DATI SLAMKU ILI UZETI SLAMKU
Nadležno američko slobodno, neregulisano, demokratsko ali državno tijelo, nešto kao FBI, Federalni Bankrot Instalater, odlučio je da da 17, 4 MLRD $ trojici giganata mamutomobilske industrije. Da bi se spasili od propasti.
Sve moguće intelektue, intelektualne individue, prevrću se u grobu, od Platona, Arija, Hegela, Ničea, Kejnsa i Marksa... jer ovdje ni cilj ne opravdava sredstvo.
Buš, umjetnik u izbjegavanju iznenadnih letećih cipela, važno je izjavio da Amerika ne može dozvoliti da propadne ta auto-industrija.
Ljudi ponovo kupuju Das Kapitla Karla Mrksa. Marksa treba čitati jer je na najjednostavniji način rekao kako kapitalist da bude kapitalist, kako da ekploatiše radnika a da ovaj nikada ne crkne (osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati duha uopšte). U Das Kapitalu Marks govori o tome kako je kamatonosni kapital mati suludih oblika gdje se dugovi mogu ispoljiti kao roba, o kamati kao iluzornoj predstavi, o kapitalu kao akutomatu koji sam sebe oplođava, o fiktivnom kapitalu nakon potrošene glavnice, o tome da, kada obveznice postanu neprodajive, prestaje i privid kapitala...
No, kopmlikovano je to šta je sve pisao Marks. Kejns je jednostavniji: ne može ništa samo sebe da reguliše pa ni tržište a pogotovu ne kapitalizam.
Sa stanovišta marksizma, prima facie, treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i da propadne sve što je stvarno propalo. Tako će najprije propasti kapitalizam i moraće se krenuti iz početka poštujući tri osmice njegovog veličanstgva izrabljenog radnika. Tada se može stvarati tržište i socijalnoupravljiv kapital koji bi služio ne samo za plate radnika i profit kapitalista nego i za široke socijalne potrebe.
Sa stanovišta države treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i sve što je stvarno propalo, uključujući i sve vrste banaka. Na taj način država dobija šansu da se brine za svoje podanike jer se ona na ovaj način brine samo za kapitalonosce, nosioce vlasništva izvikanog kapitala. Ona otkupljuje propala bunjišta i čak obavezuje ih da ozdrave kako bi ih onda prodala kapitalonoscima u kupnji izvikanim kapitalom iz prethodnih ciklusa propasti i omogućila im da krenu u novi ciklus baloniranja kapitala koji ne postoji a koji donosi profit koji je stvaran. Država je ovdje samo jamac koji kapitalonoscu govori da može da radi šta hoće i da propadne a da mu se ništa neće desiti. Država, prima facie, mora da bude nešto drugo, da bude jamac svim svojim podanicima i ugovornim stranama koje čine svaki pojedinac i svi zajedno i da ih čuva od malog broja kapitalonosaca na način da omogućuje tokove roba-novac-roba i novac-kapital-kredit (pojednostavljeno) ali i da dugoročno zaštiti entitet stvaranja novih vrijednosti na kojima jedino može sve i opstati.
Stoga je jednako opasno ako država kupuje vijest o propasti, koja će Ameriku koštati 1000 MLRD $, kao i da državni fondovi raznih ojlstejts ili država ekonomija u usponu kupuju ili kapitalizuju dijelove i udjele u finansijskom sektoru trulog parakapitalizma.
Taj kapital, u oba slučaja, biće upropašten jer je odmetnuti američki bofl-strit kapital stvorio crnu rupu koja usisiva sve oko sebe kao što je propast mamutoindusttije u Americi odvukla i Tojotu u gubitak, prvi put u njenoj istoriji. Ne pomaže što je produktivnost i kvalitet Tojote višestruko iznad Forda i Dženeral motorsa.
Dakle, davljeniku ne treba dati slamku spasa.
Treba mu uzeti slamku spasa jer je doborovljno kročio u mutnu vodu slobodnog neregulirajućeg mulježa dok je državu ostavio na poslovima bombardovanja Republike Srpske, Srbije, Iraka i - na meti cipelobacačima.
