OSMA OFANZIVA
SARAJEVSKE
MULTIETNIČNOSTI
Svetozar Pudarić, Podbudimir Federacije BiH, Srpski Saraj Sin, jedan iz skupine srpskih funkcionera Esdepea, kojih ima nešto više nego srpskih glasača istog, kupi poene prinošenjem ljiljana na Kazane, jedno od brojnih srpskih stradališta u Patriotskom, Granatiranom, Opsadnutom, Slobodarskom Saraju.
Ta jevtina propagandna akcija Esdepea, dio je Naleta Multitničnosti koju je preduzela Esdepeova vlast kako bi potkrijepila svoju građanovštinu, svetu srpsko-hrvatsko-muslimansku trojnost i samooplodnu multinacionalnost. U tom sklopu su i hapšenja vezana za Logor Silos i ostala Srpska Ratna Izletišta. Dok nene, kone i patriotdžije ostaju zapanjeni. Tu su i privođenja i pretresanja drugih osvjedočenih patriota. Tu je i kahvenisanje Ejupa Ganića u tužilaštvu na temu Dobrokoljačka.
Očekujem dan kada će Lagumdžija negirati da je njegova Partija bošnjačka pošto su na čelu Federacije Srbin Živko i Srbin Svetozar. Jer, Živko i nije neko hrvatsko ime.
Pudarić je svoju multietničnost partijske provenijencije demonstrirao i u velikom intervjuu banjalučkom Pressu. Tu opisuje kako je na Kazane nosio Ljiljane što bih ja, i da sam mrtav u tim Kazanima, smatrao uvredom. Priča o tome kako se Erbih branila pod ljiljanima, pa su ih neki uprljali, pa ih sada ne mogu koristiti kao obilježje Vaše Države, pa ih je nosio na kazane jer su simbol ponovnog rađanja i nevine smrti. Kakve monstrozne mrtvozornike ima Esdepe.
Erbih se branila kao Država ali je u Saraju, tada, u njenom Glavnom Gradu, bilo stanje prelaza iz nevlasti u haos pa kriminalci nisu bili pod punom kontrolom i bilo je pojava da je neko namjerno, na zločine, okretao glavu i nije htio da zna. A u Dobrokoljačkoj se radilo o legitimnom vojnom cilju. Sud će to dokazati. Zadivljujuće kako to Esdepeovac zna. Analogija sa Koferom. Neko u Kazane, nešto u Kofere.
Stradanje Srba u Sarajevu ne može se dočarati samo Kazanima i Dobrovoljačkom. Dobrovoljačka je izraz čistog divljaštva muslimanske patriotske vlasti nad Jna. Kazani su samo mali uzorak torture, terorora i ubijanja kojeg su godinama trpjeli Srbi u Sarajevu. Muslimanski ulični i podzemni patrioti pod okriljem Esdea, ne imavši hrabrosti krenuti u proboj tog strašnog Četničkog Obruča, iživljavali su se nad nemoćnim srpskim civilima Sarajeva.
Postdejtonski Sarajevski Divjak, Svetozar, ne može izbrisati tu činjenicu. Jedino mu na ruku ide srpsko svojstvo da od svojih stradanje ne žrtveniše svaki božji dan kako to čine sarajevski mediji čineći da svakodnevni život Bošnjaka pretvaraju u morbidno ižrtvljavanje nad njima i latentnu repeticiju srpskih zločina.
A kad sve utihne, kad prođe dnevna potreba, sleći će se i Osma ofanziva Esdepeove multietničnosti. Niti će biti spomenika na Kazanima, niti ljiljana, niti će ko biti osuđen za Silose niti za Dobrovoljačku...
SARAJEVSKE
MULTIETNIČNOSTI
Svetozar Pudarić, Podbudimir Federacije BiH, Srpski Saraj Sin, jedan iz skupine srpskih funkcionera Esdepea, kojih ima nešto više nego srpskih glasača istog, kupi poene prinošenjem ljiljana na Kazane, jedno od brojnih srpskih stradališta u Patriotskom, Granatiranom, Opsadnutom, Slobodarskom Saraju.
Ta jevtina propagandna akcija Esdepea, dio je Naleta Multitničnosti koju je preduzela Esdepeova vlast kako bi potkrijepila svoju građanovštinu, svetu srpsko-hrvatsko-muslimansku trojnost i samooplodnu multinacionalnost. U tom sklopu su i hapšenja vezana za Logor Silos i ostala Srpska Ratna Izletišta. Dok nene, kone i patriotdžije ostaju zapanjeni. Tu su i privođenja i pretresanja drugih osvjedočenih patriota. Tu je i kahvenisanje Ejupa Ganića u tužilaštvu na temu Dobrokoljačka.
Očekujem dan kada će Lagumdžija negirati da je njegova Partija bošnjačka pošto su na čelu Federacije Srbin Živko i Srbin Svetozar. Jer, Živko i nije neko hrvatsko ime.
Pudarić je svoju multietničnost partijske provenijencije demonstrirao i u velikom intervjuu banjalučkom Pressu. Tu opisuje kako je na Kazane nosio Ljiljane što bih ja, i da sam mrtav u tim Kazanima, smatrao uvredom. Priča o tome kako se Erbih branila pod ljiljanima, pa su ih neki uprljali, pa ih sada ne mogu koristiti kao obilježje Vaše Države, pa ih je nosio na kazane jer su simbol ponovnog rađanja i nevine smrti. Kakve monstrozne mrtvozornike ima Esdepe.
Erbih se branila kao Država ali je u Saraju, tada, u njenom Glavnom Gradu, bilo stanje prelaza iz nevlasti u haos pa kriminalci nisu bili pod punom kontrolom i bilo je pojava da je neko namjerno, na zločine, okretao glavu i nije htio da zna. A u Dobrokoljačkoj se radilo o legitimnom vojnom cilju. Sud će to dokazati. Zadivljujuće kako to Esdepeovac zna. Analogija sa Koferom. Neko u Kazane, nešto u Kofere.
Stradanje Srba u Sarajevu ne može se dočarati samo Kazanima i Dobrovoljačkom. Dobrovoljačka je izraz čistog divljaštva muslimanske patriotske vlasti nad Jna. Kazani su samo mali uzorak torture, terorora i ubijanja kojeg su godinama trpjeli Srbi u Sarajevu. Muslimanski ulični i podzemni patrioti pod okriljem Esdea, ne imavši hrabrosti krenuti u proboj tog strašnog Četničkog Obruča, iživljavali su se nad nemoćnim srpskim civilima Sarajeva.
Postdejtonski Sarajevski Divjak, Svetozar, ne može izbrisati tu činjenicu. Jedino mu na ruku ide srpsko svojstvo da od svojih stradanje ne žrtveniše svaki božji dan kako to čine sarajevski mediji čineći da svakodnevni život Bošnjaka pretvaraju u morbidno ižrtvljavanje nad njima i latentnu repeticiju srpskih zločina.
A kad sve utihne, kad prođe dnevna potreba, sleći će se i Osma ofanziva Esdepeove multietničnosti. Niti će biti spomenika na Kazanima, niti ljiljana, niti će ko biti osuđen za Silose niti za Dobrovoljačku...
