1718.
SAVA ŠUMANOVIĆ I DŽEREMI

Ne volim da uspoređujem Vašu Državu sa Republikom Srpskom. To mi, nekako, primitivno odzvanja. Kao dječija tortura. Vidi ga kako ima poderane hlače. Ali, i ja ovakav dobroćudan, dobroljudan i širokoljuban, od Nezavisnih do E novina, imam, ponekad, potrebu da ukažem na realnost a ne da stalno uljepšavam Crni Sneg.

U Saraj Polju bio je filmski festival. Purivatra FF. Defilovale naparfemisane Pipice i prigodni Pepederi. Dodijeljeno Srce Sarajeva, STJ.

Jedan gospodin, Akademski Slikar, a to kod nas znači Kotejebe Slikare Moj, zaboravio sam mu ime i prezime, veli da je to privatni festival za trošak budžetskih para i da za kulturu Sarajeva ne znači ništa. Jer, institucije državne kulture propadaju a oni se, one, u stvari, pizduljišu po crvenom tepihu. I bogate polovnjače vode Dežeremija Ajronsa u Dubrovnik. Mislio sam da se samo u Holivudu ona stvar lako dobije. I samo na filmu.

Dobro. Što se mene tiče, sve pare skrhajte u te Filmske Markale. Sve je to predstava za Svijet. A moj drug,  Ratni Drug, Čamdžić, izvjesni, iz Matuzića, koji je mjesecima pucao na mene, i ja na njega, nema ni za crveni peškir a kamo li za crveni tepih. Opet dobro. Neka nema. On izabrao Aliju. Mene izabrao Karadžić. Mi se siti ispucali. I svako sebi.

U Banjaluci, u staroj austrougarskoj zgradi, što ih sve ne pobi Gavrilo, MIJ, koja je sada Muzej Savremene Umjetnosti Republike Srpske, već danima traje izložba slika Save Šumanovića. Sava nije više živ. Sava je živio nekada, kada su živjeli i slikari. Nu. Hiljade posjetilaca je već prodefilovalo salonima tog starog zdanja u centru Banjaluke.

A 25. jula otvara se međunarodna kolonija Janj. U aranžmanu privatne LTG galerije iz Banjaluke. Selektor je, koliko sam razumio, Milivoje Unković. Milivoje Unković je veoma poznat sikar i vajar, profesor. Doselio se u Banjaluku. kupio stan. Dakle, došao dobrovoljno u Republiku Srpsku. Treba li da pominjem Akademika Kustu. Došao u Republiku Srpsku da gradi grad. A treba li da na drugoj strani pominjem nedavnu federalnu Bodljavinu Bakova, takozvane Uhranjene Neuštrojene Stare Junadi. Kao kulturni događaj. I starog mudonju Džeremija.

Doista nemam zlu namjeru. Mogu samo da kažem Pardon. Kao kad je Vrhovni komandant, Drug Tito S Obje Noge, kako teče priča sa banjalučkog naselja Lauš, još od prije rata, u stvari, poslije onog rata, vršio smotru garde a bio malo priviskiran, i prišao bliže stroju te nagazio čizmu izvjesnog gardiste Kopanje, oni su uvijek u službi, pa se bržebolje udaljio i tiho rekao Pardon Kopanja.

Imam namjeru da naglasim razliku dva svijeta.

Neću da vam saopštim za koji sam. Mada mi je neutaživo žao što se ne sjećam imena i prezimena onog Akademskog Slikara kojeg Danis Tanović u Danima popiša kao klasični Pišonja.ba. Da Nisi Tanović, trebao bi ti toaletni papir.