IDE SULE, IDE 2010.
Tihićev centar za obavještavanje, javljanje i uzbunjivanje, odaslao je javku da je Sulejman Tihić ucijenio međunarodnu zajednicu, sa naglaskom na Ameriku, da će se povući iz politike ako se ne nametnu ustavne promjene, nametnu, jer nema drugog načina da se izlegu i usvoje, a omiljeni Oaher ode sa Miljacke.
Moguća je i druga strana javke. Neko poručuje Tihiću da je ljepše i bolje da se povuče nego da se uglibi na putu kojim prođe Snaga Bosne.
Svejedno, predlažem da u horu zavapimo: Ne odlazi Sule, dok ne nađeš Jadranku Kosor. Pošto se Bakir više ne znoji za to mjesto.
A i ako odeš misliš da će neko da se počeše iza uva ili iza zadnjeg džepa.
Bez obzira odakle stiže javka, donosi poruku da je zarobljeništvo sarajevskog političkog uma doseglo kritičnu granicu. Spasonosna slamka Ustavnih promjena koje neće doći i Ohaera koji neće ostati, potpuno je nerealna politička crvena nit koja ima osobinu kosmičke crne rupe ili antimaterije i koja u sebe guta svu okolnu materiju ili polumateriju od koje se satoji politički mozaik Miljacke. I Tihić, i drugi, moraju biti svjesni da je BiH u Dejtonu ostala da visi o koncu i da je njihova zadnja nada bio Karadžić i Esdees. Optužujući Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu i navodeći to jednim od najvećih razloga za ustavne promjene, odnosno unitarizaciju i centralizaciju, Sarajevski Unitaristički Krug, optužuje i velike sile da su u Dejtonu, legalizovale genocid što, dabome, nije tačno, jer građanski, međunacionalni i međuvjerski rat nije agresija i nije genocid.
Plitkost i kratkovidost sarajevskog unitarističkog festivala prikazuje se u sinemaskopu i dolbiju i povodom popisa življa u BiH kojeg SDASBiH ne prihvataju ako se popisuje nacionalnost, jezik i vjera. Ako se toliko želi jedinstvena, povratnička, ravnopravna, multietnička BiH, onda treba popisati sve, do kolja za paradajz, da bi se znalo da, na promjer, treba vratiti te Srbe u Tuzlu, Bihać, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Bugojno... ako već nije moguće u Sarajevo.
A ako je namjera ta centralizacija, unitarizacija, islamska republika bošnjačkog reisovog naroda, opet treba popisati.
Valjda je red da svaka carevina, pa i Sarajevska Carevina, zna nad kime vlada, ko je sirotinja raja a ko begovi i paše.
Tihićev centar za obavještavanje, javljanje i uzbunjivanje, odaslao je javku da je Sulejman Tihić ucijenio međunarodnu zajednicu, sa naglaskom na Ameriku, da će se povući iz politike ako se ne nametnu ustavne promjene, nametnu, jer nema drugog načina da se izlegu i usvoje, a omiljeni Oaher ode sa Miljacke.
Moguća je i druga strana javke. Neko poručuje Tihiću da je ljepše i bolje da se povuče nego da se uglibi na putu kojim prođe Snaga Bosne.
Svejedno, predlažem da u horu zavapimo: Ne odlazi Sule, dok ne nađeš Jadranku Kosor. Pošto se Bakir više ne znoji za to mjesto.
A i ako odeš misliš da će neko da se počeše iza uva ili iza zadnjeg džepa.
Bez obzira odakle stiže javka, donosi poruku da je zarobljeništvo sarajevskog političkog uma doseglo kritičnu granicu. Spasonosna slamka Ustavnih promjena koje neće doći i Ohaera koji neće ostati, potpuno je nerealna politička crvena nit koja ima osobinu kosmičke crne rupe ili antimaterije i koja u sebe guta svu okolnu materiju ili polumateriju od koje se satoji politički mozaik Miljacke. I Tihić, i drugi, moraju biti svjesni da je BiH u Dejtonu ostala da visi o koncu i da je njihova zadnja nada bio Karadžić i Esdees. Optužujući Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu i navodeći to jednim od najvećih razloga za ustavne promjene, odnosno unitarizaciju i centralizaciju, Sarajevski Unitaristički Krug, optužuje i velike sile da su u Dejtonu, legalizovale genocid što, dabome, nije tačno, jer građanski, međunacionalni i međuvjerski rat nije agresija i nije genocid.
Plitkost i kratkovidost sarajevskog unitarističkog festivala prikazuje se u sinemaskopu i dolbiju i povodom popisa življa u BiH kojeg SDASBiH ne prihvataju ako se popisuje nacionalnost, jezik i vjera. Ako se toliko želi jedinstvena, povratnička, ravnopravna, multietnička BiH, onda treba popisati sve, do kolja za paradajz, da bi se znalo da, na promjer, treba vratiti te Srbe u Tuzlu, Bihać, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Bugojno... ako već nije moguće u Sarajevo.
A ako je namjera ta centralizacija, unitarizacija, islamska republika bošnjačkog reisovog naroda, opet treba popisati.
Valjda je red da svaka carevina, pa i Sarajevska Carevina, zna nad kime vlada, ko je sirotinja raja a ko begovi i paše.
