среда, 08. октобар 2008.

IZBORI KO’ KINO
U dva, u četiri, u šest, u osam... tako se kod nas nižu izbori kao predstava u kakvom boljem kinu glavnog grada neke sretne zemlje.
Strani izdajnici su oduvijek, odmah poslije rata, izbore koristili kao mogućnost upravljanja ovom zemljom i njenim izratovanim narodima. To se u razvijenim zapadnim demokratijama kaže: manipulacija.
Prvo su pokušavali forsirati neke stranke koje nisu ratne, umjesto da su jednostavno zabranili ultranacionalističke kretenoide koji su se organizovali u SDSDAHDZ. To je išlo sporo, naročito sa folirantima iz Ceka. Potom su nastojali izbornim procesima suzbijati Esdees jer tako slabe Republiku Srpsku. A onda je Stranka nezavisnih socijaldemokrata ojačala pa je učinjeno sve da Esdees legne na rudu i koristi seksulani užitak u narodu poznat „s koljena“, sa istim ciljem – slabljenja Republike Srpske.
Znam da je mnogim stranim izdajnicima sada prisjela Igra Izbora jer je SNSD, neprestano udvostručavajući rezultat, došao do pozicije koja upravlja Bosnom i Hercegovinom.
No, to je njihov problem a naročito problem nedoučenih i nedoraslih eksperata i specijalista za najbolju evropsku i druge prakse.
Sada, kada je barem u uspješnijem, organizovanijem, stabilnijem, ekonomski utemeljenijem bh entitetu, politička scena stabilizovana i konačno uobličena u respektabilan generator realnosti i političkih stavova, neprestani izbori nisu više od koristi nikome. Dok su svi mali i nebitni, dok nema države i demokratske procedure i dok su na sceni samo strani plaćenici, izbori su svima dobri.
Nije dobro imati izbore svake dvije godine.
Bilo bi dobro sastaviti opšte i lokalne izbore. To bi doprinijelo daljoj kompaktnosti političke scene a stranke bi nakon izbora imale validniji legitimitet u vođenju društva, BiH i entiteta.
Ovako, imamo „slučaj Silajdžić“. Njegova stranka je na opštim izborima dobila rezultat koji joj omogućuje učešće u vlasti na nivou BiH a sam Haris je izabran za Člana. Sada je SBiH doživjela poraz. Haris i stranka imaju svoje pozicije i one se ne temelje na ovim rezultatima ali u sjeni stoji pitanje uvjerljivosti.
Istovremeno obavljanje opštih i lokalnih izbora dalo bi realniju sliku snage svakog političkog subjekta, uštedjelo bi koju paru svim budžetima, pročistilo bi scenu od bolesnika i BiH bi brže vodilo ka izlazu iz magli tipa Haristoposto.
Ali, kome to da kažem? Kada je još uvijek na velikoj sceni ukidanje, homogenizovanje, pojezičavanje, bosanizacija... sto posto Haris do Harisa.
A Haris nikome za nauk.