петак, 6. новембар 2009.

DRŽAVNI UDAR OHAERA
Informacija Vlade Republike Srpske, na 30 stranica, pod nazivom Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj i podnaslovom: Ohaerovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafi Gregorijana i drugih protiv Republike Srpske, koja sistematizuje činjenice prije i nakon tužbe protiv udruženih mediokriteta, plaćenika i podrepaša, Barašina, Furlana, Gregorijana, Apčera, Šahbegovića, Hadžiomerovića, Vaskovića, Babića i Lukača, pokazuje da djelovanje dobrog dijela, javnog i tajnog, međunarodne zajednice u BiH, pod okriljem OHR kojeg su strane potpisnice Aneksom deset pozvale u BiH a koji je odgovoran Savjetu bezbjednosti UN jer je imenovan u skladu sa relevatnim rezolucijama tog tijela, ima sva obilježja permanentniog državnog udara u BiH.
I to pod okriljem Ujedinjenih nacija a uz saučešće zemalja koje su se samoproglasile Savjetom za provođenje mira.
Poznato je kako se izvodi državni udar. Ovisno od zemlje, potrebno je zavladati nekolicinom važnih poluga kao što su mediji, policija, tužilaštvo i sud a raspustiti ili blokirati vladu i parlament. Eventualno šutnuti predsjendika države u dupe.
U praksi se sve to izvodi munjevito, u jutarnjim časovima. Kad ljudi pođu na posao, vlast je već nova.
U BiH, pod okriljem Ohaera, državni udar se izvodi temeljito i permanentno.
Najprije je zavladano vojskom. Reforma odbrane, koja je u stvari značila ukidanje Vojske Republike Srpske koja je, za razliku od ostalih „komponenata“, sigurno bila zapreka sa silom takvoj vrsti antidejtonskog djelovanja.
Ostao je lakši posao. Ohaer je bio formlano utočište Gregorijanu za dugotrajno organizovanje državnog udara u kome je potčinio:
· Medije (koliko mu treba)
· Tužilaštvo BiH i uneređenog tužioca Barašina
· Sud BiH sa fasadiranom predsjednicom suda i grupom međunarodnih samozvanika sumnjivog morala i namjera
· Nevladine organizacije
· Konglomerat plaćenih telaldžija koji idu u narod i šire zbunjujuće glasine i neistine (Debela Berta, Mikroposlodavac, Babić 93...)
· Političke stranke, manje i veće snage (SDP, SDA...)
Cilj državnog udara je upravljanje Bosnom i Hercegovinom što se ima ostvariti ekonomskim, političkim i moralnim uništenjem Republike Srpske za koju cijenu će sarajevski unitaristi pristati da žive u prividu unitarizma u njiovu korist a suštinski da budu podjarmljeni i pretvoreni u banana-republiku.
Nekoliko posljednjih visokih predstavnika direktni su saučesnici državnog udara kojeg provodi Gregorijan sa potčinjenom kamarilom.
Savjet bezbjednosti UN, koji je dobio iscrpnu pravnu analizu Vlade Republike Srpske, kojoj informacija koju pominjem daje konkretne i hronološke dokaze i činjenice iz svakodnevice, i zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma, dužan je da odgovori na pitanja o svemu ovome. I da preduzme sankcije.
Dio odgovora nikada se neće saznati. Ili hoće kada Rafi bude na umoru, kao onaj starkelja koji je dao informacije za Votergejt a priznao to na samrti.
Sankcije se mogu preduzeti u vidu:
· Poništavanja i zatvaranja Ohaera i svih njegovih tijela (Savajet bezbjednosti i bilo koja od potpisnica što je pravni minimum za zatvaranje)
· Poništavanju svih odluka Ohaera i visokih predstavnika koje nisu usvojene u parlamentima ili koje parlamenti, već usvojene, povuku
· Formiranje suda Ujedinjenih nacija za kršenje međunarodnog prava, ljudskih prava i sprečavanje demokratije u BiH
· Sprečavanje prostog prerastanja Ohaera u Specijalno predstavništvo EU. Predstavništvo EU, odnosno stranci na službi, mora imati diplomatski status čiji agremani moraju biti prihvaćeni od nadležnih organa BiH a domaće paritetno osoblje mora imati saglasnost parlamenata u BiH.
Vidjećemo šta će reći ukopničko vijeće za implementaciju mira, krajem ovog mjeseca.
SMESIĆ
Orahovički Hrvat, Stipe Mesić Meša, izjavo je, opet, da Beograd treba da poruči Bosanskim Srbima da je Sarajevo njihova prijestolnica.
Sam je poručio Hrvatima u BiH, po njemu, vjerovatno, bosanskim Hrvatima, da za njih nije dobro da imaju treći entitet jer bi to bio geto. Bolje je da budu konstitutivni na cijeloj teritoriji. Otprilike kao bujad, zelje ili maslačak.
Zatim je taj predsjednik države koja Slovencima ne da more a on sam Srbima ne da entitet, izjavio, u intervjuu sandžačkom listu Danas, da se u Hagu sudi vođama bosanskih Srba „za zločine i za stvaranje Republike Srpske“, koja je „stvorena etničkim čišćenjem“. A Republika Hrvatska je stvorena igranjem žmire sa Srbima. Za njih je, „hrvatske građane srpske nacionalnosti“, Stipe Mesić Meša, očito islamski glasnogovornik sa Balkana, imao poziv da se vrate i uživaju sva manjinska prava.
Stipe Mesić Meša, doživotni bivši predsjednik Hrvatske, sam je sebe tako titulirao, očigledno ima jednonacionalni koncept balkanskih država u svojoj glavi. I unovčava ga već godinama na tržištu šovinističkih, nacionalističkih i unitarističkih iznutrica.
Kao što je mirno gledao žrtvovanje Srba u Hrvatskoj, tako mirno gleda i uništavanje Hrvata u BiH. Tako bi mirno žrtvovao i Srbe u BiH.
Mesićev angažman oko BiH i Republike Srpske, može se dvoznačno tumačiti.
Jedno značenje njegovog djelovanja je protivsrpsko. Radi se o klasičnom urođenom hrvatskom nacionalizmu koji se demonstrira i opstoji, isključivo i odnosu na Srbe. Prema drugim narodima, ta politička patoka Hrvatske servilna je, ponizna i podanička. Vegeta tom glavnom jelu hrvatske političke budišionice, bušićionice i kučarionice, koju dodaje Mesić, vjerovatno je i obiteljsko-srpski kompleks koji generiše veće katoličanstvo nego što je papino.
Drugo značenje je sporovoznije ostvarenje koncepta Šahovnice na Drini. Ukidanjem i poništenjem Republike Srpske, Srbi bi još u ovom vijeku postali manjina u BiH a to bi otvorilo mogućnost prihvatanja Bošnjaka u krilo i trbuh Hrvatske i konačno zadovoljenje težnji izvornog hadezeovskog nacionalteritorijalizma kroz Veliku Hrvatsku. Da li Mesićevi kontakti sa Iranom imaju ikakve veze sa ovim političkim djelovanjem, saznaćemo nakon smrti doživotnog bivšeg predsjednika Hrvatske, iz memoarskih knjiga njegovih saradnika.
Ne treba zaboraviti da je Mesić tipični proizvod teritorijalnog nacionalizma kojeg su lansirali i prihvatili marginalci titovog komunizma i samoupravljanja, oni iz sanu, francuske sedam, hrvatskog proljeća... i da se njegov svjetonazor ne može izdići iznad tih torova.
On, samo, kao Predsjednik, Fikus, Hrvatske, traži nove primjere za svoj svjetonazor.

