SLIJEDI LI CRNI VIJEK AMERIKE
I NASTANAK NOVOG SVIJETA?
Možda crni Obama doista bude junak one priče u kojoj Crnac u Americi uvijek dobija najteži posao.
Amerika je u takvim problemima da je propast raznih bankarskih divova od izvikanih cijena dječiji festival spram onog što će se tek desiti.
Obama je u opasnosti jer se nalazi na vododjelnici kada treba da odluči kako zamijeniti sisteme Breton-Vuds, Vol-strit i video-ratno upravljanje nacionalnim interesima po svijetu. Da li će okupiti snage koje mogu predložiti novi koncept inkorporacije u svijet ili će prevagnuti fundmentalisti koji će koristiti grube etatističko-makartističke metode koje će kroz nekoliko decenija dovesti do još većeg kraha kao što je ovaj veći od onog iz 29. Sigurno je da sa scene silaze neobuzdani divlji liberali slobodnog tržišta pljačke i nadvikivanja.
Šta je suština Novog Svijeta čijem rađanju prisustvujemo?
· Dolaze nove mnogoljudne ekonomije umjesto klasičnih čelično-automobilskih-oil i bankarskih divova Amerike
· Koristi se moć jevtine rukotvorne i umne mase umjesto siledžijskog monovalutnog sistema
· Propast vojnog divljanja koja je nastupila krahom Varšavskog pakta a koji je za sobom povukla i premoć Zapada koja sada ništa ne znači. Unutrašnja američka kriza neće dati vrijeme da se spoljni problemi rješavaju silom u kojoj za nacionalnu razonodu malo bombarduješ Bagdad, malo Beograd.
· Nove sile napreduju produktivnošću, radom, marljivošću za svoju zemlju a stara sila koja je preskočila tu fazu napreduje dolarom, silom i NATO-paktom
· Novi Svijet se samo jednom osvaja invazijama i istrebljenjima Indijanaca. Ovaj Novi Svijet osvaja se radom i zdravim profitom.
· Vol-strit privid, dolarski sistem opkoljavanja i podjarmljivanja cijelog svijeta propada i ustupa mjesto zdravim radno-umno intenzivnim ekonomijama koje se oslanjaju na dominaciju nad nacionalnim ekonomskim prostrorom a ne nad čitavim svijetom.
· Propast privida Američkog sna koga vjerno prikazuje tapiserija Las Vegasa, sjaja dolara, kurvi i žetona u pustinji, a koji se sastoji od dobošarskih cijena kompanija i akcija na sedmom nebu ispod kojeg je jad i bijeda crnačkih četvrti, besplatne supe i beskućnika.
· Globalizacija, world-integracija pa i regionalne integracije, idu ka sumraku i smaku. Svijet može opstati onako kako je i nastao – kao skup plemenskih ekonomija i pećina koje imaju najboljeg čuvara vatre, lovca i vrača.
· EU, NATO, OAJ, OIZ... sve će to propasti pred najezdom izduvavanja vještački naduvane nadmoći nad svijetom jedne sile koja ne može ni sama sobom da vlada.

