ŠTA STOJI
IZA BLATA NA CIPELAMA
Ideološki konfuzna, nacionalno dezorijentisana, politički deprofilisana, organizaciono segmentirana, Stranka Demokratske Akcije je odaslala svoj najnoviji politički softver – Kome se ne sviđa ovakva Bosna može da ide i da ponese samo blato na cipelama.
Naizlged, to je primitivizam istrošene ćaršije, posljedica taložine u supstanci sve amorfnije članske i organizacione strukture, nemoć lažnih nacionalista, tifusionistički znak bolesti stranačkog organizma i sifilistilčki razoren bilo kakav politički program, ili, pak, odgovor na aktuelnu krizu koja je nikla iz korijena kojeg ja zasadila baš ova stranka u njeno zlatno doba krvi i destrukcije.
Suštinski, taj putokaz izgona, upućen Srbima i Hrvatima, znak je totalne konfuzije u političkoj, nacionalnoj i državno-organizacijskoj sferi u koju je zapao muslimanski narod, njegovi intelektualci i njegovi političari.
Blato Na Cipelama je vrisak zavađene jetrve. To je domet ustajalog blatnjavog sokaka ili memljive ćaršije. To je Svjetonazor Jednog Pendžera. Horizont Basamaka. Širina Kapije. To je, u stvari, Bosanski Džihad.
Jer, Muslimanstvo u BiH, pod čim se podrazumijeva i biračka populaciji, i inteligencija i političari, uz dodatak njihovih mentora, od rata u kome su ponijeli vijenac lažnog pobjednika, nemaju političkog programa za Bošnjački narod, za muslimane u BiH, kao neophodnu orijentaciju za svaki kolektivitet i za pozicioniranje i ostvarenje realnih interesa u zajednici i okruženju.
Vladanje nad Bosnom i Hercegovinom nije interes Bošnjaka. Ako nekome nije jasno onda neka detaljnije analizira Srbiju do Karlovca i Karlobaga.
Niko do sada nije ni pokušao da formuliše program i interese Bošnjaka. Ili, bolje, Muslimanstva u BiH. To nije Bosna i Hercegovina. Odnosno, jeste koliko je i SFRJ bila program i interes Srpskog naroda. I proći će kao i taj interes. Zalaganjem za BiH kao Bosnu, kao Islamsku Bosnu, kao Jednočovjek jednoglas, bošnjački političari i intelektualci dugoročno kopaju raku Bošnjacima.
A što se tiče Blata Na Cipelama. Bosna i Hercegovina je hrišćanska zemlja. Staro Hristjansko Zemlje. Samo Sablja i urođena slavenska i hrišćanska tolerancija omogućile su Islamu da ovdje opstane vijekovima.
Za sve te vijekove, pokazuje to esdeaovsko blato na cipelama, nisu primili ni ajet tolerancije. Kao i cijeli Islam što je nema.

KONAČNO TE JEBAO

MIRIS TAMJANA
U praskozorje Nove Krvave Bosne, zvijezde Sienena i ljubimice Međunarodne Zajednice, svaka budala se pravila pametna. Šta je pameti prosuto po kafanama i pijacama, ne bi stalo ni u dva i po Interneta. Svi su znali istorije, geopolitike, osobine raznih naroda, šta će uraditi Rusi a šta Englezi. Pa se pametan pravio i Nijaz Durakovića, komunistički kadrovuljak srednje klase, jedva prošao škart test, kao i Lagumdžija, Miljuš, i slični.
Miris tamjana se širi Bosnom. Zapjenio je Nijaz Duraković.
To je istorijska glupost koja u Zemlji Moše Pijade ima karakter 11. Septembra. I to svakog božijeg dana pa i Đurđevdana. Ta Durakovićeva Istorijska, pomiješana sa takođe istorijskom glupošću primitivnog islamskog zeničkog zatvorenika Alije Izetbegovića, dovela je do rata koji je bio nepotreban. I koji je iskopao raku i za BiH i za Bosnu. Sarajevske islamske budale nisu shvatile da je glavni cilj sveg haosa na prostoru SFRJ brzo ostvaren. Nezavisnost Slovenije i Hrvatske. Sve ostalo radite na vlastitu odgovornost.
