1724

PROŠLO DOBA

DA SE

MEĐUNACIONALNI

ROMANTIZAM PROBA

Ejebiga. Brozovi misle da mogu praviti i kovane ograde i filmove.

Čitam, digla se velika buka oko filma izvjesne Brozice koji govori o izvjesnom Neđi koji je spašavao muslimane od razjarenih, raskoljačenih i uopšte supraustašiziranih Hrvata. Oko njegovog prikazivanja. Pa je i udovica dobila batine. Dvije noći nakon. Čitam i da je lik, kao i svi ratni likovi, bio sumnjivog okokaraktera. Bio je, kažu, u Udbi, kao profesionalni fotograf. Današnje Kurčeve Službe bi trebale da uzmu nekoliko decenija slobodno pa da uče od Udbe. Nisam istraživao taj fenomen ali mi se čini da samo još članovi Udbe nisu radili za Udbu. Svi ostali, pekar, ljekar, apotekar... jesu. Sve do Foto Neđe. Čitam da je najspornija sintagmateza Hrvatski Šindler. To znači da su svi Hrvati bili nacisti, samo Neđo Spasitelj. To mi, nešto, poznato. Svi Srbi četnici. Samo Pudarić u Esdepeu. I Rašo u Hagu.

Dabome da treba spašavati ljude kadgod se to može.

Ali od toga se ovdje ne može paviti istorija. Historija niti Histerija. Povijest niti Povest. Čak ni film. Mislim i šire. Da Jevreji nisu tako moćni u svijetu, finansijski i politički, pitanje je kako bi prošla Šindlerova lista. I da li bi se sve završilo na malim batinama. Kao za Šteficu.

Ovdje se istorija pravi na ubijanju.

Biljana Plavšić kaže da je bilo bolje da se Srbija, onomad, svrstala uz Dražu. Danas ne bi bila u ovoj situaciji. Ne znam. Ali ako svrstavanje uz Dražu shvatimo kao međunacionalne Podjele, Odjele i Razdjele, onda znam. Ovdje se zbog međunacionalne mješavine može završitu samo u međunacionalnom paprikašu.

Treba spašavati ljude ali o tome treba dugo ćutati.

Najbolji lijek protiv međunacionalnih zlodjela, na Balkanu, jeste podjela. Onda niko neće imati potrebu da spašava nekoga. Svakosebica. Useuzdanica. I Bogteveselica.

Nacionalne Podjele na Balkanu, iako nisu sve formalizovane, toliko su duboke i teške da je suludo svako razmišljanje, barem u ovom vijeku, o nekom drugom tijeku. Zato lažu svi koji govore o pomirenju građanskog i nacionalnog. Jer to znači pomirenje, četrdesetprve Petokrake i Kokarde. Laže, iako je Lud, Komšić o tome da će nas biti sve više koji se osjećamo Bosancima i Hercegovcima. Biće nas sve više koji se osjećamo Bosancima i Hrvatima. Bosancima i Srbima.

Iza svake takve laži, i Zlataganove i Komšićeve, krije se neka teška prevara.

PLODNA GODINA
Ova godina mi je plodna. Završio sam zidove za cvjetne terase. Inventarisao rode i laste. Završio skulpturu koja je sa oblikom dobila i ime: Majka i tuđe mladunče. Odmoriću se od kamena. Čeka me jedan od dračinih panjeva. 

 

 

 

 

 

 

 

 

1719.
VITALNI

NACIONALNI

PODGUŽNJAK

Sjekira usiječe sebi malj a malj joj razbije ušice. Jebiga, rekao bi moj Pradjed Toman.

Tako je Esdea sada Jebiga Esdepe. Potegli VNI kada je trebalo da se smijene njihova dva i po ministra. Kao da su Zlatagan i ostali Bošnjaci, Eskimi pa uzimaju nacionalna prava sirotih Bošnjaka.

Sada ću da govorim kao pravnik. Taj vitalni nacionalni interes je isključivo smišljen i instaliran kao protivsrpska alatka. Ma, sve što je smišljeno, smišljeno je protiv Srba. A što nije, dosmišljavalo je Sarajevo i Strancijevo, poslije rata. Dabome, u proteklim dobima u BiH, a i šire, i sami Srbi u često bili protivsrpska alatka. Pa se i Bošnjaci, i Stranci, navikli na upotrebnu vrijednost. Kad treba blokirati Srbe i Srpsku, kad treba nagristi Dejton i prava Republike Srpske, Potegneš Ga. VNI. STJ.