ENTITETI NA SPAJANJE
Imam sreću da sam prvi, još kao zvaničnik Vlade Republike Srpske, javno govorio i pisao o Trećem Entitetu kao i o mogućnosti spajanja tri pretežito hrvatska kantona po južnom trbuhu BiH i deklarativnim diskontinutetnim pripajanjem četvrtog sa sjevera.
Sada, nakon osam-devet godina, mogu reći da je ideja o Trećem Entitetu, bez obzira kako će se zapisati u katastru i gruntu, veoma blizu realizacije. Međužupanijsko vijeće kojeg su formirale tri županije, odnosno tri kantona sa hrvatskom većinom, najavljuje takve mogućnosti ali i otkriva bezbolne i realne formule.
Najbitnije od svega jeste da se poštuju dejtonske unutrašnje granice u BiH. Kolikogod unitaristi nadirali na te granice, na jake entitetske i na slabašnije kantonalne, granice unutar BiH su plod nekoliko nedodirljivih procesa: krvi, istorije i međunarodnog dogovora velikih sila. Granice kantona i entitieta pa i sama BiH, plod su pakta velikih sila koje više nikada ni jedan svjetski a lokalni problem neće okupiti za istim stolom. Pakt velikih sila se ne poriče. Zato su Haris i Zlatko igrači idealizma.
Međužupanijsko vijeće je znak realiteta koji prevladava u BiH. Pomenuti dvojac je ostao usamljen na dajak čamcu unitarizma, centralizacije i jačanja države.
Čak je i Sulejman Tihić prestao da svaki dan ukida Republiku Srpsku i izjavio da je niko ne može da ukine bez volje njenih stanovnika i političkih aktera pa je otišao na savski nasip i potpisao sa Dodikom i Čovićem Prudski sporazum.
I to je znak realiteta. Naročito kada je izjavio da mu je dosta filozofije bošnjačke žrtve već nastoji da prijeđe na politički aktivizam, inicijativu i dogovaranje što najbolje jača BiH.
Tihić je prvi shvatio da zalaganje za ukidanje Republike Srpske tako efikasno ruši BiH da ne treba ništa raditi na referendumu i osamostaljenju.
Ukoliko Tihić izdrži na toj politici koja Žrtveni Program ostavlja istoriji i sudu i ukoliko se nađe modalitet entiteta na spajanje, sa politički i ekonomski već ojačanom Republikom Srpskom, BiH ima šanse da ide stabilna naprijed, ka Evropskim integracijama, mada su one na dugom štapu. Jer, kad jedna Neovisna Hrvatska zapne na nekom potoku između nje i Slovenije i ostane bez podrške Danke Dojčland Merkel, onda znači da je EU daleko ili je u velikoj nuždi.
Bez obzira na Tihića, ja sam najprije za entitet na spajanje. O tome sam govorio na davnoj konferenciji za štampu sa temom federalizacije BiH. Gradnja tog entiteta može ubrzati dva procesa: rješenje sredje razine vlasti kao glavne razine postojanja BiH i omasovljenje Tihićeve politike odlaska sa mjesta žrtve ka mjestu aktivizma i realnog političkog programa za Bošnjake.
Možda se Tihić, i niko, neće složiti sa mnom ali BiH a pogotovu Bosna, nije rješenje za nacionalno pitanje muslimana ili Bošnjaka. Jer, ne postoji način da vladaju BiH ili Bosnom na način da se potpuno opredmete kao nacija.
Spajanje kantona može se pokazati ključnim procesom za rješenje trojnog nacionalnog pitanja u BiH i može značiti mnogo veći obim spajanja od sada proskribovanih županija.

SDP USLOVI ZA ULAZAK
Počelo je bombardovanje šćućurene bosanskohercegovačke javnosti kasetnim i dimnim bombama, mrudovima i nagazno-rasprskavajuće-odskočno-poteznim (koje jedino postoje u ovdašnoj političkoj ponjavi) minama o tome da li će SDP ući u vlast ili neće.
SDP će podržati Prud ako bude u vlasti.
SDP neće ući u vlast jer je Prud previše maglovit i nekonkretan.
Nisam siguran da su to izvorni SDP-ovi stavovi ili su samo bombe iz one ponjave.
Ali da bih olakšao posao, predlažem slijedeći spisak uslova za ulazak SDP u vlast, Zlatka Lagumdžije i SDP ili samo Zlatka Lagumdžije:
· Da Zlatko L. Bude ministar i Svenovih i Sadovićevih poslova
· Da Zlatko SDP uvijek putuje u inostranstvo umjesto Špirića
· Da SDP preraste u OHR
· Da program SDP preraste u Ustav BiH
· Da Z bude član makar Akademije Nauka Tupkovići – Kalesija
· Da Tunjo Filipović svakog četvrtka, umjesto da piše u Nezavisnim, sluša predavanje ZL
· Da niko ne dira Miću jer će Prudski sporazum otići u onu stvar a s njim i učešće u vlasti
· Da svaki dan Zlatko drži video i cd konferencije za štampu i da sve televizije, uključujući TV Simić i TV RAK, to prenose direktno sa kamerama sa Zlatkove desne strane, on je ljevičar unitarističke provenijencije, i da svaki drugi dan repriziraju sirovi materijal
· Da u prostorima gdje se kreće ministar unutrašnjih i vanjskih poslova budu razasuti monitori koji će na beskonačnoj traci emitovati povijesne izjave Z.
· Da Špirić potpiše bjanko ostavku i organizuje ostavinsku raspravu kako bi mjesto Predsjedavajućeg SM, kad dođe vrijeme, prepustio ZL.
· Kad Z ne drži KZŠ (konferenciju za štampu) da boravi kod Miće u Banjaluci i da se slika s njim pošto Mićo ima svaki dan nešto važno da kaže.
· Da se u kanjonu Ugra, tamo gdje fašistoidni flajfišingaš Kopanja prži pastrmku, izgradi Bosnia Guantanamo, samo za unutrašnju upotrebu.
· Da Oslobođenje vrati predratni format pa da, ko nekad u osam, na prvoj strani, umjesto Ivana Brigića, Hasana Grabčanovića i Nikole Stojanovića budem svaki dan ja Z.
· Da Socijalistička internacionala isključi iz svog članstva Mićkovu omraženu SNSD ali da to ne saopštava Mićku da Mićko ne bi satro Zlićka
· Da se emisija produži na 360 minuta

Prometeji svih zemalja, raziđite se!