Durakovićeva Istorijska je u stvari bila strelica kojom se obilježava put ostvarenja Islamske deklaracije. Iskorijeniti miris tamjana. Horde koje su krenule u ostavrenje te Izetbegovićevo-Durakovićeve doktrine i njeno opredmećenje u geopolitički tor, izgubile su rat. Rat za Bosnu Bez Mirisa Tamjana izgubljen je i muslimanski narod našao se u teškoj situaciji. Njegovi Šehidi iz SPK pokušavaju poraz za Islamsku Bosnu zatrpati lažnom pljevom i trinom o Građanskoj Bosni ili, konkretnije, izliječiti rane hegemonijom, unitarizmom i centralizmom.
BiH je ispod tog Mirisa Tamjana i Žrtrve Mira izašla podjeljenija nego što je bila u glavama Tuđmana i Miloševića. Samo ogroman pritisak je Srbe i Hrvate natjerao da se odreknu svoji nacionalnih prava i zemlje i da se sastave sa Gnusnom Bosnom.
Danas efendija Smajkić, od Mostara, kuka o tome kako se Statut koristi na način Jedan Čovjek Jedna Glas pa Hrvati stalno vladaju. Pa od njega prave Stolni Grad. Pa na mala vrata uvode Treći entitet. Pa su Bošnjaci poniženi. Onda se javlja prof. dr. Miris Tamjana. Pa međzaj dozvoljava Jedan Krov Dvije Škole. Pa manjina je ponižena. Pa Bošnjaci u Hercegovini građani drugog reda.
Logično. Ti Vjerski Obredi i Zvjerski Ogledi, u slavu Žrtve Mira ili protiv Mirisa Tamjana, nisu ničim drugim mogli ne rezultirati.
Samo, ne znam kako pripjaniprof ne lamentira nad sudbinom Srba u kantonima, Srba u Federaciji, Hrvata u kantonima, Hrvata u Federaciji, Srba u Sarajevu. I ne znam kako te manjine ne zaštiti Zlatagan. On je umjetnik za okupljanje i zaštitu manjina. Pudarića, Komšića, Pejanovića...

I TRAVOLTA SRBIN
Poslije Radeta Šerbedžije i Đoko Travolta postao Srbin.
Saraj Polje je čudo. Da Sadam i Moamer nisu prdnuli u čabar, preveli bi i njih u Genocidno Srpstvo.
Uglavnom, Đoko je došao u Saraj da se na licu mjesta obavijesti o važnim činjenicama koje bi pomogle njegovom ulasku u lik Srbljaka, Srbina Divljaka, u novom filmu Sezona ubijanja, u kome on, Srbin iz BiH, u Americi sreće nekog Forda koji je, kao američanski vojnik, jedva živ izbjegao Agresiju i Genocid kojeg su praktikovali muslimanski, islamski i bosanski Srbi. Tog Forda je, čujem, lično Karadžić ganjao oko Trebevića, tri kruga, da ga zakolje. I odmah mu se, Đoki, odnosno srpskom liku iz filma, javila želja da ga ubije. Samo zbog toga što mu je ispod noža pobjeglo, dok je pripreman potpis Dejtona, nekoliko hiljada žrtava.
Đoku Travoltu su, vidim, vodili i u Tunel.
Đoko je pogriješio. U Sarajevu ne može steći pravu sliku o Srbljacima. Sarajevo je Duša Multietnička. Oni, naprimjerice, nikada Hispanoamerikance ne bi tako ponižavajuće imentovali. Oni bi ih učlanili u Esdepe i svi bi bili rame uz rame Pudariću a u pogodnim prilikama odmah do Zlatagana. Bili bi dika i ukras multietničnosti. Bojim se da, ako Đoki pokažu Pudarića, steći će posve iskrivljenu sliku o Srbljacima. Pudarić Pitomina. A i od Komšića bi mogao pomislsiti da je Srbin. Onako blagozabezeknuti pogled, naročito poslije klintonisanja i vašingtonisanja, odaje totalnu neagresornost.
Da je Đoko došao do mene, dao bih mu par savjeta. Prvo, moraš da imaš Kvrgana od koga konj dobije kompleks manje dužine, tanje debljine i bljeđeg crnila. Njega nikad ne vadiš. On je uvijek izvađen. I samo siluješ, sve što ima dimije, šamije i nanule. Zatim, imaš rostfrajne zube i za doručak jedeš krvave noževe od juče. Za taj dan nabaviš novu garnituru za klanje. Kod ČČ, šta ti je ČČ, pita Đoko, Četničko Čišćenje, jebem te glupa, prvo istjeraš sve Srbe iz kuća, popališ im kuće pa pustiš glas da je to uradio Atif Dudaković a onda istjeraš sve muslimane na sokake i jednom rukom strijeljaš a drugom pališ kuće. I stalno galamiš Srbija do Stjenovitih planina.
