NOBELOVCI KOJI SU
UPROPASTILI SVIJET
Čitava jedna plejada ekonomista, uglavnom sa američko-kapitalističkog sjevera tog kontinenta, dobila je Nobelove nagrade za Potrošnju. Oni su, unazad tri decenije svu ekonomiju sveli na Potrošnju. I dandanas seru o Svetoj Potrošnji. Dok kriza u svom nukleusu uništava one koji nisu ni dobili priliku da postanu moćni. Povremeno bace dimnu bombu o tome kako Amerika i Obama trebaju oporezovati milionere, kao što mu je savjetovao Bafet. Bafet, koji se obogatio ninačemu ali u tolikoj mjeri da mu možeš sada oporezovati i prdenje, ono u snu po nižoj stopi, neće mu se ništa umanjiti od imetka.
Na taj su način samo ponizili Obamu jer mu taj zakon nije prošao. I pokazali koliko su moćni.
I danas čitam na Projectu Syndicate, Jozef Štiglic, Nobelovac, STJ, ubija Evropu zbog toga što promoviše štednju kao način izlaska iz krize.
Preživa na toplom suncu fraze koje ništa ne znače. Jer da su značile, ne bi svijet dospio ovdje gdje je dospio. Frazira jednako kao i oni koji fraziraju na ekonomskim forumima a koje on kritikuje. Zemlje zahvaćene krizom moraju počistiti nered u vlaastitoj kući, smanjiti deficit i državni dug, provesti strukturalne reforme i početi da potiču rast. To kažu forumaši. Štiglic kaže Kako oživjeti rast kad štednja podrazumijeva daljnji pad ukupne potražnje zbog čega će se dodatno smanjiti obim proizvodnje a povećati nezaposlenost.
I jedno i drugo su temelji ekonomske idologije Nobelovaca Koji Su Uništili Ekonomski Svijet.
Počistiti nered u vlastitoj kući. To podrazumijeva da SAD to urade jer je tamo nered, dug i finansiranje neekonomskih troškova, ratova i vladanja svijetom, nukles krize svih kriza.
Smanjiti obim proizvodnje a povećati nezaposlenost. Kapitalisti i finansijaši, od završetka Drugog svjetskog rata smanjuju i proizvodnju i zaposlenost. Kako prolaze velike korporacije koje se bave proizvodnjom. A kako one koje se bave finansijašenjem.
Ne brine se Štiglic za zaposlene i nezaposlene nego da kapaitalizmu i finansizmu obezbijedi dalje bafetisanje bez kontrole ideologija, vlasti i država.
Štiglicu bi bolje bilo da se zapita kako to da u tih trideset godina nema njemačkih ekonomista među Nobelovcima. A Njemačka ima perfektnu ekonomiju.
Štednja. Dakle. Svi su protiv štednje. Ako se vratimo malo Marksu i njegovom Kapitalu, jasno će biti da je kapitalizam nastao, i u monstruma narastao, uprvo na štednji. Štednji na radnicima i njihovom novčanom ekvivalentu. U radničkoj borbi za taj ekvivalent, bijedne nadnice, stvorene su cijele ideologije, stranke, režimi, epohe. Za to vrijeme kapitalizam se bafetizovao dotle da više i nije kapitalizam nego antimaterija koju se ne može identifikovati a koja svojim specifičnim gravitacijama upravlja cijelim ljudskim kosmosom i njegovom sudbinom.
Nastupila je nova Epoha. U Ekonomiji. Bez obzira što Nove Ekonomske Ploče na zemaljskoj kugli rastu, krajem maja Jedinstvena Rusija organizuje okrugli sto na temu evroazijsko ekonomsko integrisanje, svijet, naročito Štiglicov i Bafetov, Svijet Prevaziđenih Nobelovaca, moraće da se odvikne od slogana Potrošnja Potrošnja Potrošnja. A navikne na ideologiju Stagnacija Stagnacija Stagnacija. I stajanje je let.
Stagnacija znači omogućiti rad i funkcionisanje.
Moraće Nobelovci Koji Su Upropastli Ekonomski Svijet da se zapitaju o Velikom Filozofskom Značaju ekonomskog cilja Kine. Da ni jedna usta ne budu gladna. A ne da seru o ljudskim pravima i demokratiji.
Štiglic-Bafet-Finac ideologija bi bila presretna kada bi Kina danas bila zadužena kao Grčka. To se vidi iz svake njihove rečenice moralisanja Evropi koja toliko insistira na štednji.
Štiglic proriče da će se to dugoročno odraziti na nezaposlenost u kojoj će mladi ljudi biti bez posla a i kad ga dobiju radiće za male nadnice.
Tako o omladini nije srao ni SKOJ. Savez Komunističke Omladine Jugoslavije.
Nobelovci KSUES bi trebali da vrate te svoje Medalje Za Propast. Jer to su nagrade, Nobelove, samo za gletovanje, uljepšavanje i opravdavanje onog što su radile Bafet Horde od Breton Vudsa na ovamo.
