SVJETSKU EKONOMIJU
MOŽE SPASITI
SAMO NACIONALNA DRŽAVA
Davno sam ovdje, u skladu sa svojom političkom filozofijom Podijeliti sve što se može Podijeliti, postavio tezu da će 21. Vijek biti vijek nacionalnih država.
Jasno je da je globalizacija Projekt Za Naguz kojim bi se trebala provesti totalitarizacija u finansijskom, vojnom, kulturnom i energetskom smislu. Potprojekti su razne trgovačke, finansijske i vojne asocijacije. WTO, MMF, NATO... Danas, kada je Varšavski Pakt odavno mrtav, malo ko se sjeća Teorije Ograničenog Suvereniteta kojom su sovjetski socteoretičari objašnjavali suštinu Ujedinjenja Proletarijata.
Ograničeni Suverenitet je danas na sceni veće pozornice i pod većim svjetlima nego što je to bilo u mračno doba sovjetske diktature nad jadnim Bugarima, Poljacima, Mađarima...
Kurčevi svjetski ekonomisti, koje je sve odreda porodila globalizacija i američki liberalizam sa Divljeg Profita, danas ne govore o Sumraku Suvereniteta kojim je završen Dvadeseti vijek. Njihova optika je šarenoliki kaleidoskop ponude, potražnje, derivata i supra profita.
Deni Rodrik je, doduše, napisao knjigu Globalizacijski paradoks: demokratija i budućnost svjetske ekonomije. I sada je izašao sa tezom da globalna kriza ruši mit o slabljenju države.
To je ključni preokret u ekonomističkom gledanju na stvari.
Komunisti su imali teoriju o tome da će vremenom, kada se proleteri ujedine, država početi da odumire. Jer će svako raditi koliko hoće a uzimati koliko mu treba. JMM. Jebalo Mačku Mater.
Divlji Finansijaši su to, međutim, počeli da provode. Ali na način da država odumire, a oni da vladaju, da svako radi koliko mora a da za to dobije Crven Ban Vuka Karadžića, osunećen ili ne, ovisno o geografiji.
Države su nastale isključivo iz dva razloga. Iz nacionalnog i ekonomskog.
Kroz cijelu istoriju država nije uspjela naći barem još jedan razlog. Ali ta dva stoje i danas kao neborivi. Pri tome treba primijetiti da to ne znači da je država nastala zbog profita. Mada neke države globalizacijom nastoje da za sebe, i uspijevaju, prigrabe profit drugih nacija, uzimajući im i državu iz ruku.
Amerika nije najbolji kunić u ovom razmatranju. Jer, tamo nema nacije. Tamo su podanici Države isključivo Došljaci. Oni ne mogu unijeti naciju kroz imigracioni ured. Heroin možda i mogu. Tako da unutaramerička globalizacija nema problema sa onim državama-zvjezdicama na zastavi. Nijedna od njih nije nacionalna država i zato ima da šuti.
Evropa, pak, koja je areal snažnih nacionalnih država, laboratorija nastanka država i nacija, koje su prešle krvavi put od klanja da bi se, prije svega zaokružila Francuska, Njemačka... nacionalna država, do klanja između državnacija i do stvaranja velike kontinentalne asocijacije, EU, dobar je primjer kako integraciona isntitucionalizacija ne može zamijeniti nacionalnu državu.
Da može, Grčka ne bi propala.
Naddržavu nije moguće stvoriti a da pod njiom svi ostanu živi.
Put je upravo obrnut. Nacionalna Država, Državnacija, mora iskoristiti sve svoje odgovornosti i zaštiti naciju i ekonomiju na kojoj počiva i nacija i njena država, a potom razgovarati o integracijama. Na osnovu koristi za državu i naciju. I nikako drugačije. Predaja koristi Naddržavi samo je banalizovanje Ograničenog Suvereniteta.
U nekoj budućoj deceniji moraće se razmotriti i slobodno kretanje roba. Jer to je fenomenalan demokratski mehanizam ubijanja malih od strane velikih. Kolonijalne sile su izvukle bogatstvo od siromašnih kolonija, to isto je uradila Amerika Totalitarizmom Dolara, i sada pokušavaju produžiti Globalizacijski Kolonijalizam. Govorim o tome da nikada Karlovačko neće prići Hajnekenu ni kao daleki konkurent jer je startna pozicija bila posve različita. Još kada sve to premreži i poklopi tržište Unije, proizvodnja Karlovaćčkog biće tri puta skuplja od Hajnekena. I, gotovo.