Nu. Da li postoji Vitalni Nacionalni Interes u unutarnacionalnim političkim podmetanjima. Ne vidim da je Nacionalno Interesantniji Ahmetović od, recimo, Nikšića. A kakav je Vitalni Nacionalni Interes Nakurac Kasumović, to ne znaju ni hodžini zapisi.

Uglavnom, Esdea je Potegla Ga. Ide na komisiju za usaglašavanje. Ako se ne usaglasi, ide na Ustavni sud. Tamo Stranci i Esdea imaju Vitalnu Nacionalnu Većinu. Uzdaju se.

VNI u BiH je samo međunacionalna zajebancija. Nastavak rata zajebancijom i usporavanjem. Čisto susjedsko crkokravlje.

Jedini pravi Vitalni Nacionalni Interes obezbjeđuju granice i teritorije. Zato su u Dejtonu i smislili liniju razgraničenja između Republike Srpske i Vaše Države. A onda Mudraci, Krojači i Unitaristi smišljali razblaživanje te granice. Konstitutitvnost svih na svim. I slično.

Podjela je rasol za VNI. Kod dobre nacionalne podjele, VNI nikada nije ugrožen. Podjela je najbolji način da se zaštiti i VDI. Vitalni Državni Interes. Čudi me kako i to nisu smislili.

Ali i ovako je dobro. Jedan od najboljih načina da pokažeš kao je Bosna Besmislena, jeste da Sarajevskom Političkom Krugu omogućiš da se ponaša bez stranaca. Bez Pedija, raznih vrsta, izješće se međusobno. Ali će izjesti i sve oko sebe.

Zato, do konačne podjele i propasti BiH, treba biti oprezan u političkim bliskostima.

1718.
SAVA ŠUMANOVIĆ I DŽEREMI

Ne volim da uspoređujem Vašu Državu sa Republikom Srpskom. To mi, nekako, primitivno odzvanja. Kao dječija tortura. Vidi ga kako ima poderane hlače. Ali, i ja ovakav dobroćudan, dobroljudan i širokoljuban, od Nezavisnih do E novina, imam, ponekad, potrebu da ukažem na realnost a ne da stalno uljepšavam Crni Sneg.

U Saraj Polju bio je filmski festival. Purivatra FF. Defilovale naparfemisane Pipice i prigodni Pepederi. Dodijeljeno Srce Sarajeva, STJ.

Jedan gospodin, Akademski Slikar, a to kod nas znači Kotejebe Slikare Moj, zaboravio sam mu ime i prezime, veli da je to privatni festival za trošak budžetskih para i da za kulturu Sarajeva ne znači ništa. Jer, institucije državne kulture propadaju a oni se, one, u stvari, pizduljišu po crvenom tepihu. I bogate polovnjače vode Dežeremija Ajronsa u Dubrovnik. Mislio sam da se samo u Holivudu ona stvar lako dobije. I samo na filmu.

Dobro. Što se mene tiče, sve pare skrhajte u te Filmske Markale. Sve je to predstava za Svijet. A moj drug,  Ratni Drug, Čamdžić, izvjesni, iz Matuzića, koji je mjesecima pucao na mene, i ja na njega, nema ni za crveni peškir a kamo li za crveni tepih. Opet dobro. Neka nema. On izabrao Aliju. Mene izabrao Karadžić. Mi se siti ispucali. I svako sebi.

U Banjaluci, u staroj austrougarskoj zgradi, što ih sve ne pobi Gavrilo, MIJ, koja je sada Muzej Savremene Umjetnosti Republike Srpske, već danima traje izložba slika Save Šumanovića. Sava nije više živ. Sava je živio nekada, kada su živjeli i slikari. Nu. Hiljade posjetilaca je već prodefilovalo salonima tog starog zdanja u centru Banjaluke.

A 25. jula otvara se međunarodna kolonija Janj. U aranžmanu privatne LTG galerije iz Banjaluke. Selektor je, koliko sam razumio, Milivoje Unković. Milivoje Unković je veoma poznat sikar i vajar, profesor. Doselio se u Banjaluku. kupio stan. Dakle, došao dobrovoljno u Republiku Srpsku. Treba li da pominjem Akademika Kustu. Došao u Republiku Srpsku da gradi grad. A treba li da na drugoj strani pominjem nedavnu federalnu Bodljavinu Bakova, takozvane Uhranjene Neuštrojene Stare Junadi. Kao kulturni događaj. I starog mudonju Džeremija.

Doista nemam zlu namjeru. Mogu samo da kažem Pardon. Kao kad je Vrhovni komandant, Drug Tito S Obje Noge, kako teče priča sa banjalučkog naselja Lauš, još od prije rata, u stvari, poslije onog rata, vršio smotru garde a bio malo priviskiran, i prišao bliže stroju te nagazio čizmu izvjesnog gardiste Kopanje, oni su uvijek u službi, pa se bržebolje udaljio i tiho rekao Pardon Kopanja.

