1912.
ANARHIČNA
MULTIETNIČNOST
 

Klub Bošnjaka u Vijeću Naroda Republike Srpske, nije prisustvovao prijemu kod Predsjednika Republike Srpske.

A i što će na prijemu. Kad je njihova glavna svrha zaštita Virtuelnog Nacionalnog Interesa. Njihova uloga u gradnji Republike Srpske je kao i uloga Ćuprije Na Drini u ulasku srpskog naroda u Evropu. Za vrijeme Otomanlija.

Nešto ranije, odgovarajućem prijemu nisu prisustvovali ni predstavnici islamske vjerske zajednice.

Uskotračni umovi političkog polusvijeta Bošnjaka ovo će, neosporno, predstavljati kao važan nacionalni čin ignorancije Genocidne Tvorevine i Diktatora Dodika. Očekivaće da, mi, i Evropa, mislimo, kako je to čin Građanske Bosne, vapaj za multietničnošću koja se u Banjaluci gazi cokulama, kako je to Otpor jednoumlju.

U stvarnosti, bošnjački politički polusvijet iz Banjaluke šalje poruku da je sva ta multietničnost vještačka, nametnuta, fasadirana. Nevažna. Đapo & Jarani u Klubu Bošnjaka nemaju šta da rade za Bošnjake u Republici Srpskoj. Njima ništa ne nedostaje. Osim što imaju sirotinje koliko i Srbi i nemaju radna mjesta kao i Srbi. Klub Bošnjaka ima šta da radi, i radi, za Sarajevo. A to već, iako je etnički čisto, nije bošnjačka stvar. Muslimanska još manje.

Vještačka Multietničnost se vremenom, i zakonito, pretvara u Anarhičnu Multietničnost. Razarajući Suživot.

Ta Nakazna Multietničnost, antidejtonski i neustavno utemeljena odlukama Ustavnog suda BiH koje su ustanovljene preglasavnjem Srba i Hrvata, i koje će kad-tad, biti stavljene van snage na teritoriji Republike Srpske, samo je pokušaj da muslimansko političko vođstvo dobije izgubljeni rat koji je, ne pitajući sirotinju muslimane, poveo Babo Alija.

Nu. Nijedan rat se ne vodi za multietničnost. Pa se nijedan ne može ni dobiti.

Da je konstitutivnost Svih Na Mom I Na Tvom dobra i poželjna, i Hrvatska bi bila premrežena konstitutivnošću, od Vukovara pa do Kninskog grada. Ili bi još čekala pred vratima Brisela, dok se vascijela ne prekonstituiše. I Kosovo bi, ćivša tezen pil.

Stoga ove prijemne izostanke ne treba ni upisivati u dnevnik niti donositi opravdanja.

Treba ih shvatiti kao priznanje da je Rat Izgubljen.

Imali su konstitutivnost na cijelom području ali su je žrtovali za BiH.