AHDNAMA ZLATKA LAGUMDŽIJE
Sada bi moglo da se teoretiše o tome kako su Hrvati u BiH odjednom otpali od tkiva Tisućljetne Grane Hrvatske i ostali u Logoru F. O greškama vezanih zastava. O sljepoći Protivsrpstva na koje su Hrvati navukli muslimane a muslimani ih, poslije, navukli na F. O tome kako ti je država ono gdje živiš a ne Tamo Daleko, ne u Kninu, ne u Karlovcu, ne u Agramu, ne u Belom Gradu.
Ali te teorije ne pomažu ćinjenici da su Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija potpisali Protokol o tome koliko hrvatskih pozicija na nivou zajedničkih organa pripada Esdepeu a koliko dvjema hrvatskim strankama.
Unitaristički listovi u BiH precizno izvještavaju o tome. Sa izvjesnom dozom likovanja.
Protokol Čović – Lagumdžija je nacionalna tragedija Bosne i Hercegovine. Nepojamno je da se može izgraditi takva politička situacija da jedna stranka, koja sa hrvatstvom ima veze koliko i Pikaso sa Hlebinskom školom, Protokolom raspoređuje Pozicije Hrvata i sebi uzima četvrtinu.
Dabome, za to ne treba kriviti Čovića i Lagumdžiju. Čović spašava Titanik bacajući dio dragulja i zlatnine u crne hegemonističke dubine. Lagumdžija, pak, ni luk jeo ni luk mirisao, što ne znači da je pošten, koristi ono što su postigli bošnjački politički begovi dok je trajala ljubav. I sprijeda i odostraga.
Hrvati i njihova politička nomenklatura su žrtve, pored svega, i ostalog, što sam nabrojao na početku, jedne neviđene prevare. Muslimanski Saraj je godinama i mandatima pričao o Državi, Državi, Državi, tako da su hrvatske stranke slijepo vjerovale u to. Usput ih je, taj isti Saraj, razbijao dračovim klinovima i grabovim maljevima. Tako su nastala dva Hadezea. Ravnofederativnost Hrvata i Bošnjaka, međutim, puno brže je propadala nego što je Država rasla.
Tako se došlo do trenutka da Zlatko Lagumdžija potpiše Ahdnamu Hrvatima da dobiju svoje.
Problem je mnogo dublji od pametovanja o tome da su Hrvati imali Herceg-Bosnu pa je dali ubudale. I od toga da je Esdepe dobio pravo da udijeli Hrvatima zato što su muslimani izabrali Željka Komšića, NLH, Neidentifikovanog Letećeg Hrvata, u Predsjedništvo.
Ovaj Protokol je sumračna najava mogućeg scenarija Hegemonističke Bosne u kojoj Većinski Jedan Građanin dodjeljuje pozicije, prava i ravnopravnost.
Osobno mislim da se nekim političkim strankama žurilo da se formira Savjet Ministara. JIO. Možda je bolja varijanta bila da se Lagumdžiju istjera na čistac. Pa neka ode i u opoziciju. Potrčali bi oni iz Sarajeva na njegovo mjesto. Bez brige.
Sada bi moglo da se teoretiše o tome kako su Hrvati u BiH odjednom otpali od tkiva Tisućljetne Grane Hrvatske i ostali u Logoru F. O greškama vezanih zastava. O sljepoći Protivsrpstva na koje su Hrvati navukli muslimane a muslimani ih, poslije, navukli na F. O tome kako ti je država ono gdje živiš a ne Tamo Daleko, ne u Kninu, ne u Karlovcu, ne u Agramu, ne u Belom Gradu.
Ali te teorije ne pomažu ćinjenici da su Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija potpisali Protokol o tome koliko hrvatskih pozicija na nivou zajedničkih organa pripada Esdepeu a koliko dvjema hrvatskim strankama.
Unitaristički listovi u BiH precizno izvještavaju o tome. Sa izvjesnom dozom likovanja.
Protokol Čović – Lagumdžija je nacionalna tragedija Bosne i Hercegovine. Nepojamno je da se može izgraditi takva politička situacija da jedna stranka, koja sa hrvatstvom ima veze koliko i Pikaso sa Hlebinskom školom, Protokolom raspoređuje Pozicije Hrvata i sebi uzima četvrtinu.
Dabome, za to ne treba kriviti Čovića i Lagumdžiju. Čović spašava Titanik bacajući dio dragulja i zlatnine u crne hegemonističke dubine. Lagumdžija, pak, ni luk jeo ni luk mirisao, što ne znači da je pošten, koristi ono što su postigli bošnjački politički begovi dok je trajala ljubav. I sprijeda i odostraga.
Hrvati i njihova politička nomenklatura su žrtve, pored svega, i ostalog, što sam nabrojao na početku, jedne neviđene prevare. Muslimanski Saraj je godinama i mandatima pričao o Državi, Državi, Državi, tako da su hrvatske stranke slijepo vjerovale u to. Usput ih je, taj isti Saraj, razbijao dračovim klinovima i grabovim maljevima. Tako su nastala dva Hadezea. Ravnofederativnost Hrvata i Bošnjaka, međutim, puno brže je propadala nego što je Država rasla.
Tako se došlo do trenutka da Zlatko Lagumdžija potpiše Ahdnamu Hrvatima da dobiju svoje.
Problem je mnogo dublji od pametovanja o tome da su Hrvati imali Herceg-Bosnu pa je dali ubudale. I od toga da je Esdepe dobio pravo da udijeli Hrvatima zato što su muslimani izabrali Željka Komšića, NLH, Neidentifikovanog Letećeg Hrvata, u Predsjedništvo.
Ovaj Protokol je sumračna najava mogućeg scenarija Hegemonističke Bosne u kojoj Većinski Jedan Građanin dodjeljuje pozicije, prava i ravnopravnost.
Osobno mislim da se nekim političkim strankama žurilo da se formira Savjet Ministara. JIO. Možda je bolja varijanta bila da se Lagumdžiju istjera na čistac. Pa neka ode i u opoziciju. Potrčali bi oni iz Sarajeva na njegovo mjesto. Bez brige.
