DAJ BA, SJAŠI VIŠE
Samo što se nije tako novinarima obratio Državni Tužilac Broj 1, Barašin, na konferenciji za štampu povodom aktiviranja nekoliko stotina fišeka eksploziva u Bugojnu, gradu Druga Tita i Branka Mikulića..
Taj folklorni izliv kaljužarskog provincijalnog kafanskog komunikativnog sindroma, koga su neki slikovno-govorni mediji prenijeli, i hvala im, najbolja je analiza i studija o stanju tog sudsko-bezbjedničko-obavještajnog sektora u BiH.
Najprije, Državni Tužilac, bez obzira koliku glavu ima, i ministar Državne Bezbjednosti, ne pojavljuju se na konferencijama za štampu za svašta. Naročito ne kad se toliko zasralo da smrdi i šef i stanica. A naročito mi nije jasno šta će Gojko Vasić tamo. Valjda da se krivica disperzira na cijelu Naseobinu. Jer, ovo je akt protiv Naseobine BiH, reče Brašin. Protiv ustavnog poretka, sunce ti nejebem.
Nije ni čudo što smrljane bradate protuve iz lokalnih brdusina, amaterčine, nabave 15 kg eksploziva, opreme ga detonirajućim potrepštinama, donesu i aktiviraju ispred nosa, kad je takva postava izašla na konferenciju za štampu.
Kad se Državni Tužilac Broj 1 užegao od povlađivanja i snishodljivosti svojim vlastitim postavljačima i mentorima koji od njega očekuju podanost a ne profesionalnost.
Kad je smušeni, osumnjičen za obljubu sirote cigančice, neprofesionlani provincijalni politikoid, postao ministar bezbjednosti, ej. Dobro,nije lako naslijediti Sadovića.
Kad policajci u Bugojnu nemaju nikakvo obezbjeđenje i osiguranje svog bivaka pa im iza zgrade može da kampuje četa indijanaca, ili domobrana, danima.
Kad se Sipa godinama bavi dokumentacijom o izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske.
Kad se Osa bavi međusobnim sakrivanjem ubuđalih obavještajnih podataka.
Kad je najvažnije zauzeti poziciju na Nivou Naseobine, za Bošnjake, koji su uvrijeđeni i poniženi, a ne obavljati posao u korist tri naroda i dva entiteta.
Nije ni čudo što spodobe po bugojanskim brdusinama prave petnaestokilske bombe.
Šta bi tek bilo da su naišli profesionalci.
A oni sa konferencije, prva dvojica s lijeva, trebali su umjesto dolaska, podnijeti ostavke. Kao i novinari koji, u slobodi medija, pitaju ljude, Barašina, ono što on ne zna. Umjesto da su upotrijebili to svoje istraživačko nezavisno novinarstvo, od kojeg ima pucaju crveni obrazi i uši, pa ispisali to ranije, da Barašin i Ministar znaju na vrijeme o čemu se radi.
Ali, domet novinarstva je kao i domet Barašina i Ahmetovića. Mama Zineta: Ne znam šta je mog Arisa moglo tako naljutiti.
Samo što se nije tako novinarima obratio Državni Tužilac Broj 1, Barašin, na konferenciji za štampu povodom aktiviranja nekoliko stotina fišeka eksploziva u Bugojnu, gradu Druga Tita i Branka Mikulića..
Taj folklorni izliv kaljužarskog provincijalnog kafanskog komunikativnog sindroma, koga su neki slikovno-govorni mediji prenijeli, i hvala im, najbolja je analiza i studija o stanju tog sudsko-bezbjedničko-obavještajnog sektora u BiH.
Najprije, Državni Tužilac, bez obzira koliku glavu ima, i ministar Državne Bezbjednosti, ne pojavljuju se na konferencijama za štampu za svašta. Naročito ne kad se toliko zasralo da smrdi i šef i stanica. A naročito mi nije jasno šta će Gojko Vasić tamo. Valjda da se krivica disperzira na cijelu Naseobinu. Jer, ovo je akt protiv Naseobine BiH, reče Brašin. Protiv ustavnog poretka, sunce ti nejebem.
Nije ni čudo što smrljane bradate protuve iz lokalnih brdusina, amaterčine, nabave 15 kg eksploziva, opreme ga detonirajućim potrepštinama, donesu i aktiviraju ispred nosa, kad je takva postava izašla na konferenciju za štampu.
Kad se Državni Tužilac Broj 1 užegao od povlađivanja i snishodljivosti svojim vlastitim postavljačima i mentorima koji od njega očekuju podanost a ne profesionalnost.
Kad je smušeni, osumnjičen za obljubu sirote cigančice, neprofesionlani provincijalni politikoid, postao ministar bezbjednosti, ej. Dobro,nije lako naslijediti Sadovića.
Kad policajci u Bugojnu nemaju nikakvo obezbjeđenje i osiguranje svog bivaka pa im iza zgrade može da kampuje četa indijanaca, ili domobrana, danima.
Kad se Sipa godinama bavi dokumentacijom o izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske.
Kad se Osa bavi međusobnim sakrivanjem ubuđalih obavještajnih podataka.
Kad je najvažnije zauzeti poziciju na Nivou Naseobine, za Bošnjake, koji su uvrijeđeni i poniženi, a ne obavljati posao u korist tri naroda i dva entiteta.
Nije ni čudo što spodobe po bugojanskim brdusinama prave petnaestokilske bombe.
Šta bi tek bilo da su naišli profesionalci.
A oni sa konferencije, prva dvojica s lijeva, trebali su umjesto dolaska, podnijeti ostavke. Kao i novinari koji, u slobodi medija, pitaju ljude, Barašina, ono što on ne zna. Umjesto da su upotrijebili to svoje istraživačko nezavisno novinarstvo, od kojeg ima pucaju crveni obrazi i uši, pa ispisali to ranije, da Barašin i Ministar znaju na vrijeme o čemu se radi.
Ali, domet novinarstva je kao i domet Barašina i Ahmetovića. Mama Zineta: Ne znam šta je mog Arisa moglo tako naljutiti.
