ŠTA BLEBETA BETA
Beogradska agencija Beta, što može biti skraćenica od Beogradski Talibani, ona koja je objavila vijest da je podignuta krivična prijava protiv Dodika a onda su nadležni iz tih obrazli institucija rekli da je to bila samo dopuna izvještaja a da i inače sintagma krivična prijava u tim avlijama ne postoji, pala je na dno. Obratili su se pismom Miloradu Dodiku, onom istom koga su obalegali u svojoj vijesti koju je gurnula dopisnica iz Banjaluke, na osnovu dobro obaviještenih izvora u Sarajevu, zahtijevajući da ih se zaštiti od mojih vrijeđanja i slično. Onda je juče došla vijest da je portaprol obrazli Tužilaštva BiH rekao da je vijest Bete medijska manipulacija.
Bio sam novinar u dnevnoj redakciji petnaest godina. Mogu da saosjećam sa novinarima. Ali pušače, potkupljivce, manipulante, perverznjake u seksulanom odnosu sa činjenicama, ne mogu da podnesem ni u svinjcu.
Kad sam radio za Televiziju Sarajevo, radio sam ne po svojoj savjesti nego po činjenicama. Napadao sam Izvršno vijeće SR BiH, tadašnju vladu Bosne i Hercegovine, Centralni Komitet, tadašnji Ohaer Bosne i Hercegovine, Socijalistički savez radnog naroda, opštinu Bananjaluka i sve ostale okolne, međuopštinske organe vlasti... svi su raspravljali o mojim tekstovima, zvali na sastanke uredništvo TVSA itd. ali nikada nisu demantovali ni jedan moj tekst, nikada nisu slali na sud ni jedan moj tekst i nikada niko nije potegao partijske kazne za mene (što je bila jedna od mjera za ukolijenčavanje novinara i drugih). Nemam vremena da te tekstove sklopim u knjigu pa da mlađani, a i oni iskompleksirani i plitkoumni, novinari vide kako se to radi.
Odgovornost novinara nije prema slobodi medija niti prema svojoj savjesti, prema konzumentima i gazdama, nego samo prema činjenicama. Znam da mnogi funkcionišu na balkanskom sistemu „jesam ga razvalio“ ali to nije novinarstvo. Dobar novinar mora raspolagati činjenicama, relacijama i koordinatama bolje nego ministar. Svaki dobar novinar trebao bi da zna znanje tako da može sutra biti ministar iz neke oblasti (pri čemu ministar nikada ne može biti novinar, kolikogod zna). Da bi se posjedovale činjenice potrebno je mnogo truda, čitanja, dokumentacije i rada. Dobro obaviješteni izvori posjeduju samo podvale. To bi svaki novinar trebao da zna. Skupljanje papira od administrativaca iz bilo kog organa vlasti, unaprijed je sumnjivo. Nikome od njih nije stalo do istine, činjenice, napretka i demokratije, nego do svog uskoguzičnog interesa. Ili, što je još gore, do skrivenog upravljanja trendovima i državama, jer su u nečijoj službi, a siroti mali novinarčići se upljuvaše, ovlažiše i isfelaciraše u opštoj egzaltaciji slobode medija.
Betagradno.
Beogradska agencija Beta, što može biti skraćenica od Beogradski Talibani, ona koja je objavila vijest da je podignuta krivična prijava protiv Dodika a onda su nadležni iz tih obrazli institucija rekli da je to bila samo dopuna izvještaja a da i inače sintagma krivična prijava u tim avlijama ne postoji, pala je na dno. Obratili su se pismom Miloradu Dodiku, onom istom koga su obalegali u svojoj vijesti koju je gurnula dopisnica iz Banjaluke, na osnovu dobro obaviještenih izvora u Sarajevu, zahtijevajući da ih se zaštiti od mojih vrijeđanja i slično. Onda je juče došla vijest da je portaprol obrazli Tužilaštva BiH rekao da je vijest Bete medijska manipulacija.
Bio sam novinar u dnevnoj redakciji petnaest godina. Mogu da saosjećam sa novinarima. Ali pušače, potkupljivce, manipulante, perverznjake u seksulanom odnosu sa činjenicama, ne mogu da podnesem ni u svinjcu.
Kad sam radio za Televiziju Sarajevo, radio sam ne po svojoj savjesti nego po činjenicama. Napadao sam Izvršno vijeće SR BiH, tadašnju vladu Bosne i Hercegovine, Centralni Komitet, tadašnji Ohaer Bosne i Hercegovine, Socijalistički savez radnog naroda, opštinu Bananjaluka i sve ostale okolne, međuopštinske organe vlasti... svi su raspravljali o mojim tekstovima, zvali na sastanke uredništvo TVSA itd. ali nikada nisu demantovali ni jedan moj tekst, nikada nisu slali na sud ni jedan moj tekst i nikada niko nije potegao partijske kazne za mene (što je bila jedna od mjera za ukolijenčavanje novinara i drugih). Nemam vremena da te tekstove sklopim u knjigu pa da mlađani, a i oni iskompleksirani i plitkoumni, novinari vide kako se to radi.
Odgovornost novinara nije prema slobodi medija niti prema svojoj savjesti, prema konzumentima i gazdama, nego samo prema činjenicama. Znam da mnogi funkcionišu na balkanskom sistemu „jesam ga razvalio“ ali to nije novinarstvo. Dobar novinar mora raspolagati činjenicama, relacijama i koordinatama bolje nego ministar. Svaki dobar novinar trebao bi da zna znanje tako da može sutra biti ministar iz neke oblasti (pri čemu ministar nikada ne može biti novinar, kolikogod zna). Da bi se posjedovale činjenice potrebno je mnogo truda, čitanja, dokumentacije i rada. Dobro obaviješteni izvori posjeduju samo podvale. To bi svaki novinar trebao da zna. Skupljanje papira od administrativaca iz bilo kog organa vlasti, unaprijed je sumnjivo. Nikome od njih nije stalo do istine, činjenice, napretka i demokratije, nego do svog uskoguzičnog interesa. Ili, što je još gore, do skrivenog upravljanja trendovima i državama, jer su u nečijoj službi, a siroti mali novinarčići se upljuvaše, ovlažiše i isfelaciraše u opštoj egzaltaciji slobode medija.
Betagradno.