Ja bih za pola sata od Đoke Travolte napravio Srbina.
Ovi u Saraj Polju će od njega napraviti mekušca. Izdu.

SVA BiH FUNKCIONIŠE

NA NELEGALNOJ PRETPLATI
Ne morate sada ovo čitati. Programirajte kalendar u mobilnom da vas piiiip-ne kroz dvanaest godina.
Prije dvanaest godina sam pisao o Trećem entitetu. I protiv nametnute bosanskohercegovačke televizije. Između ostalog. Sada su te moje ideje postale realnost.
Tada sam, prije dvanaest godina, osoblje Ohaera javno nazivao muzičkim kaplarima i slično. Kad niko nije smio da prdne.
Sada bi se moglo teoretizovati o tome da li treba kukurikati prije zore pa završiti u loncu, kao ja, ili treba proskribovati one koji isto vide kao i kukurikavac, a šute. Radi komoditeta, radi ozbiljnosti, radi akademičnosti, radi kooperativnosti, radi intelektualoidnosti, radi uglađene bečke potrebe da budu pizzde.
Mislim da ćemo za dvanaest godina u BiH podijeliti sve što se može podijeliti.
Ali, najveća društvena nesreća je što smo to, podjelu, imali i na početku. Samo, nije bilo uslova da se to održi. Ljudi su glasali za stranke koje su imale ratne orahe u džepovima i ratnu krv na rukama. Da su, kao u Engleskoj, nakog Drugog svjetskog rata, glasali protiv ovdašnjih Čerčila, koji nisu, dabome, bili ni Č, stanje bi možda sada bilo drugačije. Bilo bi bez izgubljenih petnaest godina.
Ako za dvanaest godina podijelimo sve što se može podijeliti, biće to uspjeh. Ali na kraju izgubljenih blizu trideset godina.
Sada je uzavreo Lonac Javnih Televizijskih Servisa. Lonac je prava riječ, jer LJTS nema ni dna ni poklopca.
Bilo bi dobro da RTRS objavi istorijat i hronologiju nasilja nad televizijama u BiH, nad dejtonskim pravom Republike Srpske na televizijsku informaciju i na medije uopšte, nad frekvencijama koje su vlasništvo Republike Srpske.... Današnje generacije ne znaju o čemu se radi.
Za sve ove godine, RTRS je izgubila mnogo para. Republika Srpska je izbgubila mnogo para. Građani Republike Srpske, birači, obaveznici pretplate, izgubili su mnogo para. Te pare su otišle u Sarajevo. Da mi je bratsko, to je nedopustivo. Pare su bile namijenjene onom Sivom Domu, zgradi nekadašnje Sarajevske Televizije PBS, BHT1, STJ, planirali su ih više, ali su otišle u ko zna čije ruke. Tuđe, lopovske. Republika Srpska ne može da finansira Državu Za Lopove. Ne može da finansira razne Bakire i Crte koji joj rade o glavi.
Posao sa podjelom RTV Servisa treba što prije i što efikasnije završiti. Narodna skupština treba da usvoji zakonodavstvo koje će regulisati ono što je njeno i što je na njenoj teritoriji. Najjednostavnija formula je ukidanje televizijske pretplate i finansiranje RTRS-a iz budžeta. Sve stavke tog budžetskog odjeljka proći će kroz Skupštinu i moći će se kontrolisati utrošak, u mrežu, u produkciju, u novinare, u kulturno-obrazovni program... Sva BiH funkcioniše na pretplati. Ohaer živi na pretplati. Komšić živi na pretplati. Parazitske sarajeske institucije, kobiva zajedničke, žive na pretplati. Jednostavnije je ukinuti pretplatu nego BiH. Ostali u BiH moraju, sa televizijama, da urade isto. I da stvore efikasne i održive televizije kako bi mogle sarađivati u razmjeni programa, u kupovini inostrane produkcije, u koprodukcijama.
Pa onda pričaj da sam fašist, genocidaš i agresor. Kad te ne plaćam, pričaj šta hoćeš. Ali to će bitno uticati na nivo saradnje.
Ako RTRS i Narodna skupština sada propuste šansu, čekaće još dvanaest godina.

