UBITI MAJKIĆKU
Gledaj televiziju radi ubistva.
Ustanovljuje se Divlji Elektronski Zapad u Federaciji BiH. Svi su pod kaubojskim opasačima. Na jednoj strani, nisko na kuku, je smit i veson sa sedefastim drškama i niklovanom cijevi, s vana i iznutra, kalibra najvećeg stršljena, na drugoj strani, na kuku, daljinski za teve prijemnike.
Živitelji Federalne Negenocidne Federacije, sjede u salunima punim dima i mržnje koji su tako gusti da su neki pozabijali eksere u dim i okačili kapute a drugi sabljama prosijecaju prozore kako bi se bolje vidjeli. I prebacuju kanale. FTV, BHT, RTRS, gluho bilo, FTV, BHT... ovoga ubiti, ovaj je naš, ovog ubiti, ovaj je naš... zovi televiziju, dok još emisija traje. Reci da ćemo mrskog genocidaša sačekati ispred zgrade i ubiti ko psa iza štale. Ko što su radili njihovi ćetnici.
U taj scenario je neku veče upala i Dušanka Majkić. Prema medijima, telefonom je osuđena 150 puta na smrt zbog toga što je rekla da Republika Srpska ne podržava da se praznuje neki datum iz mrskog komunizma koji se dogodio u Varcar Vakufu.
Dakle, obični ljudi su sluđeni.
To više nije problem ustavnih promjena. To je detekcija višestoljetne mržnje o kojoj je Andriću pisao njegov prijatelj Maks i zbog koje je otišao iz svog rodnog Sarajeva. Poslije Prvog svjetskog rata.
Mržnja očitovana prema Dušanki Majkić, direktni je proizvod novoselektiranih sorti mrzilaca odnjegovanih na neprestanoj priči o pravima Bošnjaka, muslimana, na cijelu državu Bosnu, na presiji o potrebi ukidanja Republike Srpske, na gebelsovštini o genocidnosti Republike Srpske pa prema tome i srpskog naroda u BiH, na uzgajanju filozofije žrtve koja logično proizvodi sljedeću fazu, fazu osvete. Odnjegovana je i pristranošću međunarodne zajednice u BiH, dobrog njenog dijela, i organizacije COSA OHRA (patent sintagme: S. Mitrović). I primitivnim srednjobosanskim šalom kojeg nosi Valentin Incko.
Bošnjačka politička nomenklatura sistematski proizvodi mržnju prema Republici Srpskoj i Srbima. Taj projekt su, dobrim dijelom završili prema Hrvatima i sada ih samo ponižavaju. Ta mržnja se finom tehnologijom ulijeva u ljude i njihovu podsvijest. Iz podsvijesti prelazi u svijest kako bi obavila funkciju nacionalne homogenizacije. Jer prijetnja smrću Dušanki Majkić pouzdan je moj dokaz spremnosti za sveti rat i učešće u kolektivitetu kao posjedniku Bosne.
Cosa OHRA nikada ne špekuliše o komentarima na ovakva sranja.
Gledaj televiziju radi ubistva.
Ustanovljuje se Divlji Elektronski Zapad u Federaciji BiH. Svi su pod kaubojskim opasačima. Na jednoj strani, nisko na kuku, je smit i veson sa sedefastim drškama i niklovanom cijevi, s vana i iznutra, kalibra najvećeg stršljena, na drugoj strani, na kuku, daljinski za teve prijemnike.
Živitelji Federalne Negenocidne Federacije, sjede u salunima punim dima i mržnje koji su tako gusti da su neki pozabijali eksere u dim i okačili kapute a drugi sabljama prosijecaju prozore kako bi se bolje vidjeli. I prebacuju kanale. FTV, BHT, RTRS, gluho bilo, FTV, BHT... ovoga ubiti, ovaj je naš, ovog ubiti, ovaj je naš... zovi televiziju, dok još emisija traje. Reci da ćemo mrskog genocidaša sačekati ispred zgrade i ubiti ko psa iza štale. Ko što su radili njihovi ćetnici.
U taj scenario je neku veče upala i Dušanka Majkić. Prema medijima, telefonom je osuđena 150 puta na smrt zbog toga što je rekla da Republika Srpska ne podržava da se praznuje neki datum iz mrskog komunizma koji se dogodio u Varcar Vakufu.
Dakle, obični ljudi su sluđeni.
To više nije problem ustavnih promjena. To je detekcija višestoljetne mržnje o kojoj je Andriću pisao njegov prijatelj Maks i zbog koje je otišao iz svog rodnog Sarajeva. Poslije Prvog svjetskog rata.
Mržnja očitovana prema Dušanki Majkić, direktni je proizvod novoselektiranih sorti mrzilaca odnjegovanih na neprestanoj priči o pravima Bošnjaka, muslimana, na cijelu državu Bosnu, na presiji o potrebi ukidanja Republike Srpske, na gebelsovštini o genocidnosti Republike Srpske pa prema tome i srpskog naroda u BiH, na uzgajanju filozofije žrtve koja logično proizvodi sljedeću fazu, fazu osvete. Odnjegovana je i pristranošću međunarodne zajednice u BiH, dobrog njenog dijela, i organizacije COSA OHRA (patent sintagme: S. Mitrović). I primitivnim srednjobosanskim šalom kojeg nosi Valentin Incko.
Bošnjačka politička nomenklatura sistematski proizvodi mržnju prema Republici Srpskoj i Srbima. Taj projekt su, dobrim dijelom završili prema Hrvatima i sada ih samo ponižavaju. Ta mržnja se finom tehnologijom ulijeva u ljude i njihovu podsvijest. Iz podsvijesti prelazi u svijest kako bi obavila funkciju nacionalne homogenizacije. Jer prijetnja smrću Dušanki Majkić pouzdan je moj dokaz spremnosti za sveti rat i učešće u kolektivitetu kao posjedniku Bosne.
Cosa OHRA nikada ne špekuliše o komentarima na ovakva sranja.
