MENI MOJI ZLOČINCI,
TEBI TVOJI HEROJI
Nema kakve sve sintagme nisu izmišljane o tome da se izbriše Naš rat kao složena, višeučesnička, višekrvna i višeistinita pojava. Povratak protjeranih i raseljenih. Komisija za istinu i pomirenje. Suočavanje sa vlastitom prošlošću. Konstitutivnost svih na cijelom području.
Samo da pojasnim. Naš rat je naš, svih nas. Ali istina je moja.
Sintagme, predočene, i druge na ovom mjestu nepomenute, imale su i imaju isključivo jedan cilj – Zadržati, zacementirati i istorizirati bošnjačko-američko-amanpursku istinu o ratu u BiH.
Jer, kad se kaže Povratak protjeranih i raseljenih onda se ne misli na Povratak u Federaciju, Povratak na Kosovo Ravno, Povratak u Hrvatsku. Misli se isključivo na Povratak u Republiku Srpsku. Sa naglaskom na Povratak na Drinu. Jer, samo su Srbi protjerivali i raseljavali. Ono što nisu stigli genocidirati i silovati.
Kada se kaže Konstitutivnost, onda je to Sarajevska Konstitutivnost. Koju ovih mjeseci demonstrira Esdepe Klika. Lagumtitivnost.
Komisija za istinu i pomirenje, da je formirana, a o njoj se počelo pričati prije jedanaest ili dvanaest godina, trebala bi da završi posao pod kišobranom istine da su Srbi i Srbija agresori i istrebljivači. Nakon toga niko nikad više ne bi mogao postaviti pitanje zločina s druge strane. Bili ste, Badgospodo, u Komisiji i pristali. Za to vrijeme Haški tribunal bi „zvanično“ presudio takvu istinu o Srbima i Srbiji. Sarajevski Tribunal, takozvani Sud BiH i Tužilaštvo BiH, bi dodali završne radove.
U takvoj istini u BiH, u Bosni, nema mjesta za Srbe. I Hrvate. Što se vidi iz priloženog. U drugim istinama nema mjesta na Kosovu. Ni u Hrvatskoj.
Sada Nataša Srbijanka pokreće neki REKOM. Traži milion mladih potpisa kako bi se pokrenuo projekt popisa zločina i zločinaca. Jedan od njenih Karolina-Argumenata je: svi se u Srbiji zalažu da uhapse Mladića a niko ne kaže šta je učinio i zašto da ga uhapse. Uhvate.
Projekt je regionalni. Na prostoru bivše SFRJ. Tokom deset godina zločina. Nataša i njen Fond za humanitarno pravo, poznato je, smatra da su za zločine i ratove odgovorni Eskimi. U sadejstvu sa Inkama.
Dakle, i taj najnoviji Američki Super Fol, jer Natašu finansiraju, poznato je, Eskimi i Inke, ima isti cilj. Na regionalnom, rekomalnom, planu treba popisati zločine i zločince i tako učiniti da Srbi i Srbija budu najzastupljeniji u glasanju. 17 bodova za Srbiju. Tako je glasao žiri... Slovenije, Hrvatske, Kosova, BiH. I Crne Gore. Treba ući u EU.
Stanje na Zemlji Zločna stoji drukčije.
Pristajemo da popišemo sve. Ali ne i naše. Naši su svi heroji, patriote, domoljubi, rodoljubi, junaci, šehidi, dragovoljci, dobrovoljci.
Ovih dana sam imao dva antitetanusa. Vasiću, ne diraj nam Rojsa. Vasiću, brate Srbine, ideš s nama na Surčin da dočekamo Voju Vojvodu. Ko je u ovoj priči zločinac. Pa, Vasić, dabome.
Ona dvojica su heroji.
Tako se istina o zločinima i zločincima otvara kao dvomogućnost.
