POPIS TERORISTA
U Zagrebu je pjevala i svirala grupa U2. Asocijativno.
Pjevao je i svirao Bono Vox, frontmen, za rata u BiH poznat kao ratni prijatelj Alije Izetbegovića, estrad-propagator nesreće Sarajeva, srno-bijelog srpsko-muslimanskog svijeta i Bosne.
Bono je imalac počasnog pasoša BiH kojeg mu je dodijelio Alija, putem tadašnjeg ministra inostranih poslova Šaćirbegovića. Novinari su ga, u Zagrebu, pitali o tome a on se dičio i hvalio. Poslije su pitali i zvaničnike MIP-a koji su rekli da će se taj ratni trofej morati oduzeti kao i drugima.
Na istoj strani, gdje i o tome, Večernji list piše o nekom suludom Amerikancu, mada Sadki nije nikakvo američko prezime, koji je okupljao teroriste iz Pakistana, Avganistana pa i BiH (Bektašević) da napadnu Pentagon.
Dakle, šta je na stvari?
Dok se u BiH širila inostrana kamarila i gerila sumnjivih abuhamzalija i regrutovala mreža za alkaidinu euro-zonu, paralelno je stvarana svjetska mreža medijske, estradne i političke podrške stradanjima Srajeva i muslimana u BiH. Od strane Srba divljaka, agresora i genocidaša.
Bono vox nije zadužen za objektivan pristup, niti da zna da li je baš sve tako kako je predočeno. On je BiH, Sarajevo i Aliju, koristio, kao i druge, mnogo puta dotad, da bi na prljav način, stavljajući se na profitabilnu stranu u političkim igrama, pojačao svoju popularnost koja mu donosi velike pare. Kao od dva koncerta u Zagrebu.
Na stvari je prljavština ratnog rukovodstva Bošnjaka koja je onemogućila revitalizaciju BiH za sva vremena i koja ju je okarakterisala kao terorističko euroleglo. Prljavština velikih obmanjivača.
Na stvari je to što se neprestano insistira na kontinuitetu Države koja je nastala referendumom na kome nisu učestvovali Srbi, koja je nastala na mutnim igrama priznanja od strane geopolitičkih manipulatora i koja je bila vulkansko leglo terorizma i rasadnik pasoša za koje niko ne zna niti će kada saznati. Bez obzira što oni danas ne vrijede, prljav posao su obavili. Taj eksplozivni prsluk nelegalnosti, prljavštine i terorizma želi se, danas, navući svima, ne samo ratnom sarajrukovodstvu, i legalizovati i amnestirati sve, od abuhamzalija do Bona. To je zadatak kontinuiteta.
Popis imovine na dan tridesetprvog decembra devedeset prve nije kompletan ako ne sadrži i popis pokretne imovine od tridesetprvog.
Želim, kao genocidni građanin Države, da znam koliko imam terorista i kako ću da ih knjižim, da znam ko je sve o meni kao genocidnom Srbinu, po svijetu slao istinu i samo istinu a na osnovu pasoša koju davani po sarajevskim ćenifama ili nelegalnim ambasadama po svijetu.
Teroristi su danas bogatstvo, najtraženija svjetska roba.
To je popis.
U Zagrebu je pjevala i svirala grupa U2. Asocijativno.
Pjevao je i svirao Bono Vox, frontmen, za rata u BiH poznat kao ratni prijatelj Alije Izetbegovića, estrad-propagator nesreće Sarajeva, srno-bijelog srpsko-muslimanskog svijeta i Bosne.
Bono je imalac počasnog pasoša BiH kojeg mu je dodijelio Alija, putem tadašnjeg ministra inostranih poslova Šaćirbegovića. Novinari su ga, u Zagrebu, pitali o tome a on se dičio i hvalio. Poslije su pitali i zvaničnike MIP-a koji su rekli da će se taj ratni trofej morati oduzeti kao i drugima.
Na istoj strani, gdje i o tome, Večernji list piše o nekom suludom Amerikancu, mada Sadki nije nikakvo američko prezime, koji je okupljao teroriste iz Pakistana, Avganistana pa i BiH (Bektašević) da napadnu Pentagon.
Dakle, šta je na stvari?
Dok se u BiH širila inostrana kamarila i gerila sumnjivih abuhamzalija i regrutovala mreža za alkaidinu euro-zonu, paralelno je stvarana svjetska mreža medijske, estradne i političke podrške stradanjima Srajeva i muslimana u BiH. Od strane Srba divljaka, agresora i genocidaša.
Bono vox nije zadužen za objektivan pristup, niti da zna da li je baš sve tako kako je predočeno. On je BiH, Sarajevo i Aliju, koristio, kao i druge, mnogo puta dotad, da bi na prljav način, stavljajući se na profitabilnu stranu u političkim igrama, pojačao svoju popularnost koja mu donosi velike pare. Kao od dva koncerta u Zagrebu.
Na stvari je prljavština ratnog rukovodstva Bošnjaka koja je onemogućila revitalizaciju BiH za sva vremena i koja ju je okarakterisala kao terorističko euroleglo. Prljavština velikih obmanjivača.
Na stvari je to što se neprestano insistira na kontinuitetu Države koja je nastala referendumom na kome nisu učestvovali Srbi, koja je nastala na mutnim igrama priznanja od strane geopolitičkih manipulatora i koja je bila vulkansko leglo terorizma i rasadnik pasoša za koje niko ne zna niti će kada saznati. Bez obzira što oni danas ne vrijede, prljav posao su obavili. Taj eksplozivni prsluk nelegalnosti, prljavštine i terorizma želi se, danas, navući svima, ne samo ratnom sarajrukovodstvu, i legalizovati i amnestirati sve, od abuhamzalija do Bona. To je zadatak kontinuiteta.
Popis imovine na dan tridesetprvog decembra devedeset prve nije kompletan ako ne sadrži i popis pokretne imovine od tridesetprvog.
Želim, kao genocidni građanin Države, da znam koliko imam terorista i kako ću da ih knjižim, da znam ko je sve o meni kao genocidnom Srbinu, po svijetu slao istinu i samo istinu a na osnovu pasoša koju davani po sarajevskim ćenifama ili nelegalnim ambasadama po svijetu.
Teroristi su danas bogatstvo, najtraženija svjetska roba.
To je popis.