Jedan je Prometej!

POLITIČKI GRAFITI

DATI SLAMKU ILI UZETI SLAMKU
Nadležno američko slobodno, neregulisano, demokratsko ali državno tijelo, nešto kao FBI, Federalni Bankrot Instalater, odlučio je da da 17, 4 MLRD $ trojici giganata mamutomobilske industrije. Da bi se spasili od propasti.
Sve moguće intelektue, intelektualne individue, prevrću se u grobu, od Platona, Arija, Hegela, Ničea, Kejnsa i Marksa... jer ovdje ni cilj ne opravdava sredstvo.
Buš, umjetnik u izbjegavanju iznenadnih letećih cipela, važno je izjavio da Amerika ne može dozvoliti da propadne ta auto-industrija.
Ljudi ponovo kupuju Das Kapitla Karla Mrksa. Marksa treba čitati jer je na najjednostavniji način rekao kako kapitalist da bude kapitalist, kako da ekploatiše radnika a da ovaj nikada ne crkne (osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati duha uopšte). U Das Kapitalu Marks govori o tome kako je kamatonosni kapital mati suludih oblika gdje se dugovi mogu ispoljiti kao roba, o kamati kao iluzornoj predstavi, o kapitalu kao akutomatu koji sam sebe oplođava, o fiktivnom kapitalu nakon potrošene glavnice, o tome da, kada obveznice postanu neprodajive, prestaje i privid kapitala...
No, kopmlikovano je to šta je sve pisao Marks. Kejns je jednostavniji: ne može ništa samo sebe da reguliše pa ni tržište a pogotovu ne kapitalizam.
Sa stanovišta marksizma, prima facie, treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i da propadne sve što je stvarno propalo. Tako će najprije propasti kapitalizam i moraće se krenuti iz početka poštujući tri osmice njegovog veličanstgva izrabljenog radnika. Tada se može stvarati tržište i socijalnoupravljiv kapital koji bi služio ne samo za plate radnika i profit kapitalista nego i za široke socijalne potrebe.
Sa stanovišta države treba dozvoliti da propadne autoindustrija Amerike i sve što je stvarno propalo, uključujući i sve vrste banaka. Na taj način država dobija šansu da se brine za svoje podanike jer se ona na ovaj način brine samo za kapitalonosce, nosioce vlasništva izvikanog kapitala. Ona otkupljuje propala bunjišta i čak obavezuje ih da ozdrave kako bi ih onda prodala kapitalonoscima u kupnji izvikanim kapitalom iz prethodnih ciklusa propasti i omogućila im da krenu u novi ciklus baloniranja kapitala koji ne postoji a koji donosi profit koji je stvaran. Država je ovdje samo jamac koji kapitalonoscu govori da može da radi šta hoće i da propadne a da mu se ništa neće desiti. Država, prima facie, mora da bude nešto drugo, da bude jamac svim svojim podanicima i ugovornim stranama koje čine svaki pojedinac i svi zajedno i da ih čuva od malog broja kapitalonosaca na način da omogućuje tokove roba-novac-roba i novac-kapital-kredit (pojednostavljeno) ali i da dugoročno zaštiti entitet stvaranja novih vrijednosti na kojima jedino može sve i opstati.
Stoga je jednako opasno ako država kupuje vijest o propasti, koja će Ameriku koštati 1000 MLRD $, kao i da državni fondovi raznih ojlstejts ili država ekonomija u usponu kupuju ili kapitalizuju dijelove i udjele u finansijskom sektoru trulog parakapitalizma.
Taj kapital, u oba slučaja, biće upropašten jer je odmetnuti američki bofl-strit kapital stvorio crnu rupu koja usisiva sve oko sebe kao što je propast mamutoindusttije u Americi odvukla i Tojotu u gubitak, prvi put u njenoj istoriji. Ne pomaže što je produktivnost i kvalitet Tojote višestruko iznad Forda i Dženeral motorsa.
Dakle, davljeniku ne treba dati slamku spasa.
Treba mu uzeti slamku spasa jer je doborovljno kročio u mutnu vodu slobodnog neregulirajućeg mulježa dok je državu ostavio na poslovima bombardovanja Republike Srpske, Srbije, Iraka i - na meti cipelobacačima.