Ne treba, dabome, imati iluzija. Jednakost država i nacija se nikada neće uspostaviti. Ali male nacije i njihove države mogu učiniti da se zaštite i spasu vlastitim radom i korištenjem svojih resursa. Od integracija će uzimati ono što im u tome i u drugom koristi.
Republika Srpska ima na svakog stanovnika, bio djed ili beba u pelenama, po hektar obradive površine. Ta zemlja može dati plodove koji će svakog tog stanovnika učiniti nezavisnim i od EU, i od Poreske uprave, i od Politike Novih Radnih Mjesta, i od prosjačkih davanja za nezaposlene, demobilisane i slične kategorije.
U iskorištenju tih hektara EU neće nikada ni pokušati da napravi pomak. To jedino može uraditi nacionalna država. Srpska.
Rodrik dobro primjećuje da je Država na udaru ekomista koji je orkivljuju za zabrane Slobode Protoka Roba i za neostvarenje njihovog sna o ekonomskom uspjehu globalizma. Ali, kaže, i na udaru je Kosmopolitskih Etičara koji kažu da su državne granice vještačka tvorevine. Globalna komunikacijska publika stvara i svoju globalnu etiku, kažu oni.
Ali. Malo poslije polovine prošlog vijeka svijet se oduševljavao Makluanom. Televizija, govorio je, stvara Globalno Selo. Ili Sijelo. I šta se desilo. Ništa. Tako se ništa neće desiti ni pripovijedanjem da internet stvara globalnu etiku. Prije svega, to je poluvojna tehnologija globalizacije koju koriste i pametni ali i, mnogo više, budale.
Maršal Makluan, naravno, nije mogao da pretpostavi da će njegova Globalna Tetka Telka stvoriti gledalački užitak od bombardovanja Beograda Bagdada, zabijanja letve u dupe Gadafiju, razaranja Egipta, sada Sirije, uskoro Irana.
Nadati se nečem boljem, suludo je.
Uostalom, da je sve to dobro, ja bih, kad sam bio u Pekingu, mogao da postavi post na svoj blog. Ali nisam mogao. Kinezi, koji su imali državu davno prije nego što su drugi počeli da pišuckaju po pijesku, znaju šta rade. Da ima neke koristi, oni bi je prvi vidjeli.
Kina i Rusija su još jedine velike brane i nade za opstanak Nacionalne Države. Ako padnu te dvije državnacije, pašće sve. Cijeli svijet će biti u Gadafijevoj Situaciji.
MOŽE SPASITI
SAMO NACIONALNA DRŽAVA
Davno sam ovdje, u skladu sa svojom političkom filozofijom Podijeliti sve što se može Podijeliti, postavio tezu da će 21. Vijek biti vijek nacionalnih država.
Jasno je da je globalizacija Projekt Za Naguz kojim bi se trebala provesti totalitarizacija u finansijskom, vojnom, kulturnom i energetskom smislu. Potprojekti su razne trgovačke, finansijske i vojne asocijacije. WTO, MMF, NATO... Danas, kada je Varšavski Pakt odavno mrtav, malo ko se sjeća Teorije Ograničenog Suvereniteta kojom su sovjetski socteoretičari objašnjavali suštinu Ujedinjenja Proletarijata.
Ograničeni Suverenitet je danas na sceni veće pozornice i pod većim svjetlima nego što je to bilo u mračno doba sovjetske diktature nad jadnim Bugarima, Poljacima, Mađarima...
Kurčevi svjetski ekonomisti, koje je sve odreda porodila globalizacija i američki liberalizam sa Divljeg Profita, danas ne govore o Sumraku Suvereniteta kojim je završen Dvadeseti vijek. Njihova optika je šarenoliki kaleidoskop ponude, potražnje, derivata i supra profita.
Deni Rodrik je, doduše, napisao knjigu Globalizacijski paradoks: demokratija i budućnost svjetske ekonomije. I sada je izašao sa tezom da globalna kriza ruši mit o slabljenju države.
To je ključni preokret u ekonomističkom gledanju na stvari.
Komunisti su imali teoriju o tome da će vremenom, kada se proleteri ujedine, država početi da odumire. Jer će svako raditi koliko hoće a uzimati koliko mu treba. JMM. Jebalo Mačku Mater.
Divlji Finansijaši su to, međutim, počeli da provode. Ali na način da država odumire, a oni da vladaju, da svako radi koliko mora a da za to dobije Crven Ban Vuka Karadžića, osunećen ili ne, ovisno o geografiji.
Države su nastale isključivo iz dva razloga. Iz nacionalnog i ekonomskog.
Kroz cijelu istoriju država nije uspjela naći barem još jedan razlog. Ali ta dva stoje i danas kao neborivi. Pri tome treba primijetiti da to ne znači da je država nastala zbog profita. Mada neke države globalizacijom nastoje da za sebe, i uspijevaju, prigrabe profit drugih nacija, uzimajući im i državu iz ruku.
