BOHSANSKI JEHZIK
Iako Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić sve više govore Lagumdžijinim jezikom, i taj jezik se širi i na garaže Nekih Ambasada, tiho forsiranje Bosanskog Jezika se nastavlja i u institucionalnom, službenom smislu, i u javnom segmentu, i u internetskom saobraćaju, i u profesorskoj i akademskoj zajednici. Postoji Institut za jezik Sarajevo, postoje rječnici Bosanskog Jezika.
Tako jezik postiže ono što Bošnjaci nikako ne uspijevaju. Postaje Jezik Bosne, kako mnogi pokušavaju da imenuju Bosnu i Hercegovinu. Ako to uspiju, onda će samo iz unutrašnjeg džepa izvući Bosanski Jezik i Bosance. A Hercegovina će postati neki geografski pojam, neživ, kao Ljuta Krajina, na primjer.
U tom promovisanju Bosanskog Jezika koriste se sva moguća propagandna sredstva sienen i amanpurovskog tipa. Citira se Aleksandar Belić ili Isidora Sekulić, kako se dive tom Svebeharaisvecvjeta jeziku. Citira se i neimenovana buhdala iz lista Bošnjak, štampanog 1891. godine, koja kaže Mi se ponosimo time da je upravo naš jezik iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata.
Kao što se Arapin ili Turčin ne postaje miropoturčavanjem, tako se ni jezik ne stvara ako mu dodaš Naše H.
Sve što ovdje ispovijeda islamsku vjeru, govori srpskim jezikom. Tako je bilo i prije dolaska islama na konju i na sablji.
Stručna javnost Republike Srpske, akademijska, profesorska, književnička, šuti dok Bohsanska Kahravana Prohlazi. Ne može biti odšućeno to što neko proizvodi vještački jezik i rasplašćuje ga diljem BiH, mijenjajući tako i njenu nacionalnu, i jezičku, i geografsku stvarnost. Pravo da svako svoj jezik nazove kako hoće, završava se na njegovim bogazima. Niko nema pravo da svoju jezičku prljavštinu i taložinu iz prošlosti, mislim na turcizme, nameće drugima. Naročito ne Srbima i Republici Srpskoj.
Pomenuta javnost Republike Srpske mora odmah da pokrene projekt Srpski Jezik u Bosni i Hercegovini. Nije dovoljno estradno razmašćivanje o tome Kako se kaže i kako je pravilno. Nastavnici i profesori Srpskog jezika su, ovako, ostavljeni bez orijentira. Mi se ne možemo osloniti na Matice, Tamo Daleko. Njih ne znanima Naš Srpski Jezik. Oni imaju svojih briga.
Nepokretanjem tog projekta, mi Srpski jezik prepuštamo drugima da ga razvlače i svojataju, koristeći ga u borbi za Bosnu, zemlju jednog glasa, jednog naroda, jedne vjere i jednog jezika.
Oni na Univerzitetu u Banjaluci, najodgovorniji su da se formira Institut za jezik, a ima još instituta koje treba formirati, zajedno sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, i da se okupe stručnjaci koji mogu sačiniti jedno takvo djelo. I cijeli projekt održavati u životu jer je to trajna i nikad nezavršena djelatnost.
Umjesto da u njedrima gaje razne đeriće. Dok oni u vladi imenuje direktorice Narodne i univerzitetske biblioteke u mrežastim čarapama, dok Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta nema ni za poštansku marku, dok je Narodno pozorište Republike Srpske devastirano kao Srbi na Kosovu i trebaće jedno sto Novakovića da ga reanimiraju, dok neke manifestacije crtanog filma troše stotine hiljada maraka, dok se organizuje tradicionalni Jednominikadviše Filmski Festival, dok mediji troše milione nezavisnih donacija...
Iako Bakir Izetbegović i Sulejman Tihić sve više govore Lagumdžijinim jezikom, i taj jezik se širi i na garaže Nekih Ambasada, tiho forsiranje Bosanskog Jezika se nastavlja i u institucionalnom, službenom smislu, i u javnom segmentu, i u internetskom saobraćaju, i u profesorskoj i akademskoj zajednici. Postoji Institut za jezik Sarajevo, postoje rječnici Bosanskog Jezika.
Tako jezik postiže ono što Bošnjaci nikako ne uspijevaju. Postaje Jezik Bosne, kako mnogi pokušavaju da imenuju Bosnu i Hercegovinu. Ako to uspiju, onda će samo iz unutrašnjeg džepa izvući Bosanski Jezik i Bosance. A Hercegovina će postati neki geografski pojam, neživ, kao Ljuta Krajina, na primjer.
U tom promovisanju Bosanskog Jezika koriste se sva moguća propagandna sredstva sienen i amanpurovskog tipa. Citira se Aleksandar Belić ili Isidora Sekulić, kako se dive tom Svebeharaisvecvjeta jeziku. Citira se i neimenovana buhdala iz lista Bošnjak, štampanog 1891. godine, koja kaže Mi se ponosimo time da je upravo naš jezik iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata.
Kao što se Arapin ili Turčin ne postaje miropoturčavanjem, tako se ni jezik ne stvara ako mu dodaš Naše H.
Sve što ovdje ispovijeda islamsku vjeru, govori srpskim jezikom. Tako je bilo i prije dolaska islama na konju i na sablji.
Stručna javnost Republike Srpske, akademijska, profesorska, književnička, šuti dok Bohsanska Kahravana Prohlazi. Ne može biti odšućeno to što neko proizvodi vještački jezik i rasplašćuje ga diljem BiH, mijenjajući tako i njenu nacionalnu, i jezičku, i geografsku stvarnost. Pravo da svako svoj jezik nazove kako hoće, završava se na njegovim bogazima. Niko nema pravo da svoju jezičku prljavštinu i taložinu iz prošlosti, mislim na turcizme, nameće drugima. Naročito ne Srbima i Republici Srpskoj.
Pomenuta javnost Republike Srpske mora odmah da pokrene projekt Srpski Jezik u Bosni i Hercegovini. Nije dovoljno estradno razmašćivanje o tome Kako se kaže i kako je pravilno. Nastavnici i profesori Srpskog jezika su, ovako, ostavljeni bez orijentira. Mi se ne možemo osloniti na Matice, Tamo Daleko. Njih ne znanima Naš Srpski Jezik. Oni imaju svojih briga.
Nepokretanjem tog projekta, mi Srpski jezik prepuštamo drugima da ga razvlače i svojataju, koristeći ga u borbi za Bosnu, zemlju jednog glasa, jednog naroda, jedne vjere i jednog jezika.
Oni na Univerzitetu u Banjaluci, najodgovorniji su da se formira Institut za jezik, a ima još instituta koje treba formirati, zajedno sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, i da se okupe stručnjaci koji mogu sačiniti jedno takvo djelo. I cijeli projekt održavati u životu jer je to trajna i nikad nezavršena djelatnost.
Umjesto da u njedrima gaje razne đeriće. Dok oni u vladi imenuje direktorice Narodne i univerzitetske biblioteke u mrežastim čarapama, dok Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta nema ni za poštansku marku, dok je Narodno pozorište Republike Srpske devastirano kao Srbi na Kosovu i trebaće jedno sto Novakovića da ga reanimiraju, dok neke manifestacije crtanog filma troše stotine hiljada maraka, dok se organizuje tradicionalni Jednominikadviše Filmski Festival, dok mediji troše milione nezavisnih donacija...