Ili da, govorim o Naseobini, svi prihvatimo, i Vasić i Rojs, da su Srbi agresori ali da je Agresija izvršena samo na Bošnjake. Međutim, neko mora da prihvati i to da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. A neko da je onda i na Hrvate u BiH. Goblen Agresija, STJ.
Ili da podijelimo sve. Agresije naročito. Referendume. Kad je naš onda je za nezavisnost. Kad je Njihov onda je za zabranu. Pa i Zločine i Zločince. Heroji se, poznato je, ne dijele. Tako ćemo živjeti dovijeka, u miru, u istini i u saznanju da su heroji uvijek naši a zločinci uvijek njihovi. Šta njihovi, vaši.
Podjela je najbolji politički sistem u ljudskoj istoriji. Funcioniše besprijekorno kroz sve vijekove, bez obzira koja je KKK, klasa, klika, koalicija, na vlasti.
Podijelimo se i tako ozvaničimo da svi imaju Heroje bez Zločinaca.

FUDBALSKA SEKTA

JEDNOG PREDSJEDNIKA
Fudbalu na poljanama Naseobine ne treba jedan predsjednik. Ne samo fudbalu. Nikome u BiH, ni za šta, ne treba jedan predsjednik. Imali smo ovdje jednog predsjednika za sve. Mlađi ne znaju o kome govorim. Pa čim je izgubio jednu nogu, svi su uvidjeli da im ne treba ni taj svemoćni, svevoljeni i svepoštovani Jedan Predsjednik.
Fudbal u BiH je jednonacionalni fudbal. Jedna lopta, jedan narod. Takva je reprezentacija. Fudbal u BiH, pošto se povukao Salihamidžić, živi od Džeke do Pjanića. Taj fudbal u BiH može da se igra samo u Zenici i u Sarajevu. Šta će takvom fudbalu Jedan Predsjednik.
Domaći delegati fudbala su glasali o tom nekom Statutu koga je ovdje pokušala da oktroiše Uefa. I nisu ga prihvatili. Pri tome se otkrilo da za neke stvari u Izvršnom odboru Hrvati ne moraju ni da glasaju. Nešto mi poznato. Ali se od njih traži da glasaju za Jednog Predsjednika. Samo ovaj put. Znam iz njihovog iskustva.
Domaći lobisti, neki mrljavci oko fudbala, oko Borca, marginalci, pa onda strani lobisti iz Uefe i Nekih Ambasada, a naročito neke, Nezavisne i Avaz, zapeli za Jednog pa Jednog.
Došli i do mrskog Dodika. Niko ga u BiH, plus Čavić i Ivanić, ne može očima gledati ali smo spremni kleknuti pred Dodika za Jednog Predsjednika. Propao Incko, propao Butmir, propao April, a oni se bore za Jednog Fudbalskog Predsjednika.
Čak su i cijelu akciju tempirali u godinu i sezonu kada će Borac biti prvak BiH. BiH, STJ. I kada treba da izađe u Evropu, da igra kvalifikacije, od kojih će da se Barselona kolektivno usere. Real neće jer znaju da će sigurno izgubiti pa se pomirili.
Sada sentimentalne Manny Vulturese hvataju na žalojke. Ako ne izađe Borac u Evropu, kaže Dragan Kulina, Član Komiteta za bacanje pojasa davljeniku, izgubiće 2,5 miliona maraka. Dragan Kulina je predsjednik područnog saveza Sarajevsko-romanijske regije. Nešto me ganulo oko srca kad sam čuo kako se bori za Borac.
Šta jednoj Republici znače 2,5 miliona maraka. Dugoročnim interesima. Šta jednom narodu znače 2,5 miliona maraka. Da li su Kulina i ostali u tom Komitetu za spas Unitarizma, svjesni zašto prodaju nezavisnost jedne trećine. Onoga što pripada Republici Srpskoj.
Za 2,5 miliona, tri pozicije i dvije utakmice u nekoj Evropi ne treba prodavati dugoročne interese Republike Srpske. Ljudi koji razmišljaju tako ne treba da budu ni u kom Komitetu.