Amerika nije najbolji kunić u ovom razmatranju. Jer, tamo nema nacije. Tamo su podanici Države isključivo Došljaci. Oni ne mogu unijeti naciju kroz imigracioni ured. Heroin možda i mogu. Tako da unutaramerička globalizacija nema problema sa onim državama-zvjezdicama na zastavi. Nijedna od njih nije nacionalna država i zato ima da šuti.
Evropa, pak, koja je areal snažnih nacionalnih država, laboratorija nastanka država i nacija, koje su prešle krvavi put od klanja da bi se, prije svega zaokružila Francuska, Njemačka... nacionalna država, do klanja između državnacija i do stvaranja velike kontinentalne asocijacije, EU, dobar je primjer kako integraciona isntitucionalizacija ne može zamijeniti nacionalnu državu.
Da može, Grčka ne bi propala.
Naddržavu nije moguće stvoriti a da pod njiom svi ostanu živi.
Put je upravo obrnut. Nacionalna Država, Državnacija, mora iskoristiti sve svoje odgovornosti i zaštiti naciju i ekonomiju na kojoj počiva i nacija i njena država, a potom razgovarati o integracijama. Na osnovu koristi za državu i naciju. I nikako drugačije. Predaja koristi Naddržavi samo je banalizovanje Ograničenog Suvereniteta.
U nekoj budućoj deceniji moraće se razmotriti i slobodno kretanje roba. Jer to je fenomenalan demokratski mehanizam ubijanja malih od strane velikih. Kolonijalne sile su izvukle bogatstvo od siromašnih kolonija, to isto je uradila Amerika Totalitarizmom Dolara, i sada pokušavaju produžiti Globalizacijski Kolonijalizam. Govorim o tome da nikada Karlovačko neće prići Hajnekenu ni kao daleki konkurent jer je startna pozicija bila posve različita. Još kada sve to premreži i poklopi tržište Unije, proizvodnja Karlovaćčkog biće tri puta skuplja od Hajnekena. I, gotovo.
Ne treba, dabome, imati iluzija. Jednakost država i nacija se nikada neće uspostaviti. Ali male nacije i njihove države mogu učiniti da se zaštite i spasu vlastitim radom i korištenjem svojih resursa. Od integracija će uzimati ono što im u tome i u drugom koristi.
Republika Srpska ima na svakog stanovnika, bio djed ili beba u pelenama, po hektar obradive površine. Ta zemlja može dati plodove koji će svakog tog stanovnika učiniti nezavisnim i od EU, i od Poreske uprave, i od Politike Novih Radnih Mjesta, i od prosjačkih davanja za nezaposlene, demobilisane i slične kategorije.
U iskorištenju tih hektara EU neće nikada ni pokušati da napravi pomak. To jedino može uraditi nacionalna država. Srpska.
Rodrik dobro primjećuje da je Država na udaru ekomista koji je orkivljuju za zabrane Slobode Protoka Roba i za neostvarenje njihovog sna o ekonomskom uspjehu globalizma. Ali, kaže, i na udaru je Kosmopolitskih Etičara koji kažu da su državne granice vještačka tvorevine. Globalna komunikacijska publika stvara i svoju globalnu etiku, kažu oni.
Ali. Malo poslije polovine prošlog vijeka svijet se oduševljavao Makluanom. Televizija, govorio je, stvara Globalno Selo. Ili Sijelo. I šta se desilo. Ništa. Tako se ništa neće desiti ni pripovijedanjem da internet stvara globalnu etiku. Prije svega, to je poluvojna tehnologija globalizacije koju koriste i pametni ali i, mnogo više, budale.
Maršal Makluan, naravno, nije mogao da pretpostavi da će njegova Globalna Tetka Telka stvoriti gledalački užitak od bombardovanja Beograda Bagdada, zabijanja letve u dupe Gadafiju, razaranja Egipta, sada Sirije, uskoro Irana.
Nadati se nečem boljem, suludo je.
Uostalom, da je sve to dobro, ja bih, kad sam bio u Pekingu, mogao da postavi post na svoj blog. Ali nisam mogao. Kinezi, koji su imali državu davno prije nego što su drugi počeli da pišuckaju po pijesku, znaju šta rade. Da ima neke koristi, oni bi je prvi vidjeli.
Kina i Rusija su još jedine velike brane i nade za opstanak Nacionalne Države. Ako padnu te dvije državnacije, pašće sve. Cijeli svijet će biti u Gadafijevoj Situaciji.