KAKO EU-LIZALO RAZARA SRBIJU
Očekujem da osvane parola I Kosovo i Tomislav Nikolić. Sve je moguće. Kad su Radikali postali Napredikali, kad je Dačić postao najveći Srbin i kad ume da kaže da EU traži da Srbija prizna Kosovo, što i baba Jevdokija, kraj Kuršumliju, zna, kad Đilas uspravlja Mrcinu na Malo Jadno Džeremiče, kad Tadić kaže da nije vreme za lične odgovornosti, kad je Toma naučio ingleski... doista je sve moguće.
Samo nije moguće da jedna ovca izađe na dvije kapije.
Srbija se ovdje pokazala kao ovca.
Veoma rano se, doduše, prije pojave krize i finansija i odnosa u EU, izjasnila da je EU jedina alternativa za Srbiju. EU je, pak shvatila da je to veoma pogodno dugotrajno samoubistvo i da se preko EU Srbija može uvući u Nato. I da se, preko toga, može postići još mnogo lepih stvari. Za svakog ponešto. Daj Slobu, daj Šešelja, daj Rašu, daj Ratka, daj, bre, daj... na kraju, daj i dve sirotinjske barikade. Euopejci se neće smiriti dok Srbiju ne svedu na državu za dve barikade.
Druga kapija kroz koju je htela da prođe Srbija jeste Kosovska. Što je takođe ocijenjeno kao serijsko samoubistvo. Cenu je platio Narod Severa. Koji je svojom nesrećom najbolje pokazao da Busola Srbije ima jedno sedamdeset, osamdeset strana sveta. Da Srbija ne zna Kudćeštaće. Zato su Severnjaci tražili državljanstvo Rusije. Znali su oni da od toga nema ništa i da to nije ozbiljan život. Ali su Srbiji pokazali ozbiljnu stvar. Da nema putokaza.
Srbija pokušava da se zavara novim lizalom. Fiat. I slično. Nastavićemo putem EU. Kaže Čak EU Boris.
No, unutrašnja scena se razara. To što je Tadić rekao Nikada u kolo sa Naprednjacima nije toliko opasno. I ja sam 2006. rekao Nikada u Koaliciju sa Esdeesom. Dobro, Esdees se riješio Čavića i bulumente, samo da bi me odobrovoljio. Koliko je opasno to što se javljaju napukline u koaliciji i što se javljaju kurčenja unutar Deesa.
Ne mislim da će Srbija skrenuti udesno ili se radikalizovati. Neće se ni nacionalizovati. Nema više protiv koga. Razdrobiće se. Postaće nemoćnija nego što jeste. To je ta politika Kudćeštaće. I EU. I Kosovo. I Turska. I Muazuki. I Vojvodina. I Rusija. Sve samo ne I Srbija.
Sličan posao EU čini i u BiH. Samo što neki Zlatagan nije uzviknuo I Unitarizam i EU. Ali je jasno da će na tom putu istrajati do posljednjeg okrajka Republike Srpske. A Eu postavlja uslove. I odlaže. Na taj način razara BiH. Sad to vide životinje iz saraja pa ne žele dogovor. Računaju da će na određenom stupnju razvoja destruktivnih snaga i odnosa, sve pripasti njima.
A za to vrijeme svi su propustili da primijete da je dobro razorena Slovenija i da je Hrvatska bačena na koljena. EU ne treba sređenu zemlju i stabilno vođstvo.
I EU i Go Kvrgan.

BRČKO TREBA DA BUDE
KOSOVO
ZA REPUBLIKU SRPSKU?
Odluka Pika da se produži vanmaterična trudnoća BiH i da se, u prisustvu Supervizije, čeka da li će Brčko Distrikt postati muško ili žensko, najava je nove faze Agonije Naseobine.
Brčko Distrikt je antimaterija za BiH. Jedna od Sedam Crnih Rupa Naseobine. Ostalih šest su:
• Ohaer
• Visoki Predstavnik
• PIC
• Statut Mostara
• Ustavna devastacija Hrvata u Federaciji
• Neustavne i nedejtonske sarajevske institucije.
Supervizija nad Distriktom Brčko jedan je od instrumenata međunarodne zajednice za upravljanje Krizom Naseobine. Nije to nikakav pronalazak Incka i Picka, oživljenih Loleka i Boleka iz starih crtaća, jer je na isti način vladala i AustroUgarska putem Benjamina Kalaja.