Imam namjeru da naglasim razliku dva svijeta.

Neću da vam saopštim za koji sam. Mada mi je neutaživo žao što se ne sjećam imena i prezimena onog Akademskog Slikara kojeg Danis Tanović u Danima popiša kao klasični Pišonja.ba. Da Nisi Tanović, trebao bi ti toaletni papir.

1717.
I BAKIR ČUVAR DRŽAVE

Malo, malo, pa u Sarajevu neko spadne s konja na državu.

Sada se oglasio Bakir Sin Oca Svog. Upozorava Predsjednika Vlade Srpske i potpredsjednika Vlade Hrvatske da ne mogu dogovarati gradnju zajedničke hidroelektrane koja bi snabdijevala strujom i Dubrovnik. To je, veli Sin, u nadležnosti Predsjedništva a u vezi sa Parlamentarnom skupštinom i potpisivanjem međunarodnih ugovora. Veli još da u Ustavu, gdje se njega sjeti, JĆS, pregovore sa drugim državama i ugovore potpisuje Predsjednitšvo.

Koliko je poznato, Predsjedništvo je dosad, uglavnom vodilo usaglašavanja. Sa rijetkim primjerima uspjeha.

Poznato je, također, da u BiH, kogod se uhvati Države, vrlo brzo prdne u čabar. Prvi je to probao Haris Stopostotka. Pa sve do Zlatagana koji je, tu, pred Sinovim očima, žurno morao preimenovati Državu Za Čovjeka u Državu Za Hadeze. I Sin Bakir opet ko prstom u grotlo.

Popuje, pardon, hodžuje Hrvatskoj. Pazite šta radite. I nemojte da se zajebavate sa ekologijom. A kad je trebalo preko Hrvatske da stigne ilegalno oružje za takozvanu Armiju takozvane BiH, nije se trebalo Predsjedništvo uključivati. Kad je trebalo dovoditi Mudadžahedine, niko nije pominjao međunarodno ugovaranje.

U Deset Božijih Zapovijesti koje Dejtonski sporazum označava kao Nadležnosti Zajedničkih institucija, nema elektroprivrede, hidroelektrana, zajedničkih investicija i slično.

Sin Bakir bi trebao da zna da se radi o Teritoriji Republike Srpske i da se radi o njenim prirodnim dobrima. U njenom vlasništvu. Nadležni organi Republike Srpske mogu da o tome odlučuju kako hoće.

Umjesto da bude sretan da ovdje ulaže Hrvatska, koja je Tamo Daleko, u EU, on popuje sa Nivoa Države.

Kako je lako istovremeno biti Član P a biti izvan vremena i prostora. 

1716.
NE VJERUJ SARAJEVU

NI U LISABONU

Sarajevskom Političkom Krugu ne treba vjerovati ni kad bi primio pravoslavlje.

Oni imaju uhodan sistem. Dvojica prihvate, treći neće. Tri prihvate, jedan izda. Jedan prihvati, pa se popišmani.

Oni tako još od Lisabona. Kad im je Alija pokazao kako se čuva sokački obraz.

Sada, po povratku iz Banjaluke, Lagumdžija saopštava da nije prihvatljiva asimetričnost u izboru Člana P. A asimetrični Komšić jeste prihvatljiv. JGO. A on njega.

Treba im jasno reći da Republiku Srpsku ne zanima ni Sejdić ni Finci. Niti njihovo kandidovanje. Ako to ne zanima Multietničko Sarajevo, zašto bi zanimalo Srpsku.

Mada se i ja pravim budala. Ne nastoje oni da to provedu zbog Derve i Jakova. Nema više Bore i Ramiza. A nema više ni Ćele i Ramiza. Već žele Strazburske Ustavne Promjene za sebe. Kad bi nekako mogli naguziti i Srbe kod izbora za P.

Neko treba da ode kod Sorensena i saopšti mu da nema ništa od kandidovanja ostalih. Oćeš Nećeš. Za BiH ćemo žrtovati Sejdića i Fincija.

Republika Srpska ne može da se odrekne direktnog izbora Člana P. Kao i Predsjednika Republike. Jer je to garancija državnosti Srpske i konfederativnosti BiH.

Ako bi se Član P iz Republike Srpske birao u nekoj sarajevskoj skupštinskoj sali, a sjećaju se Srbi kako su najebali u toj sali, to bi bilo isto kao da bi se birao u Stambolu. 

