HAMZIN TRAMVAJ

Hamza Bakšić je glavni šef Televizije Sarajevo kada sam ja kao mladi, lijepi i nadobudni, neoženjeni i neiskvareni, novinar počinjao u Dopisništvu u Banjaluci od kojeg ćemo, mnogo kasnije, Nenad Pejić i ja, načiniti studio sa emitovanjem uživo.

Hamza je za mene tada bio autoritet, govorim o ličnom a ne hijerarhijskom odnosu.

I sada je.

U kampanji 2006. reagovao je na neke moje izjave, intervjue ilipisanije i zamjerio mi što ja to o BiH tako i slično. Odgovorio sam mu pismom, naredakciju. Nemam evidenciju da li je to objavljeno ali Hamzin tekst i taj moj odgovor je u moj knjizi Političkog ljetopisa koja se zove Esenesdum i koja govori o tom političkom djeliću vremena.

U tom tekstu sam naveo neke činjenice o BiH ali sam rekao da to što je to tako nije moja želja ili koja politička nakana - ja samo inventarišem, popisujem stvarnost, evidentiram trendove.

U međuvremenu stvari su ekalirale.

U Sarajevu, dabome.

Jer BiH se i gradi i razgrađuje u Sarajevu. BiH neće razbiti Republika Srpska nego "Miloševićevo Sarajevo", Miloševićevo po tehnologiji većinskog naroda i njegovom ponašanju.

Danas čitam Hamzu u Oslobođenju. Piše o onim vjerskim porukama u novim sarajevskim tramvajima.

Došlo je, dakle do tramvaja.

Raspad BiH došao je do tramvaja, preciznije.

Nema više Sarajeva, onog kakvog ga znamo svi, i kojeg niko nije mrzio, ni onaj gladni beskućnik kad se zadesi na željezničkoj stanici.

Te trendove ne možemo zaustaviti ni Hamza ni ja, ni zajedno, čak ni sam Cerić koga pominje Hamza u današnjoj kolumni.

Pogledaću večeras imam li u nekom kompjuteru taj odgovor Hamzi pa, ako bude vrijedio, naći će se ovdje.

Na zananje samo, bez ikakvih zlih paetovanja.