среда, 28. јул 2010.

MA, KO JE DIGAO USTANAK PROTIV NIJEMACA
Nezavisne novine, zadnja pošta BiH, donose naslov DAN USTANKA BOSNE I HERCEGOVINE. Sunce ti jebem. I sve to povodom obilježavanja 27. jula, Dana ustanka naroda i narodnosti BiH u Drugom svjetskom ratu.
Razumijem potrebu Nezavisnih novina, zadnja pošta BiH, da promovišu BiH. Nezavisna BiH, nezavisne Nezavisne. Ali, ipak, prebirem po izvještajima i ne nađoh da je Nebojša Radmanović pominjao tu sintagmu DUNINBIH. Rekao je: Narodni ustanak. Nebojša je istoričar, između ostalog.
I druge novine trpaju Bosnu i Hercegovinu i njene narode i narodnosti u ustanak protiv fašizma.
Prvo.
Bosna i Hercegovina, kada je odlučeno da se podigne ustanak i ode u šume, nije postojala. Koliko sam učio istoriju i slušao Milančića Miljevića, grmečkog generala, na primjer, nije ZAVNOBIH prvo održan u Šumetinama Grmeča 41. pa, onda, narodi i narodndosti, zastupljeni u Z...H, donijeli odluku da se ide na ustanak.
Tačno je rekao Nebojša. Narodni ustanak. Nisu svi koji su otišli u šume, bili članovi Kapeju. Ni izbliza. Za Milančića znam sigurno. Kapeju je tek kasnije organizovala te razne Zavnohe, Zavnobihe, zavnomake, zavnokose, zavnoslove... ili se to samo tako prikazivalo.
Bosna i Hercegovina nema nikakve uloge u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Koliko i u borbi protiv vehabija.
Drugo.
Narodi i narodnosti BiH. Nepopravljivo smrdi na konstitutivnost na cijeloj teritoriji i poljskim nužnicima BiH. Ustanici su, ovdje, samo Srbi, brate. I časni izuzeci, pominjao sam ih na ovom blogu.
Ustanak protiv fašizma je srpska stvar. Petokraka i Kapeju, tada, bili su, skoro isključivo srpska stvar. Muslimani koji su bili u toj srpskoj stvari, uzimali su nadimke, da ih suvjernici ne označe a srpski živalj ne odbaci. Oni su dvaput zalagali glave, na dvije strane. I svaka im čast i laka im zemljica crna.
Kada je počelo građansko, nacionalno i vjersko iskrvljenje, ovdje, svi su potrčali da petokraku i Kapeju, nabiju na nos Srbima.
Čemu sada sintagma Naroda i narodnosti BiH. Kad su bili samo Srbi na Grmeču, Srbi na Kozari, Srbi na Neretvi, Srbi na Sutjesci. Srbi u Gradini, Srbi u Jasenovcu. Govorim o ovim prostorima.
Srbi ne treba da se stide petokrake i Kapeju, štagod poslije radili časno, i nečasno, antifašistička petokraka i Kapeju ostaju časne reference kroz istoriju. Republika Srpska i Srbi u BiH su sada, na žalost, jedini baštinici i kućepazitelji antifašističkog srpskog narodnog pokreta. I nastavljači te tradicije. Stoga je moraju i obilježavati. Da je ne bi drugi prigrabili i da je ne bi razvodnjili pa da na kraju žrtve fašizma budu svi narodi i sve narodnosti. Bratstvo i umorstvo.
Stoga se Kozara, Milića Gaj, Sutjska, Gradina... moraju ponovo oživjeti narodnim zborovima. Uz sva druga stratišta, iz posljednjeg srpskog rata za opstanak, koja treba obilježavati. Ali to su dvije različite stvari. Jedno je pomen žrtvama i vječnaja pamjat. A drugo je istorijska referenca koja će biti validna i za hiljadu godina, antifašizam ima beskonačno istorijsko zlatno važenje. A kojeg drugi na ovim prostorima avnoja-davnoja, nemaju.
A i što imaju, odrekli su se.