MOJ NAROD
Mustafa-efendija Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, u svom intervjuu Oslobođenju, koji je prvi započet a zadnji objavljen, povodom dobijene nagrade za životno djelo djelioca Asocijacije muslimanskih naučnika iz Velike Britanije, kaže: "... moram istaći da ova nagrada, zasigurno, pripada više mom bosanskom narodu i mojoj IZ nego meni osobno".
Kako je to bio intervju na dostavljena pisana pitanja, nije moguća nepreciznost u prenošenju ili prevođenju.
Razumijem reisa kad kaže "moja Islamska zajednica". Tako je i došao na čelo IZ, da bude njegova, tako se i ponaša a njegove ambicije sa Deklaracijom evropskih muslimana, nastojanjima da muslimani imaju svoju državu, kao Slovenci, Hrvati i svi ostali na prostoru bivše SFRJ, koji nacitoriju, ili vjerotoriju, ne moraju dijeliti sa drugima, takve su da je "njegova" IZ samo sitnica u toj imovini.Ne razumijem prvi dio privatne imovine reisa Cerića - mom bosanskom narodu.
Pojam Bosna podrazumijeva stopostotno vlasništvo muslimana i to ne svih, nego samo sarajevskih, onih u ime kojih govore sarajevske stranke i reis. Ne mogu muslimani, i još nije zabilježeno, iz Bihaća ili iz Tuzle, govoriti o Bosni. Pojam Bosna ne podrazumijeva samo vjerski areal, teritoriju na kojoj žive samo muslimani, barem zasad. Pojam Bosna posdrazumijeva državu Bosnu sa cijelom Hercegovinom, sa Srbima, Hrvatima i inim. Pojam Bosna podrazumijeva da ne postoji ništa drugo osim Bosne. Bosna je i međunarodni naziv za Bosnu i Hercegovinu koja je "žrtva agresije i genocida".
U Bosni, dakle, postoji bosanski narod koji nije samo islamske vjere. I sav taj narod, raznih nacija i vjera tvori "moj bosanski narod" reisa Cerića.
Zamijetio sam bolesni segment u djelovanju reisa Cerića, odavno. U prevelikoj želji da se, ne miješa u politiku, nego da se bavi politikom. Naročito geopolitikom, i naročito nacionalnom politikom. Ali svojatanje naroda posebna je vrsta boljke.
Počelo je u kafani kada su skrajnuti, marginalizovani, autizirani i iskompleksirani i od komunista nikad primljeni polupjesnici, prenuti naciromantičari i novootkriveni govornici u ime boga i nacije, počeli upotrebljavati sintagmu: moj narod. Ispočetka sam mislio: ne mora svaki konj da bude potkovan, ni svaka budala verifikovana. Onda su "moj narod" počeli da upotrebljavaju pijani zastavnici JNA i rezervni kapetani SDSDAHDZ, i u medijima. Onda su Karadžići, Izetbegovići i drugi Kljujići počeli tako da govore. Potom se sintagma obogatila - moj srpski narod, na primjer.
Vremenom sam shvatio, nakon jedne ratne scene i ubistva koje je pravdano stradanjima "mog naroda", da u svakom takvom Mom Narodu čuči monstrum. Bosna i Hercegovina je puna tih ljudi Moj Narod. Sam narod nije u situaciji da ima, na primjer, Mog Reisa jer još nije otkriveno obostrano vlasništvo i jer reis ima narod pa narod ne može da ima njega niti bilo šta drugo. U Bosni i Hercegovini svaki narod zaslužuje svoju jedinku koja se zove Moj Narod. Kakav narod, takav i Moj Narod. Ako se promijeni Ustav Islamske zajednice u BiH, da reis bude doživotni poglavar, ta moja postavka će se pokazati surovo realnom.
