Ohoho, vidim Tarik Sadović, čiji je najveći politički domet biti narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u kojoj Esdees ima većinu a predsjedava Dragan Kalinić, promoviše se u zamjenika predsjedavajućeg Savjeta ministara. To je nesumnjiv napredak jer dok je oslovljavan kao ministar u Vijeću ministara nije ništa umio uraditi kako treba. Sada je odlučio da u svoje ruke uzme državnu imovinu pa je državnički izjavio da je vlasnik državne imovine - Bosna i Hercegovina. A imovinu dobra i umiljata BiH može dati na korištenje entitetima, kantonima pa čak i općinama. Tako se Zamjenik Sadović prikazuje kao ministar koji ne može riješiti status nelegalnih državljana BiH (stranih plaćenika i terorista) ali može riješiti status državne imovine.
Očaran sam svakodnevnim pokušajima da se od svega pravi pita, takorekući burek.
Država BiH koja u Dejtonskom sporazumu jedva ima ime, u stvarnosti nema ništa. Sastoji se od dva entiteta i tri naroda. I to je sve što ima. Treba da bude sretna, ta BiH, što nije dobila ispred neku "makedonsku" sintagmu tipa: nekadašnja socijalistička republika; bivša samostalna radionica Branka i Hamdije...
BiH teško može imati nešto svoje osim onoga što je propisao Dejtonski sporazum (zajedničke funkcije) i onoga što su entiteti na ustavan način prenijeli na zajedničke funkcije. Ono što su nametali visoki predstavnici ili što je otimano od ucijenjenog Esdeesa, to već nije legalno zajedničko. A o nekoj konkretnoj imovini u smislu nepokretnosti veoma je teško govoriti.
BiH nema ni sve svoje podanike pod sobom a kamo li imovinu.
Mnogima je, pa i Zamjeniku Sadoviću, oči zaslijepila "uspješna reforma odbrane" pa su shvatili da se mogu podržaviti i javne ćenife i da se preko toga može postati država. Kako se preko "zamjenika" ne postaje važniji tako se ni preko državne imovine ne postaje država. Veoma teško je nešto proglasiti mojom imovinom a da pri tome nije utvrđeno da ja postojim.
Država je, ovo ne kažem zbog onih koji razumiju nego zbog Sadovića i inih, ugovor građana, stanovnika, ljudi... među sobom da hoće da žive zajedno. Ustav je ugovor između tih ljudi i države o međusobnim obavezama i pravima. Vidi li Sadović u ove dvije rečenica išta što postoji? Osim ljudi, ja tu ne vidim ništa.
Predlažem da se Zamjenika Sadovića proglasi državnim katastrantnom, da mu se odštampa jedna zemljišna knjiga i da se uputi po Bosni, bože me oprosti, i da u knjigu upisuje svu velelijepnu imovinu u svoj njenoj nadnaravnoj veličini, kao nekad što je Evlija Čelebija pisao svoje putopise u kojima su šljive oko Banjaluke imale po dvije kile a dinje bile veće od krave.
