недеља, 17. април 2011.

SVA SRBIJA GLADNA

A NIKOLIĆ ŠTRAJKUJE GLAĐU

Pratim pomno politička zbivanja u Regionu. Sve je to potencijalno srce EU. Politički potencijalan region. Region koji upravlja svjetskim zbivanjima. Princip Dum Dum pa Prvi svjetski rat. Bolje rat nego pakt pa Drugi svjetski rat. Kosovo Republjik pa Alijansa bombarduje Beograd. Skoro ko Itler, bem mu mater. Pa onda žarište svjetskog komunizma. Sa ljudskim likom, ne lagerskog. Pa onda vođstvo Nesvrstanih.

Nažalost, u ovom vijeku Region ima nekih manjih problema. Prezaduženost. Ne pomaže ni gotovina. Bratstvo se pretvorilo u Jebinstvo. Zločini. Generali u tamnici. Narodi nose države ko gaće na štapu. Glad.

Velja Velimir Nikolić, živi ornament folklorne Srbije, neku veče zbori: Srbija nema za telefon, Srbija ne plaća svoju struju, Srbija nema za lebac, Srbija nema za tramvaj, Srbija nema za javni ve ce. Gladna je Srbija. Ni višnje na Tašmajdanu. Sunce više nije ni daleko. Otišlo u tri lepe pizde materine.

Primim k znanju. Lepo. Jebeš lebac, mi nikad, ali nikad, nećemo priznati Kosovo.

A onda vidim: Tomislav Nikolić ostao u Skupštini Srbije. Odbio da ide kući jer tamo nema ni lebca ni vode, i odlučio da proglasi štrajk glađu i žeđu. Prvi put na Balkanu neko štrajkuje žeđu. Čudo su ti radikali. Srbija je dve hiljade godina gladna. Niko ne zna da bude gladan, dobro, i bos i go, ko srpski čovek.

A onda Toma Nikolić počeo štrajk glađu.

Što mrzim kad lepa žena voda kretena i kad političar hoće da se bori nepolitičkim sredstvima. I onaj Gej Gandi da se bori protiv sile ingleske nenasilnim sredstvima.

Toma Tomica Tomislav Nikolić zahteva izbore od Tadića. I zato gladuje. Zato što Srbija gladuje. Na izbore se ne ide zbog gladi. Kao što se na derbi ne ide da se igra fudbal. Gde ste, bre, učili tu politiku. Izbori moraju da budu u glavama a ne u stomaku. Nije Marks baš bio univerzalan. Srpski čovek nikad neće da promeni vlast zbog gladi. Dok ne promeni u svojoj glavi. Može da bude gladan i od Isusa, i od pre Isusa.

Zato ne razumem Tomu Nikolića. Pa, bio ti je Tadić na pladnju. Bili su izbori. Posle izbora nema kajanja. Ko Ivanić. Sad će skoro propast sveta. Čavić. I ostali potopnici. Bili na izborima. Podimili. Pa se sad Sarajevu žale. Beže od Referenduma ko đavo od krsta. Misle, kao i Naivni Toma, da će tako da dobiju izbore. Bežeći od Referenduma. Bežeći od hrane i vode.

Vidim, stvar je ozbiljna. Došao i Tadić u skupšinu. Nikolić pod dekicom. Smešno. Tadić je dobar čovek. Znaš kad bih mu ja došao. Mi gladni a ti gladuješ. Ti se nama podsmevaš kao imitator mucavaca mucavcu. Mada je tim dolaskom Tadić pobijedio Nikolića. Savjetnici za javnost.

Onda mislim, neko mu rekao. Nikoliću. Ta transformacija od Šešelja do Brisela. Pa onda Hoćemo izbore. Isto kao i u Zagrebu. Samo što tamo Milanović ne smije da štrajkuje glađu. Kao što nije smio, onomad, grupno, da se slika sa Dodikom u Kini. Nije reko Zlaja. Rekao im, i Beogradu i Zagrebu, opozicionim, neki zajednički mentor, skripter, sufler. Ako ne nađu gladnika u Zagrebu, propašće plan. A ne može Toma da gladuje i za zagrebačku opoziciju. Ne može da bude, iako mu je ime hrvatsko, Kralj Srbije i Car Hrvatske.

Svako mora da gladuje za sebe. Kao i da koristi politička sredstva. Ona ne štite od gladi ali se pomoću njih pobjeđuje na izborima. Tomica Nikolić bi trebao jasno da kaže Ja sam za Brisel, ništa Rusija, Kina, Vuk, jedan i drugi, naročito onaj nesvrstani. Ili nekim drugim redoslijedom. Ja sam da Srbija uđe u Nato i u EU. Da uđe u Kosovo, bre. Ili negde da uđe na drugo mesto. Tako će ga birači razaznati.

Kad je gladan, samo će ga žaliti. Možda.