KRSMANOVIĆ PRIMIO GREGORIJANA
Konačno jedan međunarodni susret na niskom nivou.
Milan Mandić Socijalističke partije Republike Srpske, ili, primjerenije, Ivo Sanader Espeeresa, Zdravko Krsmanović, primio je u svojim banjalučkim partijskim dverima, Rafija Gregorijana, kolegu iz Brčkog.
Mediji su loše odradili posao pa nije bilo informacija o tome da li se razgovaralo o ustavnom položaju Teksasa nakon iscrpljivanja naftnih rezervi ili o rješenju fočanske potrošnje uglja kupljenog u mrskom tuzlanskom bazenu dok multietnička Miljevina čami ni u stečaju ni u likvidaciji.
Jasno mi je u kom je svojstvu Zdravko Krsmanović boravio u Banjaluci. Pozvao ga ministara zdravstva da potpiše priznanicu za donaciju u renoviranje Doma zdravlja pa je dotični Krsmanović bio u pratnji jednog od svojih omiljenih Golijanina, direktora Doma.
Nije mi jasno u kom je svojstvu u Banjaluci boravio, i sa Krsmanogluom razgovarao, Rafi Gregorijan. Jer, kada američke zvaničnike pitate za Gregorijana, oni redom sa odbojnošću odmahuju. Dakle, nije u svojstvu predstavnika američke administracije. Uostalom, ovdje je za to američka ambasada.
Moralo bi se biti član i izaslanik neke velike humanitarne međunarodne organizacije pa razgovarati sa minornim liderom nove socpartije čiji lider je 2006. u knjižici o ustavnim diskusijama koje su štampale Nezavisne novine i neka švajcarska agencija za razvoj, napisao vlastiti članak kojeg je počeo tvrdnjom da je, danas, tada, nakon deset godina od rata, došlo vijeme da se ukinu entiteti, dakle i Republika Srpska, i da se BiH organizuje sa dva nivoa vlasti: državnim niovoom i opštinskim nivoom.
Rafi Gregorijan je ovdje na posebnom zadatku. To je odavno vidljivo. Još od organizovanja banjalučkog ogranka ilegalne ćelije ljubitelja međunarodne demokratije, u garaži ovdašnjeg Ohaera a u sastvu Lepa Ceca Cenić, Oslobđena Goga Katanac, Tanja Topić Fridrih Ebert Analitung, Dragan Babić Septembar... i sastanka koji je u Treći val Hantingtonovih demokratija unio novi zamah, te od poniznopuzajućeg prijema Milorada Barašina, Glavnog Državnog Tužioca Centralnog Državnog Tužilaštva i uručivanja mu prikupljenog sadržaja sandučeta za anonimne pritužbe Radničkoj kontroli. Od strane Rafija, dabome.
Takav zadatak je imao i Ohaerov pleh muzičar Sajmon Hejzlok, blaženozavršivši, poslije, na Kosovu.
Konačno jedan međunarodni susret na niskom nivou.
Milan Mandić Socijalističke partije Republike Srpske, ili, primjerenije, Ivo Sanader Espeeresa, Zdravko Krsmanović, primio je u svojim banjalučkim partijskim dverima, Rafija Gregorijana, kolegu iz Brčkog.
Mediji su loše odradili posao pa nije bilo informacija o tome da li se razgovaralo o ustavnom položaju Teksasa nakon iscrpljivanja naftnih rezervi ili o rješenju fočanske potrošnje uglja kupljenog u mrskom tuzlanskom bazenu dok multietnička Miljevina čami ni u stečaju ni u likvidaciji.
Jasno mi je u kom je svojstvu Zdravko Krsmanović boravio u Banjaluci. Pozvao ga ministara zdravstva da potpiše priznanicu za donaciju u renoviranje Doma zdravlja pa je dotični Krsmanović bio u pratnji jednog od svojih omiljenih Golijanina, direktora Doma.
Nije mi jasno u kom je svojstvu u Banjaluci boravio, i sa Krsmanogluom razgovarao, Rafi Gregorijan. Jer, kada američke zvaničnike pitate za Gregorijana, oni redom sa odbojnošću odmahuju. Dakle, nije u svojstvu predstavnika američke administracije. Uostalom, ovdje je za to američka ambasada.
Moralo bi se biti član i izaslanik neke velike humanitarne međunarodne organizacije pa razgovarati sa minornim liderom nove socpartije čiji lider je 2006. u knjižici o ustavnim diskusijama koje su štampale Nezavisne novine i neka švajcarska agencija za razvoj, napisao vlastiti članak kojeg je počeo tvrdnjom da je, danas, tada, nakon deset godina od rata, došlo vijeme da se ukinu entiteti, dakle i Republika Srpska, i da se BiH organizuje sa dva nivoa vlasti: državnim niovoom i opštinskim nivoom.
Rafi Gregorijan je ovdje na posebnom zadatku. To je odavno vidljivo. Još od organizovanja banjalučkog ogranka ilegalne ćelije ljubitelja međunarodne demokratije, u garaži ovdašnjeg Ohaera a u sastvu Lepa Ceca Cenić, Oslobđena Goga Katanac, Tanja Topić Fridrih Ebert Analitung, Dragan Babić Septembar... i sastanka koji je u Treći val Hantingtonovih demokratija unio novi zamah, te od poniznopuzajućeg prijema Milorada Barašina, Glavnog Državnog Tužioca Centralnog Državnog Tužilaštva i uručivanja mu prikupljenog sadržaja sandučeta za anonimne pritužbe Radničkoj kontroli. Od strane Rafija, dabome.
Takav zadatak je imao i Ohaerov pleh muzičar Sajmon Hejzlok, blaženozavršivši, poslije, na Kosovu.
