KRAH FINANSIJSKOG IZVIKIVANJA
Čitam da svi znaju sve o finansijama i krizama, i onoj iz 29. i ovoj iz 8. A sve je propalo.
Pa gdje su bili ranije. Ili ne znaju ništa.
Lenjin i komunisti su opet u pravu. Kapitalizam je truo.
Seru o svim tim sekundarnim kreditima i prenaduvanom balonu, o rizičnim transakcijama i o bankarskim gigantima. Stvar stoji ovako:
Imamo nesagledivo duboku provaliju nad kojom je pauk razapeo mrežu. Oko provalije stoje finansijski magovi iz američkog sna, čiji su preci u Ameriku došli kao golje, kriminalci i očajnici bez hrane i zuba, i puše, kube, dabome, koja je, svaka, valjana na unutrašnjoj finoći kože ženske bedre nevine kreolke. Nedaleko od provalije, lokalni šumar na ulici ispred svoje prikolice u kojoj živi, prodaje po kile ljeba jer mu je to višak od obroka tog dana pa želi da unovči a ne da baci. Siromašni Crnac stišće u ruci dolar i omišlja se da kupi po ljeba jer cijeli ljeb u prodavnici košta pet dolara. U taj čas jedan od bogataša predlaže mu da kovanicu dolara stavi na paučinu pa ako paučina ne pukne i dolar ne ode u bezdan daće mu dolar i deset centi. Ako ode, nikom ništa. Crnac vjeruje bogatašima i daje dolar. Oni stavljaju dolar na puačinu i on ne propada. Crnac traži svoje pare i dividende ali drugi bogataš kaže: stani, plaćam ti dolar i po ako ne propadne za sat. Prvi bogataš kaže: dobro ali prvo moraš meni platiti otkup opcije. Drugi plaća dolar i deset centi a prvi mirno puši kubu i stavlja lovu u džep. Drugi pita Crnca: OK? Crnac kaže: Yes. Treći iz američkog sna nudi dva dolara da dolar neće propasti za sat. Ali sada nudi Drugom iz Sna. Crnca više niko ne pita, on sam klima glavom. Drugi kaže: OK i uzima dva dolara i puši u tamnu noć... Ako sve bude OK, Crnac treba dobiti od Trećeg svoj dolar i deset centi.
Negdje pred zoru svi puše i čekaju razvoj događaja jer je opcija produžavana nekoliko puta, pare se prelijevale u razne džepove, Crnac drijema, sunce izlazi, paučina slabi opterećena rosom i puca, dolar propada u bezdan. Prodavač viška hljeba je svoj hljeb prodao drugoj skitnici, Crnac ostao gladan jer se samo slagao sa opcijama a izgubio dolar. Onaj Drugi koji je isplatio dolar i deset centi Prvom, zapalio je treću kubu koja košta 28 dolara i mirno sjeo u crnu limuzinu čuvši na radiju da centralna banka daje dva dolara kako bi se smirilo finansijsko tržište.
Eto, to je suština krize u ulici Wall koja uništava svjetske finansije.
Beskrupulozna trka za kapitalom i profitom stvorila je poseban sistem samoregulirajućeg sticanja bogatstva – na osnovu izvikivanja astronomskih vrijednosti za teško stečene tuđe pojedinačne sitne vrijednosti. Svi su zaboravili Marksa i njegovu storiju roba-novac-roba. Zaboravili su da je nova vrijednost samo proizvedena vrijednost a ne i izlicitirana vrijednost. Nije znak da je američka, kapitalistička ekonomija propala samo u krahu Ulice Wall nego, prije svega, u činjenici da propada američka industrija automobila, na primjer. Ako ne možete stići zaraditi na Fordovom istorijskom kapitalističkom izumu – pokretnoj traci u industriji, znači da ste propali. Izvikivanje vrijednosti vašeg automobila, makar i do basnoslovnih visina, neće poboljšati vašu produktivnost do isplativosti za vas, radnike i poresku upravu.
Propali ste.
Svijet mora naći način da internacionalnim zakonom zabrani Igre tipa Wall street u kojima milijarde vlasnika jednog dolara finansiraju kubaše, neproduktivnu industriju, budžetske deficite, rat u Iraku, world-žandarmeriju i instant demokratiju - i da se okrene socijalnoj državi i socijalnom tržištu. Inače će propasti i prije stvaranje vještačke crne rupe zbog Higsovog bozona.