Ljudi koji pričaju o parama ne treba da pričaju bajke.
Nezavisne danas pišu: Zeleno svjetlo za jednog predsjednika.
Avaz danas piše: Osim slomio Dodika.
Na sajtu Predsjednika Republike, nakon tog razgovora, ne piše tako.
Dakle, Sarajevska čaršija jasno poručuje šta je osnovni cilj, šta je osnovna tehnologija i šta je uloga Komiteta za spas. Cilj je dokopati se pozicije. A onda će se zaboraviti i na rotaciju i na ravnopravnost. Kao i kod RAK-a, i kod UIO, i kod Suda BiH, i kod Tužilaštva BiH... a osnovna tehnologija je Slomiti, Prejebati, Preveslati... kao u slučaju Vašingtonskog sporazuma, kao u slučaju Konstitutivnosti svih na cijelom području.
Ko u Republici Srpskoj želi da bude Lijanović u fudbalskoj priči.

BARMESILONA
Idi Murinjo, pusti ljude da igraju fudbal.
Da li je sada svima koji su lajali za mojim tekstićem o Zvjerinju, koji su škevtali za mojom tvrdnjom da čovjek ubija Igru, koji su me ujedali za guzicu, ko seoske kuje, zbog mog stava da je Real groblje Igre i fudbalera, jasno da je Murinjo zalutao.
Na svom stadionu, u srcu Madrida, ne biti sposoban da se lopta drži u nogama ni trećinu vremena, ne pokazuje samo odsustvo potpune moći da se kreira Igra, nego znači i nasilje nad igračima. Jer svi ti Realovci, osim Adebajora, Dijare i Pepea, znaju da igraju fudbal deset puta bolje nego što im Murinjo i Real omogućuju i dopuštaju.
Murinjo je dijelom i namjerno prepustio dio igre i terena Barsi, postavljajući Igru Sačekušu, Igru Slučaj, kakva se dogodila u finalu Kupa kralja kada je Ronaldo postigao slučajan gol jer je golman Barse bespotrebno krenuo dva koraka naprijed. Ali ta Igra Sačekuša je Igra Kukavica.
Raspolagati takvim igračima a ne dopustiti im da igraju i da se nadmeću, mada bi i tada, najvjerovatnije, izgubili, sportsko je i viteško nasilje.
A pravo nasilje koje produkuje Zvjerinjo, treba sankcionisati mnogo težim kaznama nego što je Crvendać Pepeu. Nedopustivo je u takvoj utakmici igrati đonom i još namjerno nogu produžavati u kost, udesno, kao što je igrao Pepe. Nedopustivo je da Adebajor igra kao nezgrapni sklop tuđih udova, da igra kao Krakomlat, mlateći svojim krakovima kao da je upao i jamu punu stršljenova. Nedopustivo je da u ovakvoj utakmici onaj čeloglavi Dijara načini petnaest prekršaja, i samo prekršaja, i da još ne dobije ni žuti.
Zvjernjo je od dobrih igrača Reala načinio zvjerinjak, načinio izopačene ljude koji uopšte nisu takvi kakvim se predstavljaju.
I na kraju Zvjerinjo čini nasilje nad publikom na Bernabeu i onima koji utakmicu prate ne televiziji.
Uvjeren sam da bi Real, igrači Reala, mnogo bolje igrao kada bi igrao bez trenera.

INVENTAR TURSKOG
INTERESNOG IZLETA
Koji grah je nikao u Karađorđevu. Šta je čija dobit iz tog trilateralnog samita, kako su ga nazvali opčinjenici veličinama i istorijom, odnosno, neobaveznog političkog čavrljanja što je, u stvari i bio, barem sa tripartitne bh strane jer niko nije usvojio nikakvu platformu za te razgovore pa se može smatrati da je Predsjedništvo tamo išlo tragom privatnih deklarativnih istambulskih obaveza bivšeg Harisa Silajdžića.
