DA LI SE KAMERON
BAŠ PRAVI ENGLEZ
Nakon što je Engleska odbila ući u zajednička pravila disciplinovanja i kontrole članica Eunije, kako bi se sanirala sadašnja finansijska i ekonomska kriza i preduprijedila buduća, a Sarkozi, na tom samitu, prošao kraj Kamerona kao kraj Turskog groblja, ostaje pitanje da li Engleska odmaže Evropi ili pomaže Americi.
Mada pojedini prekomorski autori iznose teze o tome kako je Odnos Amerike i Engleske pukao i kako se Amerika okreće Australiji jer Engleska ne može da odigra tu ulogu.
Obama je u ljubavi sa Australijom zbog razmještaja svojih snaga na njenom sjeveru. Tamo je, u korejsko-vijetnamskom trbuhu i na japanskom arhipelagu, odavno zasijan, ali i forsiran, strah od Vojne Kine. Zato se Čuvar razmiješta a Australija, zemlja ničega, postaje Partner.
Teza američkih autora, kako London nema takvo nešto za ponuditi Nebeskoj Demokratiji, pa ispada iz igre, više je propagandna prašina nego stvarno utemeljena tvrdnja.
Zbrajaju se, naime, kruške i jabuke. Engleska je ovdje Fuinansijski Igrač a Australija je tamo Igrač Vojnih Baza. Amerika je u Evropi geostrateški postigla što je mogla. I što su joj Rusi dozvolili. U Evropi nema tako brzorastuće opasnosti niti mogućnosti za nju, kao što je to slučaj sa Dalekim Istokom.
Ponašanje Kamerona prije treba gledati u svjetlu prikrivenog američkog igrača. Engleska je uvijek bila uz Ameriku. Nekad je i upravljala njenim odlukama. Iz petnih žila se, na primjer, upinjala da je opkoli propagandnom opasnošću od fašizma i nacizmna i da je uvuče u Drugi svjetski rat, znajući da se sama, sa Rusijom, neće oduprijeti pošasti. Možda je to bilo i posljednje upravljanje Amerikom od strane Engleske. Jer, nakon toga Engleska je uvijek podržavala Ameriku, čak i u gnusnom Iračkom ratu, Bler je trčkarao oko nogu Buša Mlađeg, kao mala bijela ošišana pudlica, znajući da mu lažu i da on laže o oružju za Masovno Uništenje. I znajući da će doživjeti Masovno Uniženje.
Obama je, mjesecima unazad, pritiskao Evropu da riješi krizu kao da je reaktor krize Ovdje a ne Tamo. Ja bih kurvanjski postupak Kamerona radije gledao kao Odmoć Evropi.
Jasno je da Finansijašima, čije je i srce i duša, ali i džep, u Americi, ne treba jedno jako valutno, i uopšte finansijsko područje, pored juanskog i rubaljskog. Engleska, možda, igra igru Valutnog Konja, znajući da evropska borba za Euro, bez Engleske može samo da bude duža i teža. Stoga je i Putin ponudio pomoć Eurozoni. Ne iz ljubavi prema Evropi, nego iz manjka ljubavi prema dolaru.
Budući finansijski i krizni događaji će pokazati da li je Engleska i sada Američki igrač, kao i dosad. Ali još ništa ne pokazuje da nije. Australija nije argument. Australija je samo malo veća od Kosova.
BAŠ PRAVI ENGLEZ
Nakon što je Engleska odbila ući u zajednička pravila disciplinovanja i kontrole članica Eunije, kako bi se sanirala sadašnja finansijska i ekonomska kriza i preduprijedila buduća, a Sarkozi, na tom samitu, prošao kraj Kamerona kao kraj Turskog groblja, ostaje pitanje da li Engleska odmaže Evropi ili pomaže Americi.
Mada pojedini prekomorski autori iznose teze o tome kako je Odnos Amerike i Engleske pukao i kako se Amerika okreće Australiji jer Engleska ne može da odigra tu ulogu.
Obama je u ljubavi sa Australijom zbog razmještaja svojih snaga na njenom sjeveru. Tamo je, u korejsko-vijetnamskom trbuhu i na japanskom arhipelagu, odavno zasijan, ali i forsiran, strah od Vojne Kine. Zato se Čuvar razmiješta a Australija, zemlja ničega, postaje Partner.
Teza američkih autora, kako London nema takvo nešto za ponuditi Nebeskoj Demokratiji, pa ispada iz igre, više je propagandna prašina nego stvarno utemeljena tvrdnja.
Zbrajaju se, naime, kruške i jabuke. Engleska je ovdje Fuinansijski Igrač a Australija je tamo Igrač Vojnih Baza. Amerika je u Evropi geostrateški postigla što je mogla. I što su joj Rusi dozvolili. U Evropi nema tako brzorastuće opasnosti niti mogućnosti za nju, kao što je to slučaj sa Dalekim Istokom.
Ponašanje Kamerona prije treba gledati u svjetlu prikrivenog američkog igrača. Engleska je uvijek bila uz Ameriku. Nekad je i upravljala njenim odlukama. Iz petnih žila se, na primjer, upinjala da je opkoli propagandnom opasnošću od fašizma i nacizmna i da je uvuče u Drugi svjetski rat, znajući da se sama, sa Rusijom, neće oduprijeti pošasti. Možda je to bilo i posljednje upravljanje Amerikom od strane Engleske. Jer, nakon toga Engleska je uvijek podržavala Ameriku, čak i u gnusnom Iračkom ratu, Bler je trčkarao oko nogu Buša Mlađeg, kao mala bijela ošišana pudlica, znajući da mu lažu i da on laže o oružju za Masovno Uništenje. I znajući da će doživjeti Masovno Uniženje.
Obama je, mjesecima unazad, pritiskao Evropu da riješi krizu kao da je reaktor krize Ovdje a ne Tamo. Ja bih kurvanjski postupak Kamerona radije gledao kao Odmoć Evropi.
Jasno je da Finansijašima, čije je i srce i duša, ali i džep, u Americi, ne treba jedno jako valutno, i uopšte finansijsko područje, pored juanskog i rubaljskog. Engleska, možda, igra igru Valutnog Konja, znajući da evropska borba za Euro, bez Engleske može samo da bude duža i teža. Stoga je i Putin ponudio pomoć Eurozoni. Ne iz ljubavi prema Evropi, nego iz manjka ljubavi prema dolaru.
Budući finansijski i krizni događaji će pokazati da li je Engleska i sada Američki igrač, kao i dosad. Ali još ništa ne pokazuje da nije. Australija nije argument. Australija je samo malo veća od Kosova.