Čitam da svi znaju sve o finansijama i krizama, i onoj iz 29. i ovoj iz 8. A sve je propalo.
Pa gdje su bili ranije. Ili ne znaju ništa.
Lenjin i komunisti su opet u pravu. Kapitalizam je truo.
Seru o svim tim sekundarnim kreditima i prenaduvanom balonu, o rizičnim transakcijama i o bankarskim gigantima. Stvar stoji ovako:
Imamo nesagledivo duboku provaliju nad kojom je pauk razapeo mrežu. Oko provalije stoje finansijski magovi iz američkog sna, čiji su preci u Ameriku došli kao golje, kriminalci i očajnici bez hrane i zuba, i puše, kube, dabome, koja je, svaka, valjana na unutrašnjoj finoći kože ženske bedre nevine kreolke. Nedaleko od provalije, lokalni šumar na ulici ispred svoje prikolice u kojoj živi, prodaje po kile ljeba jer mu je to višak od obroka tog dana pa želi da unovči a ne da baci. Siromašni Crnac stišće u ruci dolar i omišlja se da kupi po ljeba jer cijeli ljeb u prodavnici košta pet dolara. U taj čas jedan od bogataša predlaže mu da kovanicu dolara stavi na paučinu pa ako paučina ne pukne i dolar ne ode u bezdan daće mu dolar i deset centi. Ako ode, nikom ništa. Crnac vjeruje bogatašima i daje dolar. Oni stavljaju dolar na puačinu i on ne propada. Crnac traži svoje pare i dividende ali drugi bogataš kaže: stani, plaćam ti dolar i po ako ne propadne za sat. Prvi bogataš kaže: dobro ali prvo moraš meni platiti otkup opcije. Drugi plaća dolar i deset centi a prvi mirno puši kubu i stavlja lovu u džep. Drugi pita Crnca: OK? Crnac kaže: Yes. Treći iz američkog sna nudi dva dolara da dolar neće propasti za sat. Ali sada nudi Drugom iz Sna. Crnca više niko ne pita, on sam klima glavom. Drugi kaže: OK i uzima dva dolara i puši u tamnu noć... Ako sve bude OK, Crnac treba dobiti od Trećeg svoj dolar i deset centi.
Negdje pred zoru svi puše i čekaju razvoj događaja jer je opcija produžavana nekoliko puta, pare se prelijevale u razne džepove, Crnac drijema, sunce izlazi, paučina slabi opterećena rosom i puca, dolar propada u bezdan. Prodavač viška hljeba je svoj hljeb prodao drugoj skitnici, Crnac ostao gladan jer se samo slagao sa opcijama a izgubio dolar. Onaj Drugi koji je isplatio dolar i deset centi Prvom, zapalio je treću kubu koja košta 28 dolara i mirno sjeo u crnu limuzinu čuvši na radiju da centralna banka daje dva dolara kako bi se smirilo finansijsko tržište.
Eto, to je suština krize u ulici Wall koja uništava svjetske finansije.
Beskrupulozna trka za kapitalom i profitom stvorila je poseban sistem samoregulirajućeg sticanja bogatstva – na osnovu izvikivanja astronomskih vrijednosti za teško stečene tuđe pojedinačne sitne vrijednosti. Svi su zaboravili Marksa i njegovu storiju roba-novac-roba. Zaboravili su da je nova vrijednost samo proizvedena vrijednost a ne i izlicitirana vrijednost. Nije znak da je američka, kapitalistička ekonomija propala samo u krahu Ulice Wall nego, prije svega, u činjenici da propada američka industrija automobila, na primjer. Ako ne možete stići zaraditi na Fordovom istorijskom kapitalističkom izumu – pokretnoj traci u industriji, znači da ste propali. Izvikivanje vrijednosti vašeg automobila, makar i do basnoslovnih visina, neće poboljšati vašu produktivnost do isplativosti za vas, radnike i poresku upravu.
Propali ste.
Svijet mora naći način da internacionalnim zakonom zabrani Igre tipa Wall street u kojima milijarde vlasnika jednog dolara finansiraju kubaše, neproduktivnu industriju, budžetske deficite, rat u Iraku, world-žandarmeriju i instant demokratiju - i da se okrene socijalnoj državi i socijalnom tržištu. Inače će propasti i prije stvaranje vještačke crne rupe zbog Higsovog bozona.