Dakle:
• Republika Srpska je dobila po ušima zbog krčaga koji će možda razbiti iako nije ni pošla na zdenac. Tipična turska priča. Tadić je rekao da Srbija neće podržati eventualni referendum koji bi vodio podjeli BiH. Ni ja nikada neću podržati roman o seksu pastira i pastirice na Prokletijama.
• Kosovo niko nije ni pomenuo.
• Izetbegović II je promovisao svoj politički paket na ujedinjenju političkih snaga Sandžaka i trasirao borbu za Sandžak kao evropsku regiju. To se može okvalifikovati kao razbijanje Srbije. Bez obzira šta kažu siti Tadić i gladni Nikolić. Pri tom je i sebe ustoličio u vrhovnog inostranog visokog predstavnika za tu teritorijalnu vukojebinu.
• Turska se ustoličila kao predvodnik, lobist i provodadžija dvije zemlje svoje interesne sfere Evropskoj uniji. Toplo joj preporučuje BiH i Srbiju. Iako sama čeka članstvo na dnu sokaka.
• NATO je na dobitku. Gul se založio da svi idu pod taj kišobran. Iako je Radmanović konstatovao da su tu različite prizme i optike.
• Srbija se pravdala kako u Sandžaku gradi putnu mrežu, kako će i Turska pomoći pa se može protumačiti da je Srbija formirala konzorcijum za internacionalizaciju Sandžaka. International Sadaka Sandzak.
• Srbija je izgubila Kosovo, a i Sandžak se kurči, ali je zato u svoj unutrašnji ravnopravni sastav primila Tursku i BiH. One imaju pravo glasa kakvo nema ni Vojvodina. Jer Vojvodina ništa ne govori o temama koje prostiru te dvije zemlje, nove posestrime Srbije.
• Najavljeni sastanak u Sarajevu se može lako pretvoriti u Komitet za černobilsko oblaganje Republike Srpske. Koja je, inače, u nepovoljnom položaju u cijeloj tripartitnoj pokretnoj traci. Ili da Radmanović počne nastupati kao predstavnik Republike, pošto Izetbegović II nastupa u ime Sandžaka. Doduše, Komšić II ne nastupa ni u čije ime.

BAD BLUE ROJS
Bagerist Rojs je sigurno jedan od onih na koje je mislio Miroslav Krleža kada je rekao Sačuvaj me bože hrvatskog junaštva i srpske kulture.
Hrvatska, dabome, ne može, kao ni drugi Ovdje, da ne pokaže balkanski primitivizam.
Taj kašikar sa činom generala, koji je vrijedan jednako kao Šešeljev čin Vojvode, važno je izjavio da će opet okupiti regimentu i zauzeti Banjaluku. Samo ako se Srbi budu zajebavali tužbom protiv domoljubiteljstva glede izleta u Mrkonjić Grad i ubijanja nejači. Jednako kao što se uvježbavalo u Pakračkoj Poljani, kao što se demonstriralo u Dvoru na Uni, tamo gdje se Srbi više ne legu.
Za ljubitelje agresije ostaje pitanje šta su Hrvati Vojske Hrvatske bili u BiH ako su Srbi bili agresori.
Za mene je, pak, najbitnije pitanje šta je Ljubo Ćesić Rojs i šta su svi Bad Blue Rojs. Koji su iz istog ratno-primitivnog progoniteljskog gnijezda. Kosorka, koja naređuje istragu kako su brijunski hodžini zapisi dospjeli do haga. Mada je za modernu Hrvatsku glavno pitanje, kako je, nakon tisućljetnog slobodarskog htijenja, došlo do toga da neka državnička budala na taj način zbori tužnom primitivnom skupu. On i oni su, očito, pomislili da su, čim su dospjeli na Brijune, postali kao i On. Tito. I da su odmah morali naći svoju Neretvu. Srbi noćas moraju popušiti, Majku ti božju.