Nadležno američko slobodno, neregulisano, demokratsko ali državno tijelo, nešto kao FBI, Federalni Bankrot Instalater, odlučio je da da 17, 4 MLRD $ trojici giganata mamutomobilske industrije. Da bi se spasili od propasti.
Sve moguće intelektue, intelektualne individue, prevrću se u grobu, od Platona, Arija, Hegela, Ničea, Kejnsa i Marksa... jer ovdje ni cilj ne opravdava sredstvo.
Buš, umjetnik u izbjegavanju iznenadnih letećih cipela, važno je izjavio da Amerika ne može dozvoliti da propadne ta auto-industrija.
Ljudi ponovo kupuju Das Kapitla Karla Mrksa. Marksa treba čitati jer je na najjednostavniji način rekao kako kapitalist da bude kapitalist, kako da ekploatiše radnika a da ovaj nikada ne crkne (osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati duha uopšte). U Das Kapitalu Marks govori o tome kako je kamatonosni kapital mati suludih oblika gdje se dugovi mogu ispoljiti kao roba, o kamati kao iluzornoj predstavi, o kapitalu kao akutomatu koji sam sebe oplođava, o fiktivnom kapitalu nakon potrošene glavnice, o tome da, kada obveznice postanu neprodajive, prestaje i privid kapitala...
No, kopmlikovano je to šta je sve pisao Marks. Kejns je jednostavniji: ne može ništa samo sebe da reguliše pa ni tržište a pogotovu ne kapitalizam.
Sa stanovišta marksizma, prima facie, treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i da propadne sve što je stvarno propalo. Tako će najprije propasti kapitalizam i moraće se krenuti iz početka poštujući tri osmice njegovog veličanstgva izrabljenog radnika. Tada se može stvarati tržište i socijalnoupravljiv kapital koji bi služio ne samo za plate radnika i profit kapitalista nego i za široke socijalne potrebe.
Sa stanovišta države treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i sve što je stvarno propalo, uključujući i sve vrste banaka. Na taj način država dobija šansu da se brine za svoje podanike jer se ona na ovaj način brine samo za kapitalonosce, nosioce vlasništva izvikanog kapitala. Ona otkupljuje propala bunjišta i čak obavezuje ih da ozdrave kako bi ih onda prodala kapitalonoscima u kupnji izvikanim kapitalom iz prethodnih ciklusa propasti i omogućila im da krenu u novi ciklus baloniranja kapitala koji ne postoji a koji donosi profit koji je stvaran. Država je ovdje samo jamac koji kapitalonoscu govori da može da radi šta hoće i da propadne a da mu se ništa neće desiti. Država, prima facie, mora da bude nešto drugo, da bude jamac svim svojim podanicima i ugovornim stranama koje čine svaki pojedinac i svi zajedno i da ih čuva od malog broja kapitalonosaca na način da omogućuje tokove roba-novac-roba i novac-kapital-kredit (pojednostavljeno) ali i da dugoročno zaštiti entitet stvaranja novih vrijednosti na kojima jedino može sve i opstati.
Stoga je jednako opasno ako država kupuje vijest o propasti, koja će Ameriku koštati 1000 MLRD $, kao i da državni fondovi raznih ojlstejts ili država ekonomija u usponu kupuju ili kapitalizuju dijelove i udjele u finansijskom sektoru trulog parakapitalizma.
Taj kapital, u oba slučaja, biće upropašten jer je odmetnuti američki bofl-strit kapital stvorio crnu rupu koja usisiva sve oko sebe kao što je propast mamutoindusttije u Americi odvukla i Tojotu u gubitak, prvi put u njenoj istoriji. Ne pomaže što je produktivnost i kvalitet Tojote višestruko iznad Forda i Dženeral motorsa.
Dakle, davljeniku ne treba dati slamku spasa.
Treba mu uzeti slamku spasa jer je doborovljno kročio u mutnu vodu slobodnog neregulirajućeg mulježa dok je državu ostavio na poslovima bombardovanja Republike Srpske, Srbije, Iraka i - na meti cipelobacačima.