PAD REALA I VIKTORIJA CIRKUS
Madridski Real, fudbalski klub, kraljevski klub, galaktikosi... postao je žrtva svoje planetarne orijentacije kojoj je glavni cilj da bude planetarna orijentacija a ne da igra fudbal.
Pored planetarne orijentacije mora da promijeni i predsjednika kluba.
Očito je da u posljednjim godinama, od odlaska del Boskea, Real nema igru i ne igra fudbal koji vrijedi gledati, ako se želi sačuvati dostojanstvo vrhunskog fudbala za velike pare, i od dolaska Ramona Kalderona, svake sezone stvara veliku medijsku cirkusku šatru u kojoj su glavni golijati novac, priče o dovođenju zvijezda i uništavanje zvijezda.
Samo velike pare koje troše velike budale na Real omogućuje mu da ne doživi sudbinu legla Zvezdinih Zvezda i da se nađe da igra sa Hajdukom iz Kule.
Titule koje je osvojio u zadnjih nekoliko godina rezultat su loše igre i loših dvije godine Barselone a ne igre Reala.
Dejvid Bekam, poznatiji kao muž britanske nekadašnje pop-pevaljke u pokušaju, Viktorije Cirkus, stigao je u Milan. Ponižavajući ugovor kaže da će bekam u Milanu da održava kondiciju dok ne počne fudbalska sezona u Americi. Na šta su spali Ronaldinjo, Kaka, Maldini i ostali rosoneri, da propali fudbaler UTDM trenira s njima na prvenstvenim utakmicama. Uzgred, koga otjera ser, taj nije za fudbal.
Viktorija Cirkus je potvrda da žena može upropastiti i najgoreg čovjeka. I da najbolji čovjek može sebe upropastiti pored lijepe žene.
Priča o Realu je priča o parama a priča o Bekamu je priča o Viktoriji i parama.
Bez obzira što vrhunski fudbal ne može bez para koje obezbjeđuju dvije stvari: pare i pozorište, što ide jedno s drugim, granica se mora postaviti. Tu granicu su prešli i Real i Bekam. Real, jer kupuje igrače radi kupovine igrača, najčešće ne pitajući trenera i struku da li se taj igrač uklapa u tim a treneri koji dođu u takav klub ne mogu postaviti igru kakvu imaju u svojoj glavi i teki jer dobijaju igrače koje želi neko drugi. Jačanjem pozicije Peđe Mijatovića kao trećeg u kvadratu Kalderon – trener – sportski direktor – tim, stvar se možda samo komplikuje jer i Mijatović, kao nekadašnji fudbalski čarobnjak, s pravom, ima i svoje koncepcije.
Bekam održava formu i dolazi u Milan isključivo zbog dvije stvari: da bude u evropskim medijima jer u Americi nema medija za takav cirkus i da se vrati u reprezentaciju Ingleske jer to omogućuje još medija i jer to odgovara Viktoriji Cirkus. A mediji i cirkus su, jasno je, zbog para. Da je do forme, fudbala i reprezentacije, Bekam nikuda nije morao ići nego igrati u UTDM i raditi na sebi kako bi postao najbolji igrač pamtivijeka. Jer, Bekam je veliki talent ali toliko ima nenaučenih i nedorađenih rupa da ga je pomalo bilo mučno gledati u Realu. Ne znam kako sada igra u toj zemlji duguljastih lopti. Vidjećemo u Milanu.
Srećom, čuda se događaju i u sferi čudnih para. Jedinstvo iz Hofenhajma je čudo o tome kako neki mali tim sa dušom, igrom i ekipom koja se međusobno poštuje i uklapa, može da bude najzanimljiviji fudbalski događaj u čijoj sjeni ostaje i otkaz Šusteru, i dolazak Bekama na trening u Milan, i izbor za zlatnu loptu, nogu i kopačku.
Ima i drugih koji će omogućiti da fudbal preživi sindrom stečenog gubitka granica realiteta.
I Srećom, žrtva sindroma Real Bekam Cirkus biće samo Milan.
Rela i Bekam su već žrtve.