Ali neka se Hrvatska bavi time. Još desetljećima, nadam se. Jer to je gnijezdo izdašno. Osim Josipovića, koji ne spada u to leglo. I stoga se ponaša posve drukčije.
Mene zanimaju ti ultranacionalistički bageristi koji su svoje junaštvo i generalstvo iskazivali na srpskom življu u BiH. U Republici Srpskoj.
Rojs je jedan primitivni izdanak intelektualoidnog pokliča Šahovnica na Drini. Uže stanište mu je Osvojena Banjaluka. Jer, postoji cijela jedna niska tih nacionalopojnika i nacionaluzletnika koji neprestano cmizdre kako ih je neko tamo spriječio da osvoje Banjaluku. A kako su oni bili sila nebeska.
Osobito je Rojs bio generalčina. Još od prvog utovarivača. ULT General. Njegov cilj nije bio Banjaluka nego Kamenolom Ljubačevo kod Banjaluke. Kakva bi se lova na tome mogla zgrnuti.
Mogli bi se ponovo okupiti i osloboditi Banjaluku.
Ta rečenica daje naslućenje u kom pretprošlom vremenu živi glava Bad Blue Rojsa.
Još će mnogo generala da potamni dok se Hrvatska opere crnog dijela Domovinskog rata.
*
Ako Rojs ponovo okupi Hidrauliku za Banjaluku, predlažem da mu Piter Galbrajt bude kurir Jovica.

TURCI STIGLI
DO KARAĐORĐEVA
Nebojša Radmanović sutra ide u Karađorđevo. Nije mu lako. Odavle vodi dvojicu. Tamo ga čekaju dvojica.
Pravo da kažem, ne znam šta će svi oni tamo, u tom Karađorđevu. Izetbegović II izjavljuje da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci najpeči jedni drugima. Onda šta imaju s tim Srbijanci i Turci. Sulejman Komšić II, mislim: drugi mandat, izjavljuje da će svašta reći, nezgodna pitanja pokrenuti. Onda, ne vidim ni šta će on tamo sa tako konstruktivnim stavom. Inače, Komšić II je konstruktivan u 15PLM.
Za Turke znam. Gledajući kako Američani imaju preča posla sa nebeskom demokratijom i kako EU nema nikakvu ideju pa godinama pušta da Pak, Kacin i poneki Ešdaun, mrsimude o BiH, Turska je vidjela šansu da uleti u zijan.
Poslije Bitke kod Kosova trebalo im je ihaha da stignu do Smedereva. Poslije Bitke na Miljacki trebalo im je samo dvadeset godina da stignu do Karađorđeva. Svaka sličnost nema veze.
Nerazumljivo je, međutim, kako se Srbija upetljala u sve to. Da li je zalutala među silnim stubovima spoljne politike koje je sama obilježila.
Realno, uloga Srbije u BiH je ispunjena, trasirana. Specijalne dejtonske veze treba da se praktikuju i da se u njima ekonomiji daje sve širi kolosijek. Srbija odavno poštuje suverenitet i integritet Naseobine. Još otkako je Milošević uvodio sankcije na Drini. Izdresirali ga, JOM. Oni njemu, on nama.
Srbija, sa Turskom, nema nikakva posla u BiH. Njen najpreči posao je sa Hrvatskom. Da ne pominjem posao sa Kosovom. Misliće da se šalim. Jer taj posao, sa Hrvatskom, obavlja i najbolji posao sa BiH.
Jest da onaj Mijović u Avazu, optužuje Srbe i Hrvate u BiH da stalno rade protiv Bošnjaka. Otkako su Bošnjaci postali. A prije toga protiv Muslimana. Radili su prije dvadeset godina. A prije toga Mijović ne želi ni da pominje. Otkako su Turci otišli iz Balkana neko stalno radi protiv Bošnjaka. A Kardinal Puljić, veli Mijović, pravda se za hrišćansku saradnju ponašanjem Bošnjaka. A dobro je, veli, poznato ko se u BiH stalno ponaša. Srbi i Hrvati.