1715.
RASTANAK SE PRIMAKAO

Otomanska politika Sulejmana Tihića, i cijelog Sarajevskog Političkog Kruga, u drugom Otomanskom Pohodu na Bosnu i Hercegovinu, koristi Neustavne Ustavne Promjene koje već drugi put, katastrofalno, provodi Ustavni sud kojeg čine i sudije stranci kao preglašivači u unitarističkoj politici Sarajeva.

Prvi put US, Ustavno Sranje, načinjeno je odlukom o konstitutivnosti svih na cijelom području BiH čime je direktno poništen Dejtonski sporazum koji je nastao činjenicom da su dvije države, Federacija i Republika Srpska, ušle u protivprirodni bludni odnos i odrekle se Deset Božijih Nadležnosti kako bi BiH mogla da se upiše u katastar evropskih naseobina koje se imaju smatrati državama.

Među tih Deset Božijih Nadležnosti nema ni jedne nadležnosti zajedničkih institucija koja se može podvesti pod imovimnu, imetak, imanje.

Upravo tu je zasrao Usrani Sud. Poništio je, na prijedlog Sulejmana Prvog Slavodobitnog, nadležnost Republike Srpske nad svojom imovinom, nepokretnostima, nad onim što Oni zovu Državna Imovina.

Živ sam zamro da se Sulejman ne sjeti da od Usranog Suda traži da se Mahovljanska petlja ne uknjiži na Državu, SJJ. Sunce Joj Jebem.

Pravna posljedica odluke Tog Suda je nikakva.

Ne postoji sila koja će provesti Tihićevo smatranje da je opštinska zemlja, primjerice, takozvana Lejdi DI, Dama Državna Imovina. Odnosno, da govorim kao Ćamil, da govorim kao pravnik, Sarajevske Otomanlije mogu se uhvatiti te DDI kao i Mara ZKK.

Republika Srpska će donijeti nove propise, po hitnom postupku, pretpostavljam. I gotovo.

Političke, odnosno državne, posljedice odluke Usranog Suda su katastrofalne.

Prva Grobljanska Odluka Ustavnog suda bila je ona o Konstitutivnosti Svih Insana Po Cijeloj Avliji, u skladu sa prirodnim pravom da kokoši seru po cijelom dvorištu. Ona je dovela BiH do propasti. Po njoj su uništeni Hrvati u Federaciji pa će sada Zlatagan, da bi spasio što se spasiti može, morati da da pola vlade i Savjeta ministara Hrvatima. I Izbornu jedinicu.

Tako je Konstitutivnost Insana dovela do Konfederalizacije BiH.

Ova, Druga Grobljanska Odluka Tog Suda, korak je do pjesme Rastanak se primakao. Do odluke, koju čekam Koozebosunce, u kojoj će Republika Srpska proglasiti Nevažnost izvjesnih sarajevskih odluka na Svojoj Teritoriji.

Smrt Fašizmu, Unitarizmu i ostalim Narodnim Neprijateljima.

Fujnota:

Dojavili mi da me Uspuhalo opet pominjao na Furuntalu.bu. U pravu je. Ja sam multišizofren, imam sto ličnosti za bavljenje mnogim stvarima. I zajebavam ih. Samo, ima jedna sitnica. Pitanje Pice nije pitanje ekologije i prirode o kojima govori mojka skulptura Maska prirode, već pitanje higijene. O čemu je Fata davno rekla, sve što treba, Plahni je za svaki slućaj.

I, predlažem da otvore novi Politički front. Kod bivše Banjalučke Mljekare nešto se kopa, kao da će se graditi. Eto povoda za proteste kod Sikinog Parka. Organizujte se, nemojte stalno pušiti. Kad ne mogu od vas, propuhala raznijeh provenijencija, tražiti da pažljivije razumijevate moje stavove.

    

OMLADINSKA
RADNA AKCIJA
VRBANJA 2012,
"ZA UMJETNOST"
Moji drugari iz Debeljaka, pored Banjaluke, gdje je smještena moja galerija -atelje, Čaprdan, Marko, Boris, Blaž, Mile i Đuro učesnici su Omladinsko-penzionerske radne akcije u kojoj sam došao do pune prikolice žila i panjeva za svoj skulptorski rad. Ako me oni ne proizvedu u skulptora, neće niko.
Cjelodnevno druženje obuhvatalo je težak rad na forsiranju Vrbanje, desetine puta, na rezanju zapečenog bagremovog korijenja i transportu traktorom što je uključivalo i gradnju improvizovanog kamenog mostića.
Ali, uspjeh je vidljiv.
Zahvaljujem dobrotvorima prema mom umjetničkom radu.