima Uz Rame ili Uz Reket. A sve su to trećerazredne protuve koje nikad ništa nisu znale raditi ni na nivou mjesne zajednice ili barem jednog omanjeg sliva. Oni koji se ukupe u novinare imaju da slušaju Vlasnika. Oni čiji se vlasnici prodaju Strancima, ima da slušaju Strance. Oni i plaćaju. Oni koji su obilježeni kao Javni, oni ne znaju gdje su. Ali, uglavnom, znaju da, ako ništa ne umiješ i ne shvataš, treba biti protiv Republike Srpske. To su Javni u Saraj Polju.
Izuzev rijetkih segmenata medija, samo nekih, nema novinara i urednika koji imaju koordinatni vrijednosni i profesionalni sistem u kome je rang-lista aktera iz bilo koje oblasti i u kome se ne može podmetnuti i forisrati nevrijednost, banalnost, opsjena i prevara. To su novinari i urednici koji su uvijek profesionalni, bez obzira na to ko vlada i koji je nivo patriotizma kojeg oni imaju promišljenog i ugrađenog. Takvi novinari i urednici namaju cijenu. Njih se ne može odnjegovati zapošljavanjem tetkinog tečića sa privatnog fakulteta. Potrebne su decenije. Nemaju cijenu jer ih niko ne cijeni. Ne jebe ih niko ni zašta.
To je vrsta koja se još drži od onoga što je Novinarstvo. I ona će vrlo brzo izumrijeti.
Na sceni je, već odavno, i nepovratno, egzibicionizam, šupljarenje, reketiranje, sluganstvo, dodvorništvo, perverzija, laž i obmana. A sve su to osobine koje su svojstvene svim drugim djelatnostima. Nisu, dakle, presudne za novinarstvo. Nema se više na osnovu čega detektovati novinarstvo.