Za Republiku Srpsku Brčko je kamen oko vrata. Nema šta nije traženo od Republike da ispuni i objavi u pogledu Brčkog. Te da garantuje snabdijevanje strujom, te da neće gradonosni oblaci prelaziti preko Teritorije, te da javno objavi, i zakune se, da će poštovati Ustav u pogledu Brčkog, da objavi kartu gdje ima Brčko a nema granice. Čudi me kako nisu tražili da zbrine pse lutalice. Od Federacije, koja je, takođe, suvlasnik Distrikta, u narodu poznatog kao Mrtva Kobila, nikada nije traženo ništa.
Sada se supervizija produžava na šest mjeseci a u međuvremenu će se obavljati konsultacije. Sulejman Tihić je već izašao sa Muslimanskom Genijalštinom – nema odlaska, Braćo Supervizorska, dok se ne donese Državni zakon za Brčko.
Hegemonistički dio međunarodne zajednice nastoji da Brčko pretvori u trajnu giljotinu nad Republikom Srpskom. I po cijenu upadanja u međunarodno-pravne apsurde. Dva entiteta imaju svoju teritoriju. U Sporazumu se navode i procenti. Entiteti imaju i svoje granice. One se precizno navode u Sporazumu i bile su obilježene, od strane međunarodnih snaga. U slučaju brisanja granice na teritoriji Brčkog, poništava se i Opšti Okvirni Sporazum. Granica negdje mora postojati. Ili da, za Republiku Srpsku, bude s one strane, ili da se zadrži granica, koju je odredio OOS, kao knjigovdstvena granica kroz Kondominujum. Entiteti ne mogu biti suvlasnici Distrikta ako nemaju svoju granicu. Jer se u tom slučaju Republika Srpska tu prekida a Federacija izlazi na Savu. Čime Bošnjački Puk OS direktno ugrožava bezbjednost Hrvatske, odnosno Evropske unije.
Ako Pik ne rodi ni za šest mjeseci, realna je opasnost da Brčkovo postane Kosovo za Republiku Srpsku. Još Ovo, Još Ono. I tako u nedogled. Čekajući Nekog Tadića da kaže I Brčko i EU. Mi nikada, ali, nikada, nećemo priznati Distrikt.
Ako, pak, Mježdunarodnaja misli da će sa Multietničkim Brčkim sačuvati Naseobinu, vara se. Tu njihovu Bosnu čuvali Turci, čuvali Eshaesovci, čuvali Endehaovci, čuvali Titovci, čuvali Ohaerovci. Radi se o tome da su je samo naguzivali.
Ta BiH, kao slika i prilika, srce, ogledalo i bajka bratstva i jedinstva, nije spasila Socijalističku Federativnu. Ni nju neće spasiti Kriminalizovani Distrikt.

STJ, INŠALLAH
Dnevni Ahvaz nekidan donio intervju sa čuvenim turskim piscem i teorteičarem, čuo za njega ko i on za mene, po imenu Harun Jahja. Poletim da pročitam. Velim, da saznam kako gleda pisac i teoretičar. Njegov gled je i u naslovu: Turska mora biti na čelu euroazijske unije.
Dobro. I Turci mogu da imaju svog Šešelja. Svbija do Vivovitice, Kavvovca i Kavvobaga.
Ali u toj pričaniji ne nađoh nigdje ništa osim gole vjerske agitpropovštine. Jahja govori o tursko-islamskoj uniji, o cijelom turskom i islamskom svijetu, o liderstvu Turske koje predstavlja bratsku misiju, o tome kako su islamski teroristi produkt darvinističko-materijalističke teorije. A praotac Vehabija je Če Gevara. I tako dalje. Sve se odvija kako je Poslanik a.s. rekao, veli Jahja, stvari se dešavaju jedna za drugom kako sam i ja govorio jer sam govorio na temelju riječi Poslanika, a.s. Odanog Prenositelja. Velika slova ovdje nisu moja.
Nu, da i citiram.
I u godinama koje dolaze stvari će odmicati s konstantnim ubrzavanjem sve do dolaska hazreti Mehdija. Za vrijeme tih događaja, ljudi, pa i najveći nevjernici, reći će: Ovo je izvanredno. I počeće slijediti hazreti Mehdija. Mi živimo u jednom metafizičkom periodu. Bazirano na hadisima Poslanika, a.s., i velikim islamskim učenjacima, hazreti Mehdi na dužnosti je kao poslanik Isa, a.s. kojeg je Allah, dž.š uzvisio prije dvije hiljade godina. Hazreti Hidr pravi krugove svijeta. Stoga, desiće se vrlo potresni i veličanstveni događaji... Naša hrišćanska i jevrejska braća takođe će uživati u istinskom miru u sigurnosti, inšallah.