UPROPASTILI SVIJET
Čitava jedna plejada ekonomista, uglavnom sa američko-kapitalističkog sjevera tog kontinenta, dobila je Nobelove nagrade za Potrošnju. Oni su, unazad tri decenije svu ekonomiju sveli na Potrošnju. I dandanas seru o Svetoj Potrošnji. Dok kriza u svom nukleusu uništava one koji nisu ni dobili priliku da postanu moćni. Povremeno bace dimnu bombu o tome kako Amerika i Obama trebaju oporezovati milionere, kao što mu je savjetovao Bafet. Bafet, koji se obogatio ninačemu ali u tolikoj mjeri da mu možeš sada oporezovati i prdenje, ono u snu po nižoj stopi, neće mu se ništa umanjiti od imetka.
Na taj su način samo ponizili Obamu jer mu taj zakon nije prošao. I pokazali koliko su moćni.
I danas čitam na Projectu Syndicate, Jozef Štiglic, Nobelovac, STJ, ubija Evropu zbog toga što promoviše štednju kao način izlaska iz krize.
Preživa na toplom suncu fraze koje ništa ne znače. Jer da su značile, ne bi svijet dospio ovdje gdje je dospio. Frazira jednako kao i oni koji fraziraju na ekonomskim forumima a koje on kritikuje. Zemlje zahvaćene krizom moraju počistiti nered u vlaastitoj kući, smanjiti deficit i državni dug, provesti strukturalne reforme i početi da potiču rast. To kažu forumaši. Štiglic kaže Kako oživjeti rast kad štednja podrazumijeva daljnji pad ukupne potražnje zbog čega će se dodatno smanjiti obim proizvodnje a povećati nezaposlenost.
I jedno i drugo su temelji ekonomske idologije Nobelovaca Koji Su Uništili Ekonomski Svijet.
Počistiti nered u vlastitoj kući. To podrazumijeva da SAD to urade jer je tamo nered, dug i finansiranje neekonomskih troškova, ratova i vladanja svijetom, nukles krize svih kriza.
Smanjiti obim proizvodnje a povećati nezaposlenost. Kapitalisti i finansijaši, od završetka Drugog svjetskog rata smanjuju i proizvodnju i zaposlenost. Kako prolaze velike korporacije koje se bave proizvodnjom. A kako one koje se bave finansijašenjem.
Ne brine se Štiglic za zaposlene i nezaposlene nego da kapaitalizmu i finansizmu obezbijedi dalje bafetisanje bez kontrole ideologija, vlasti i država.
Štiglicu bi bolje bilo da se zapita kako to da u tih trideset godina nema njemačkih ekonomista među Nobelovcima. A Njemačka ima perfektnu ekonomiju.
Štednja. Dakle. Svi su protiv štednje. Ako se vratimo malo Marksu i njegovom Kapitalu, jasno će biti da je kapitalizam nastao, i u monstruma narastao, uprvo na štednji. Štednji na radnicima i njihovom novčanom ekvivalentu. U radničkoj borbi za taj ekvivalent, bijedne nadnice, stvorene su cijele ideologije, stranke, režimi, epohe. Za to vrijeme kapitalizam se bafetizovao dotle da više i nije kapitalizam nego antimaterija koju se ne može identifikovati a koja svojim specifičnim gravitacijama upravlja cijelim ljudskim kosmosom i njegovom sudbinom.
Nastupila je nova Epoha. U Ekonomiji. Bez obzira što Nove Ekonomske Ploče na zemaljskoj kugli rastu, krajem maja Jedinstvena Rusija organizuje okrugli sto na temu evroazijsko ekonomsko integrisanje, svijet, naročito Štiglicov i Bafetov, Svijet Prevaziđenih Nobelovaca, moraće da se odvikne od slogana Potrošnja Potrošnja Potrošnja. A navikne na ideologiju Stagnacija Stagnacija Stagnacija. I stajanje je let.
Stagnacija znači omogućiti rad i funkcionisanje.
Moraće Nobelovci Koji Su Upropastli Ekonomski Svijet da se zapitaju o Velikom Filozofskom Značaju ekonomskog cilja Kine. Da ni jedna usta ne budu gladna. A ne da seru o ljudskim pravima i demokratiji.
Štiglic-Bafet-Finac ideologija bi bila presretna kada bi Kina danas bila zadužena kao Grčka. To se vidi iz svake njihove rečenice moralisanja Evropi koja toliko insistira na štednji.
Štiglic proriče da će se to dugoročno odraziti na nezaposlenost u kojoj će mladi ljudi biti bez posla a i kad ga dobiju radiće za male nadnice.
Tako o omladini nije srao ni SKOJ. Savez Komunističke Omladine Jugoslavije.
Nobelovci KSUES bi trebali da vrate te svoje Medalje Za Propast. Jer to su nagrade, Nobelove, samo za gletovanje, uljepšavanje i opravdavanje onog što su radile Bafet Horde od Breton Vudsa na ovamo.