Upravo zbog tih Karamehmedmijovića, potrebna je saradnja Srbije i Hrvatske. Članstvo Hrvatske u EU dođe kao ekstraprofit.
Praznina Karađorđeva vidljiva je i po izjavi Gula agenciji Trna. Kaže da su Srbija i BiH razmijenili ambasadore i da je prošle godine u Istambulu potpisana Deklaracija kojom se garantuje teritorijalni integritet. Garantovao je tada Silajdžić. A poznato je da ono što Silajdžić garantuje traje u PM.
Srbija je garantovala teritorijal u Dejtonu. Uloga Turske u toj deklaraciji je kao Mare u seksu nad govedarima. A ambasadori. Srbija je sa mnogo udaljenijim zemljama razmijenila ambasadore. Bez Turske. Pa može i otle dotle.
Stoga i od sutrašnjeg Karađosamita ne treba očekivati ništa. Osim, recimo, deklaracije da je Sarajevo u BiH. Još uvijek.

DOBRODAJNICE
OKRUTNOG
PLATFORMATORA
Vezir Saraja i cijelog Vratnika, Sai Baba velike vojske glasača za Nepotrebnog Komšića, trgovački putnik za ustaškelje na njihovom putu u socijaldemokratiju, politički pokrovitelj kalamarenja Starog Lijana i tvorac prakse po kojoj značaj Platforme raste sa svakim kvadratom smanjenja prostora za neki drugi narod, Zlagumdžija Zlajoglu, izveo je novu koperfildovsku predstavu lažnog političkog značaja, skoro u rangu prvog Komšićevog spasiteljskog izbora za obične ljude, trudnice i nosioce svih vrsta ljiljana, od zlatnih do gladnih, i multipsihopate svih vrsta i istovremenu uputio pokroviteljsko popoviteljsku encikliku Borisu i Ivi.
To pribavljanje vještačkog značaja a istovremeno pokazivanja stvarne sokačke i čaršijske nemoći, sa evropskih i internacionalnih razmjera svelo se na slanje javnih pisamaca koja neće nikuda otići i koje neće niko primiti.
Zlajoglu je važno, u informativnom pisamcu iz Službe Partije, izjavio da nema deložacije kardinala Puljića i da je, čim je saznao, od silnog, važnog i pretrpanog platformaškog posla, da to još nije riješeno, odmah prizvao Premijera Nikšića, STJ, i advokata i razriješio nepotreban slučaj.
Borisa od Srbije podsjetio je da je stalno pričao kako će Srbija podržati sve što se tri naroda i dva entiteta dogovore. A o Sudskom Referendumu nisu se svi dogovorili, kaže Platformator.
A Ivi od Hrvatske nabio je na nos sintagmu „konsenzus svih predstavnika naroda i građana BiH“ koja sad zahtijeva i njegovo javno očitovanje o Referendumu.
Zlatko Lagumdžija je potonuo u svoju platformašku nevažnost pa pokušava javnim bacanjem pjene, magle i mjehurića pribaviti važnost na političkoj sceni, jevtino, usput, uz Uskrs, pokušavajući da kupi nešto katoličkih vjernika.
Istovremeno, popuje istočnim i zapadnim liderima, koji, dabome, nemaju nikakva prečeg posla već samo čekaju Ferman sa Miljacke.
Izjave Borisa Tadića o tri naroda i dva entiteta, mada bi se uskoro moglo dogoditi da Lagumdžija priznaje dva naroda a da postoje tri entiteta, odnose se na buduće i eventualne ustavne promjene a ne na referendumsko narodno izražavanje volje u odnosu na dosadašnje vanustavno djelovanje.
