1896.
KIM IL BAKIR
DABOGDA DOBIO BOSNU

Kim Il Veliki. Sin.

Bakir kao da živi u Koreji, Sunce Ti Jebem. Pa misli da je svaki sin triput veći vođa od Oca Svog.

Pa tako popuje Nikoliću, dok je ovaj, u svojstvu Predsidetelja Deržave Serbije, u Banjaluci, Pijemontalnom Prijestolju Srba izvan Srbije, u posjeti Republici Srpskoj.

Popuje mu Bakir o tome da je trebao prvo da posjeti Svratište Balkanskih Karavana. Da poštuje Državu koju on ne predstavlja. On, Bakir. Popuje a zaboravlja da je samo član P. Da ne predstavlja ni BiH, ni Bosnu. Da je dobio manje muslimanskih glasova od Željka Komšića. Da se ja malo prišutim, i ugrađanim, i ja bih dobio toliko glasova. Koliko Bakir Sin. Bin Željko će ipak ostati nedostižan u broj muslimanskih glasova za P. Kao rekord Boba Bimona. Možda, dvadeset godina.

Nikolić je fin čovjek. Otkako je postao Predsidetelj. Inače bi mu rekao da bi mu se turban rotirao sedam dugih godinica. Mene je najveći strah, u noćnim snovima, da ne postanem neki predsidetelj. Pa da moram da šutim.

Ali za Kim Il Bakira to ne važi. Još Veći Sin Oca Svog pominje Nikoliću Škorpione. Pa tako Osam Hiljada Puta. Srbija treba da se osvrne unazad i da pogleda zlo svoje, veli Bakir.

A Bakir, i njegovi, bi trebali da pogledaju podase. Pa da vide da stoje u živoj krvi stoljetnih zločina, zločina koji su stariji od slavonskih hrastova.

Ako ćemo se vrijeđati. Mali Otac Velikog Sina je, u stvari, strijeljao onu nejač škorpionsku. I onu u Srebrenici. I srpsku nejač. I hrvatsku nejač. Pogazio Lisabonski sporazum. Nije dao da Tunjo dogovori mir u Beogradu. Oće Bosnu, pa Bog. Eto ti Bosna, JTB. Eto i tebi Bakire. Dabogda Dobio Bosnu. Ta će te kletva, i tvoje, pratiti, dok ti brada raste.

A Srbiju ostavi. Srbija nije žrtvovala mir. Čak ni za Kninske Srbe. Povukla se KOP.

Ta potreba Sultanskog Popovanja iz Saraja, i propratnog dvorskog djelovanja, talentovanijih od Bakira, osobina je provincijalnih mediokriteta. I svi su isti. Od Bakira do Suljagića. To je kokošije sljepilo kratkovidih. Svijet, danas, ide koracima koji imaju više smjerova nego Bakirova pamet dimenzija. Niko se, danas, ne osvrće nazad. Naročito ne da bi nekome ugodio. Šta bi bilo da jadna Srbija kaže Obami. Stani, Barače, i osvrni se unazad, pogledaj vaše bombardovanje naše Srbije, pogledaj žrtve nebeske demokratije. Suoči se.

Bakirova treća dimenzija, do nje je dosegao, vjerovatno ima u vidu preuzimanje Esdea. Pa zato srbuje Nikoliću. I zato se zanio. Govori u ime Države.