KERUM
Lokalni izbori u Hrvatskoj, organizovani, prvi put, kao i kod nas, sa neposrednim, izravnim, biranjem načelnika opština i gradova, donijeli su na čas anatomije mnogo bitnih činjenica za analizu političkog stanja u toj Sloveniji susjednoj zemlji.
Kao i generalna državna politika i političko organizovanje se u Hrvatskoj polako odvaja od života.
Pojava nezavisnih kandidata u jakim sredinama i već konstatovano a sada produbljeno odvajanje zagrebačkog načelnika od Esdepea, govori o tome da glavne stranke, Hadeze i Esdepe imaju jake elite, položaj u republičkoj vlasti, svoj prostor u medijima i jak virtuelni imidž, ali nemaju organizaciju na terenu i u stvarnosti provincije koja se ne može podcjenjivati. Nešto slično kao i mreža autoputeva, a između – jad i i bijeda.
U Zagrebu, dakle, ne vlada Esdepe. Pobjeđuje Bandić. I drugi neovisni kandidati, ili kao pobjednici ili kao visoko procentualno rangirani, pokazuju da obje velike stranke ne drže stvar u svojim rukama.
U Splitu gradu, sirotinjskom konglomeratu Dalmacije, pobjedom tajkuna Keruma, vlaha, trgovca, vlasnika jahti i majbaha, čini mi se, potvrdilo se ono što se u Hrvatskoj ne smije pominjati – Dalmacija nije baš Hrvatska. Iako je u Splitu televizija zabilježila davljenje mladog tenkiste jna, prije početka pokolja u sfrj, što je dalo ogroman zamah Hadezeu, desnici i krvolocima, ta stranka je već odavno izgubila tu plodnu političku glasovnu leju. Mlitavi, neerektivni Račanov Esdepe, kao i sada beskrvni Milanovićev, nisu iskoristili taj ponuđeni poligon za socijaldemokratski prilazak velikom srednjem i siromašnom sloju splitskih i okolnih glasača.
Tako je prošao Kerum.
Čovjek priprost za politiku, nekomunikativan, skorojević, hvalisavac, kao i svi tajkuni rođeni sa zlom raspada Jugoslavije. Ne znam stvarno stanje ali pretpopstavljam da se, kao i naši, obogatio na ratnim cijenama i neplaćanju poreza državi.
Vođenje velikog grada nije posao za čistu stranačku mašineriju i sastav tima jer se stranačka pripadnost ne pokazuje uvijek kao dovoljna stručna kompetencija u tako zahtjevnom poslu. Nisam siguran i da tajkunska tehnologija upravljanja može da obavi posao. Mislim da je Split prije napravio grešku nego dobar potez. Stranački čovjek, kolikogod bio odmetnut od centrale, još uvijek ima korektiv. Kerum je pobijedio sam i sam sebi je korektiv. Nesreća je samo što će se moći kazati da je uspio, tek ako pobijedi u trećem mandatu. Ali to je preskupa cijena.
Stranačka struktura, optimalno raspoređena po terenu, neprevaziđen je put za politički uspjeh stranke i vladanje svim društvenim resursima kao što su veliki gradovi. Ujedno, to je i najveća mogućnost građanima, biračima, stanovništvu, čiji dio je učlanjen u stranku, da utiče na kandidovanja i na izbor. Ako nema stranačke infrastrukture, posao obavljaju pare, ovaj put Kerumove.
A pare ne rade za obične ljude.
Lokalni izbori u Hrvatskoj, organizovani, prvi put, kao i kod nas, sa neposrednim, izravnim, biranjem načelnika opština i gradova, donijeli su na čas anatomije mnogo bitnih činjenica za analizu političkog stanja u toj Sloveniji susjednoj zemlji.
Kao i generalna državna politika i političko organizovanje se u Hrvatskoj polako odvaja od života.
Pojava nezavisnih kandidata u jakim sredinama i već konstatovano a sada produbljeno odvajanje zagrebačkog načelnika od Esdepea, govori o tome da glavne stranke, Hadeze i Esdepe imaju jake elite, položaj u republičkoj vlasti, svoj prostor u medijima i jak virtuelni imidž, ali nemaju organizaciju na terenu i u stvarnosti provincije koja se ne može podcjenjivati. Nešto slično kao i mreža autoputeva, a između – jad i i bijeda.
U Zagrebu, dakle, ne vlada Esdepe. Pobjeđuje Bandić. I drugi neovisni kandidati, ili kao pobjednici ili kao visoko procentualno rangirani, pokazuju da obje velike stranke ne drže stvar u svojim rukama.
U Splitu gradu, sirotinjskom konglomeratu Dalmacije, pobjedom tajkuna Keruma, vlaha, trgovca, vlasnika jahti i majbaha, čini mi se, potvrdilo se ono što se u Hrvatskoj ne smije pominjati – Dalmacija nije baš Hrvatska. Iako je u Splitu televizija zabilježila davljenje mladog tenkiste jna, prije početka pokolja u sfrj, što je dalo ogroman zamah Hadezeu, desnici i krvolocima, ta stranka je već odavno izgubila tu plodnu političku glasovnu leju. Mlitavi, neerektivni Račanov Esdepe, kao i sada beskrvni Milanovićev, nisu iskoristili taj ponuđeni poligon za socijaldemokratski prilazak velikom srednjem i siromašnom sloju splitskih i okolnih glasača.
Tako je prošao Kerum.
Čovjek priprost za politiku, nekomunikativan, skorojević, hvalisavac, kao i svi tajkuni rođeni sa zlom raspada Jugoslavije. Ne znam stvarno stanje ali pretpopstavljam da se, kao i naši, obogatio na ratnim cijenama i neplaćanju poreza državi.
Vođenje velikog grada nije posao za čistu stranačku mašineriju i sastav tima jer se stranačka pripadnost ne pokazuje uvijek kao dovoljna stručna kompetencija u tako zahtjevnom poslu. Nisam siguran i da tajkunska tehnologija upravljanja može da obavi posao. Mislim da je Split prije napravio grešku nego dobar potez. Stranački čovjek, kolikogod bio odmetnut od centrale, još uvijek ima korektiv. Kerum je pobijedio sam i sam sebi je korektiv. Nesreća je samo što će se moći kazati da je uspio, tek ako pobijedi u trećem mandatu. Ali to je preskupa cijena.
Stranačka struktura, optimalno raspoređena po terenu, neprevaziđen je put za politički uspjeh stranke i vladanje svim društvenim resursima kao što su veliki gradovi. Ujedno, to je i najveća mogućnost građanima, biračima, stanovništvu, čiji dio je učlanjen u stranku, da utiče na kandidovanja i na izbor. Ako nema stranačke infrastrukture, posao obavljaju pare, ovaj put Kerumove.
A pare ne rade za obične ljude.