Predlažem mom bivšem komunističkom drugu, jebiga, svako ima mrlju u biografiji, da se svede u realnost. Njegovi dometi su Jurišić i Lijanović. Urbi. Tadić i Josipović su već Orbi.

CIRKUSINJO
Za kvalitet i stanje fudbalske igre pogubnim će se pokazati, prije koju godinu, Portovo osvajanje lige prvaka.
Tim činom je u evropsku trenersku orbitu lansiran Žoze Murinjo, prevodilac, koji sistematski ovdašnju igru vraća nazad. I po nekoliko decenija. U doba kada su motorički potencijali igrača, taktičke varijante i tehnička pripremljenost bile na daleko nižem nivou.
Sramotno je kako je Real osvojio Kup kralja.
Kao što je pederski da Murinjo sere kako njegov tim može pobijediti svakoga na svakom mjestu, kao što je pobijedio Valenciju sa rezervnim sastavom. Zamislite draguljara koji kaže kako su jevtiniji dragulji kod Svarovskog uvijek bolji i ljepši od šatorske plastične bižuterije na narodnom zboru.
Sa toliko skupih igrača Murinjo, i ni jedan trener, ne bi trebao da se hvališe i razbacuje izjavama. Naročito ne Murinjo jer je protiv Barselone na tom stadonu, u funalu Kupa, bio u mišijoj rupi. I on i Real.
Dobra igra Iguaina, Kake i ostalih, sa saldom 6 : 3 samo pokazuje kako Murinjo i Real nemaju mnogo veze sa fudbalom. I kako Murinjo ne zna postaviti odbranu, jer takav tim ne smije primiti tricu. Ti igrači su svjetske klase. Samo je potrebno stvorti igru za njihove pretežne sposobnosti i njih uklopiti u taj sistem a da ih se ne sputava nego iskorištava najbolje što imaju. Ali, pošto je to težak put Real su odlučuje da kupi cirkusanta Murinja. Cirkusant Murinjo kupuje nove cirkusante, pored kvaliteta kojeg ima na terenu. Sutra, ako se pojavi neki medijski uspješniji magnet od Ronalda, Murinjo i Real će ga kupiti a ovoga poslati u društvo Iguaina i Kake.
Igrati klasični bunker protiv Barselone u Funalu Kupa kralja, kada se Realov šesnaesterac bijelio kao Grenland, neodoljivo podsjeća na ekipe iz Varšavskog lagera koje su izlazile na slučajne megdane evropskim klubovima pa se, iz straha i neznanja, bunkerisale ko Enver Hodža u zlatno doba albanskog komunizma.
Igrati na kontru, na samom vrhu evropskog kvalitetnog fudbala, ponižavajuće je za Igru i sva njena dostignuća.
Onemogućavati Barselonu da igra, ili bilo koji drugi vrhunski tim, trebalo bi da bude kažnjiva opstrukcija. Za takve timove treba uvesti ograničenje da im četiri igrača uvijek moraju biti na protivničkoj polovini.
Žaliti se kako uvijek protiv Barselone igra sa deset igrača, kao što to cirkusantski čini Murinjo, znači priznavati da protiv tehnike i mašte igraš kao drvosječa.
Jasno je zašto se protiv Barselone isključuju igrači. Oni ne čine prekršaje i svaka grubost je relativno vidljivija, oštrija i kažnjivija. U engleskoj ligi, gdje oba tima lome noge i vratove, ljestvica za isključenje je mnogo veća. U utakmici protiv Barselone ona je niska i stoga odmah na vidjelo izbije krkanski fudbal kojeg sa svakim timom praktikuje Murinjo.
Venger ili Gvardiola, Del Boske ili Rajkard, Antić ili Osim nisu cirkusanti. Ali su ostavili ogroman trag u razvoju Igre.
Cirkusinjo će ostaviti samo tragove u potrošnji iz klupskih kasa.