Logično bi bilo da je reis Cerić rekao: "nagrada pripada mojim vjernicima". Ali, to je malo. Najprije će putem vjerske naobrazbe u vrtićima i kuranskih uputa u tramvajima sav "moja narod" pretvoriti u vjernike pa će ih onda, možda, nazvati "mojim vjernicima".
Kako je to bio intervju na dostavljena pisana pitanja, nije moguća nepreciznost u prenošenju ili prevođenju.
Razumijem reisa kad kaže "moja Islamska zajednica". Tako je i došao na čelo IZ, da bude njegova, tako se i ponaša a njegove ambicije sa Deklaracijom evropskih muslimana, nastojanjima da muslimani imaju svoju državu, kao Slovenci, Hrvati i svi ostali na prostoru bivše SFRJ, koji nacitoriju, ili vjerotoriju, ne moraju dijeliti sa drugima, takve su da je "njegova" IZ samo sitnica u toj imovini.Ne razumijem prvi dio privatne imovine reisa Cerića - mom bosanskom narodu.
Pojam Bosna podrazumijeva stopostotno vlasništvo muslimana i to ne svih, nego samo sarajevskih, onih u ime kojih govore sarajevske stranke i reis. Ne mogu muslimani, i još nije zabilježeno, iz Bihaća ili iz Tuzle, govoriti o Bosni. Pojam Bosna ne podrazumijeva samo vjerski areal, teritoriju na kojoj žive samo muslimani, barem zasad. Pojam Bosna posdrazumijeva državu Bosnu sa cijelom Hercegovinom, sa Srbima, Hrvatima i inim. Pojam Bosna podrazumijeva da ne postoji ništa drugo osim Bosne. Bosna je i međunarodni naziv za Bosnu i Hercegovinu koja je "žrtva agresije i genocida".
U Bosni, dakle, postoji bosanski narod koji nije samo islamske vjere. I sav taj narod, raznih nacija i vjera tvori "moj bosanski narod" reisa Cerića.
Zamijetio sam bolesni segment u djelovanju reisa Cerića, odavno. U prevelikoj želji da se, ne miješa u politiku, nego da se bavi politikom. Naročito geopolitikom, i naročito nacionalnom politikom. Ali svojatanje naroda posebna je vrsta boljke.
Počelo je u kafani kada su skrajnuti, marginalizovani, autizirani i iskompleksirani i od komunista nikad primljeni polupjesnici, prenuti naciromantičari i novootkriveni govornici u ime boga i nacije, počeli upotrebljavati sintagmu: moj narod. Ispočetka sam mislio: ne mora svaki konj da bude potkovan, ni svaka budala verifikovana. Onda su "moj narod" počeli da upotrebljavaju pijani zastavnici JNA i rezervni kapetani SDSDAHDZ, i u medijima. Onda su Karadžići, Izetbegovići i drugi Kljujići počeli tako da govore. Potom se sintagma obogatila - moj srpski narod, na primjer.
Vremenom sam shvatio, nakon jedne ratne scene i ubistva koje je pravdano stradanjima "mog naroda", da u svakom takvom Mom Narodu čuči monstrum. Bosna i Hercegovina je puna tih ljudi Moj Narod. Sam narod nije u situaciji da ima, na primjer, Mog Reisa jer još nije otkriveno obostrano vlasništvo i jer reis ima narod pa narod ne može da ima njega niti bilo šta drugo. U Bosni i Hercegovini svaki narod zaslužuje svoju jedinku koja se zove Moj Narod. Kakav narod, takav i Moj Narod. Ako se promijeni Ustav Islamske zajednice u BiH, da reis bude doživotni poglavar, ta moja postavka će se pokazati surovo realnom.
Logično bi bilo da je reis Cerić rekao: "nagrada pripada mojim vjernicima". Ali, to je malo. Najprije će putem vjerske naobrazbe u vrtićima i kuranskih uputa u tramvajima sav "moja narod" pretvoriti u vjernike pa će ih onda, možda, nazvati "mojim vjernicima".
