NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
KAKO OKUPITI BIRAČE OKO CRNE MAGIJE
Moram priznati da ja, koji sam sklon svakovrsnim političkim perverzijama primjenom svih sredstvava u ostvarenju cilja, koji istražuje teroiju i praksu permanentnog izbornog procesa, i koji se petnaest godina bavi izborima, od malih saopštenja do velikih zajebancija, ostajem zapanjen dostignućima opozicionog dvojca Kandidovani Mladene – Nekandidovani Mladen, Ivanić – Bosić, u nastojanju da izmisle rupu i ofarbaju je u crno.
Kada je Suzana Been Todorić ubacila peškir u ring, pošto je Bosić zavapio kako ih se već mjesecima optužuje za bezidejnost, znao sam da sam bio u pravu kad sam, tu nedavno, na konferenciji za medije, rekao da opozicija nema programa, koncepta, ideje i ideologije oko kojih bi se okupila.
Dabome, sve može da se iskoristi u predizborne svrhe, od mlade ljubavnice do stare ideje. Ali još niko nije uspio da okupi birače oko Velikog Političkog Programa pod nazivom: Dragi Birači, Naši Glasači, ovaj autoput se nikad neće izgraditi.
A upravo je to saopštio prosječno uvaženi profesor ekonomije Mladen Ivanić.
Već vidim stotine hiljada pedepeovih i esdeesovih glasača sa transparentima na kojima su decidne programske parole: Jebeš autoput, živio prognozer; Nikad asfaltom; Umjesto Mak Adama, Mak Mladen; Bolje but nego autoput... kako marširaju po strništima i ostružarnicima Republike Srpske i začinju novu političku ideju za dvadeset prvi vijek: Ovdje Nikad Neće Biti Ništa.
To i priliči Mak Mladenu. Jer je tokom cijele emisije uspio kao reference svoje vladavine i vladavine svoje partije, istaći činjenicu da je prodavši banke za jedan Euro, a ne za jednu Kaemu, kako tvrdi gledalac, uspio sačuvati broj radnika u tim bankama. Kao da banke zapošljavaju 170.000 radnika.
I uspio je reći da Dodik i Vlast nisu ništa uradili nego samo sačuvali Republiku Srpsku onakvu kakvu su i dobili.
Drugi Mladen, pripremio je sitnu knjigu o tome šta je sve obećano pa nije urađeno. I čitao je to gledaocima i Suzani. To je vrsta političke borbe slična onom jaranskom čitanju izjava iz novina uz jutarnju kavu.
I na kraju je zakukao: Čak i Vi, Suzana, iz emisije u emisiju optužujete nas za bezidejnost.
Opoziciju, Dva Mladena, jednoga Milanka, muči činjenica da ih, opoziciju, okuplja, u stvari, Milorad Dodik. Da Milorad Dodik ode u istraživačku misiju na Antarktik, na šest mjeseci, nikom nije jasno šta bi opozicija radila i pričala.
Drugo veliko dostignuće opozicione političke borbe, koje me je oduševilo i obnijemilo, jeste Bosićeva konstatacija, izrečena u svrhu samosalijevanja strava: Milorad Dodik se prepao Ognjena Tadića pa se kandidovao za Predsjednika Republike Srpske.
Primijeniću stari Lenjinov trik. Mjesecima ću ženi lagati da sam sa ljubavnicom a ljubavnici da sam sa ženom pa se zabiti u prašnjave biblioteke i proučavati ovu mudru tezu Nekandidovanog Mladena.
Ljudi, glasajte za njih. Od njih nikad neće biti ništa.
Počinjem da učim.
skica za opijelo opoziciji
KAKO OKUPITI BIRAČE OKO CRNE MAGIJE
Moram priznati da ja, koji sam sklon svakovrsnim političkim perverzijama primjenom svih sredstvava u ostvarenju cilja, koji istražuje teroiju i praksu permanentnog izbornog procesa, i koji se petnaest godina bavi izborima, od malih saopštenja do velikih zajebancija, ostajem zapanjen dostignućima opozicionog dvojca Kandidovani Mladene – Nekandidovani Mladen, Ivanić – Bosić, u nastojanju da izmisle rupu i ofarbaju je u crno.
Kada je Suzana Been Todorić ubacila peškir u ring, pošto je Bosić zavapio kako ih se već mjesecima optužuje za bezidejnost, znao sam da sam bio u pravu kad sam, tu nedavno, na konferenciji za medije, rekao da opozicija nema programa, koncepta, ideje i ideologije oko kojih bi se okupila.
Dabome, sve može da se iskoristi u predizborne svrhe, od mlade ljubavnice do stare ideje. Ali još niko nije uspio da okupi birače oko Velikog Političkog Programa pod nazivom: Dragi Birači, Naši Glasači, ovaj autoput se nikad neće izgraditi.
A upravo je to saopštio prosječno uvaženi profesor ekonomije Mladen Ivanić.
Već vidim stotine hiljada pedepeovih i esdeesovih glasača sa transparentima na kojima su decidne programske parole: Jebeš autoput, živio prognozer; Nikad asfaltom; Umjesto Mak Adama, Mak Mladen; Bolje but nego autoput... kako marširaju po strništima i ostružarnicima Republike Srpske i začinju novu političku ideju za dvadeset prvi vijek: Ovdje Nikad Neće Biti Ništa.
To i priliči Mak Mladenu. Jer je tokom cijele emisije uspio kao reference svoje vladavine i vladavine svoje partije, istaći činjenicu da je prodavši banke za jedan Euro, a ne za jednu Kaemu, kako tvrdi gledalac, uspio sačuvati broj radnika u tim bankama. Kao da banke zapošljavaju 170.000 radnika.
I uspio je reći da Dodik i Vlast nisu ništa uradili nego samo sačuvali Republiku Srpsku onakvu kakvu su i dobili.
Drugi Mladen, pripremio je sitnu knjigu o tome šta je sve obećano pa nije urađeno. I čitao je to gledaocima i Suzani. To je vrsta političke borbe slična onom jaranskom čitanju izjava iz novina uz jutarnju kavu.
I na kraju je zakukao: Čak i Vi, Suzana, iz emisije u emisiju optužujete nas za bezidejnost.
Opoziciju, Dva Mladena, jednoga Milanka, muči činjenica da ih, opoziciju, okuplja, u stvari, Milorad Dodik. Da Milorad Dodik ode u istraživačku misiju na Antarktik, na šest mjeseci, nikom nije jasno šta bi opozicija radila i pričala.
Drugo veliko dostignuće opozicione političke borbe, koje me je oduševilo i obnijemilo, jeste Bosićeva konstatacija, izrečena u svrhu samosalijevanja strava: Milorad Dodik se prepao Ognjena Tadića pa se kandidovao za Predsjednika Republike Srpske.
Primijeniću stari Lenjinov trik. Mjesecima ću ženi lagati da sam sa ljubavnicom a ljubavnici da sam sa ženom pa se zabiti u prašnjave biblioteke i proučavati ovu mudru tezu Nekandidovanog Mladena.
Ljudi, glasajte za njih. Od njih nikad neće biti ništa.
Počinjem da učim.
