POPIŠMANIO SE I HARIS
Haris Silajdžić je konačno progovorio jednim jezikom – engleskim - i odmah slagao.
Njegova tvrdnja da je Dejtonski sporazum potpisao pod prijetnjom i pritiskom spada u patiniranu garnituru ratnih lažnih potpisa kakve su praktikovali Alija Izetbegović, nakon Lisabona i Radovan Karadžić nakon Atine, koji su nakon povratka u Sarajevo/Pale porekli i povukli potpise.
Haris Silajdžić i spada u tu kategoriju ratnih lidera Sarajeva i okolnih brda.
Samo što se neukom svijetu, putem bibisija i engleskog jezika, predstavlja kao pravi borac za *multietničku* BiH ne želeći da im kaže da u Sarajevo, gdje je na vlasti, nije multietnisao više od 6000 srpskih jadnika, da u vlastima Federacije Srba povratnika ima kao Pančićeve omorike u močvarama Hutovog blata.
Spada Slijadžić i u kategoriju klasičnih lažova. Jer laže da mu je neko "prislonio cijev" na potiljak i prisilio ga da potpiše. Ako je toliki borac za multietničku BiH, zašto nije odbio da to potpiše. Danas bi imao spomenik u prirodnoj veličini. Tako je u ratu i poslije rata, takođe na ingleskom, lagao o desetinama hiljada silovanih muslimanki od strane srpskih četnika.
No, nebitno je što je Silajdžić lažov, neuvjerljiv potpisnik i što je neuvjerljiv u svojoj multietničkoj BiH sastavljenoj od ekonomskih regija.
Bitno je da on, u stvari, promoviše politički program kojeg će sarajevski politički i unitaristički krug praktikovati cijelo vrijeme suđenja Opsjenaru Paljanskom. A i nakon suđenja.
Taj program je program uništenja Republike Srpske, program neprestanih zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske i njenih ovlaštenja, program neprestanog kršenja Ustava BiH i program držanja BiH, njenih građana i međunarodne zajednice, u talačkom gvantanamskom toru psihodeličnih zahtjeva Harisa i ostala dva ljiljana.
A to znači da će BiH godidnama biti na ivici opstanka i da će sve ostalo biti potisnuto u drugi plan, uključujući i evropske integracije. Za tu politički platformu trebaju svi u BiH da se spreme jer će borba biti dugotrajna i iscrpljujuća.
Haris Silajdžić postaje najteža građevinska mašina za rušenje temelja BiH.
To bi u pravednom OHR-ovom jeziku, koji ne postoji, trebalo da se karakteriše kao antidejtonska djelatnost, kao jezik mržnje i kao agresivna i zapaljiva retorika.
Njegova tvrdnja da je Dejtonski sporazum potpisao pod prijetnjom i pritiskom spada u patiniranu garnituru ratnih lažnih potpisa kakve su praktikovali Alija Izetbegović, nakon Lisabona i Radovan Karadžić nakon Atine, koji su nakon povratka u Sarajevo/Pale porekli i povukli potpise.
Haris Silajdžić i spada u tu kategoriju ratnih lidera Sarajeva i okolnih brda.
Samo što se neukom svijetu, putem bibisija i engleskog jezika, predstavlja kao pravi borac za *multietničku* BiH ne želeći da im kaže da u Sarajevo, gdje je na vlasti, nije multietnisao više od 6000 srpskih jadnika, da u vlastima Federacije Srba povratnika ima kao Pančićeve omorike u močvarama Hutovog blata.
Spada Slijadžić i u kategoriju klasičnih lažova. Jer laže da mu je neko "prislonio cijev" na potiljak i prisilio ga da potpiše. Ako je toliki borac za multietničku BiH, zašto nije odbio da to potpiše. Danas bi imao spomenik u prirodnoj veličini. Tako je u ratu i poslije rata, takođe na ingleskom, lagao o desetinama hiljada silovanih muslimanki od strane srpskih četnika.
No, nebitno je što je Silajdžić lažov, neuvjerljiv potpisnik i što je neuvjerljiv u svojoj multietničkoj BiH sastavljenoj od ekonomskih regija.
Bitno je da on, u stvari, promoviše politički program kojeg će sarajevski politički i unitaristički krug praktikovati cijelo vrijeme suđenja Opsjenaru Paljanskom. A i nakon suđenja.
Taj program je program uništenja Republike Srpske, program neprestanih zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske i njenih ovlaštenja, program neprestanog kršenja Ustava BiH i program držanja BiH, njenih građana i međunarodne zajednice, u talačkom gvantanamskom toru psihodeličnih zahtjeva Harisa i ostala dva ljiljana.
A to znači da će BiH godidnama biti na ivici opstanka i da će sve ostalo biti potisnuto u drugi plan, uključujući i evropske integracije. Za tu politički platformu trebaju svi u BiH da se spreme jer će borba biti dugotrajna i iscrpljujuća.
Haris Silajdžić postaje najteža građevinska mašina za rušenje temelja BiH.
To bi u pravednom OHR-ovom jeziku, koji ne postoji, trebalo da se karakteriše kao antidejtonska djelatnost, kao jezik mržnje i kao agresivna i zapaljiva retorika.
Нема коментара:
Постави коментар