Ne shvatam zašto je Nedžad Latić, intervjuonosac, umislio da je ovaj čovjek pisac i teoretičar. A zašto je Harun Jahja umislio da je Poslanikov Čovjekovidac, s.t.j.
Jahja je prorok ko što sam i sam.
Kad nastupe ti veličanstveni događaji, Zlatko Lagumdžija, d.o.o. zamonašiće se, inšallah, u namastiru Krstačevo. A Poslanik Hadžić, k.m., postaće, inšallah, dizajener u Samsonajtu. Avaz će, inšallah, kupiti Oslobođenje i štampaće se na ćirilici. Inšallah.

KURINJO UTURINJO
Siroma sam al sam besan što ni jedna televizijica na mom kablu sinoć nije prenosila taj Događaj u Madridu. Sve kurčeve svjetske televizije, digitalizovane ili samo što nisu, a program im Ni Za... NZK. Štediš dva mjeseca, tražiš sponozore, ponudiš zajednički projekt, kupiš prenos i budeš Telka Gledatelka.
Nu, dobro.
Ponovo mislim da taj Zvjerinjo treba da bude odstranjen iz Reala jer je uticaj Reala na Igru planetarno prevelik što sve njegove nastranosti prenosi i na druge klubove i igrače.
Već sam ovdje mislio kako je smiješan trener koji samo traži pare i kupuje zvijezde. To zna svako. Ali tragičan je trener koji ne zna iskoristiti Ronalda pa on u svakoj velikoj utakmici igra kao ja. Mada ostajem pri staroj tezi da Ferguson ne bi tako lako otpustio Bekama i Ronalda da u njima ima nešto kvalitetno za tim.
Sada mi se čini da Zvjerinjo ima pogrešne, tajne, metode treniranja svojih zvijezda. Izgleda da im noću pušta porniće a ruke im drži zavezane na leđima. A danju ih tjera da ganjaju kokoši po dvorištima.
Igra, Murinjo, Igra.

ČAK DORIS TETRAPAK
Odavno je jasno da je evropskim politikoidima, tipa Kacin, Fajon, Svoboda, Pak... , pa čak i Incko, sve jasno samo stvari pakuju onako kako im odgovara ili kako odgovara interesima onih koji su ih inkorprorirali ili su ih delegirali.
Čak Doris je u Banjaluci dala intervjuu u kome je mjestimično otvorila dušu, mjestimično uvažila objektivnost ali i mjestimično pokazala neznanje.
Da je pokazala potpuno neznanje, oprostilo bi joj se. Ovako, pokazala je da se može naučiti, samo treba svaki dan učiti i ne preskakati lekcije.
Neznanje Pakovane Doris može da bude opasno ako se neovlašteno iznosi iz zemlje. Njene zemlje Njemačke. Ona kaže da je iz neke male pokrajine i ponosna je na nju ali je, istovremeno, iz Njemačke i iz Evrope.
Jebiga, Doki, ja sam iz Republike Srpske, ponosan sam na nju, i nisam iz Bosne a Bosna nije u Evropi nego u Aziji.
Zatim, Čak Doris, mada više liči na Eltona Džona, kaže kako zna da postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci ali je to samo kulturna pripadnost jer su svi zaljubljeni u Bosnu i Hercegovinu. Jer, u Njemačkoj takođe ima Srba, Hrvata i Bošnjaka ali svi imaju pasoše Njemačke, integrisani su, i ja, kaže Pak, ne vidim problem.
Ali, ja vidim problem. Ne u Njemačkoj. Nego ovdje, u Naseobini. Nama su taj Njemački Pasoš ovdje nametnuli, naturili, nabili ga, da prostiš. A oni tamo, u Njemačkoj, tražili su ga, podnosili zahtjev, primili državljanstvo. Ja ovdje nisam tražio pasoš BiH, nisam primio državljanstvo BiH i ne priznajem ga. Mi ovdje smo u Uniji BiH i imamo svoja državljanstva.
Dakle. Pak, i drugi pakovi i pakice, ne bi trebalo da primjenjuje svoja iskustva u našim uslovima. Stvari se pomiješaju, zapetljaju, poremete.
A nešto mislim, možda nešto i da primijenimo. Ako mogu Inglezi da ostanu izvan Evropske unije, zašto ne bi mogla i Republika Srpska da ostane izvan BiH Unije.