четвртак, 5. новембар 2009.

OBRAČUN KOD RG KORALA*
Ako hoćete da vladate jednom zemljom, nelegalno, podmuklo, pokvareno, a uspješno, morate sve da usitnite i zavadite i držite ih na dovoljnoj razdaljini da se ne iskolju, jer nećete, onda imati kim da vladate, a da im dovoljno blizu bacate šećerleme, tako da mogu da se oblizuju od očekivanog užitka i da misle da je to baš njima bačeno. Pri tome ne smijeti činiti greške i dozvoliti bilo kome da se zbliži sa nekim drugim iz grupe niti, što je najkatastrofalnije, zaboraviti na nekoga ko će, u međuvremenu, postati moćan.
Naprimjer: Date malo šećerlema, para, za pokretanje novina. Ali date onome ko je vješt sa krampom a ne onome ko zna kako se prave novine. Zamolite ga, zaprijetite mu, da koncepcija mora da bude ona koju vi propišete. Tu koncepciju smještate u neprijateljsku sredinu kako se konceopcija ne bi primila i novine ne bi mogle da imaju tiraž. Nećete biti toliko ludi da omogućite profesionalnu novinu koja će narasti na 150.000 prodatog tiraža. Četiri ili pet hiljada je posve demokratska cifra.
Ili: Podržavate lidera i njegovu partiju. Ali odaberete narcisoidnog lidera suženih koncepata, ne mora pri tome nositi konjske naočnjake, previše je vidljivo, koji ne može nikada napraviti veliku stranku i kvalitetan politilčki program ali će iz svoje vlastoljubne narcisoidnosti raditi bolje nego oni sa Pavlovljevim uslovnim refleksom. Vi kažete: Vlast, a njemu pljuvačne žlijezde postaju gejziri. Nemojte napraviti grešku pa podržati lidera koji shvata politiku i danas i za deset godina i ima energiju da to provede.
Da, umalo da zaboravim, vodite računa koliko angažovanih lokalnih saradnika, špijuna, doušnika, narcisoida, poltrona, dupelizaca... imate. Ako ih je previše, torovi neće izdržati. Neko će izaći i najesti se mladog kupusa i pri tome lanuti da u toru ima svašta, samo nema mladog kupusa. (vidjeti TI, slučaj Daj para, ili NVO B, slično). Da Staljin nije na vrijeme umro propao bi zbog previše saradnika, špijuna, doušnika...
Veoma je rizično da u saradnji sa klasičnim kriminalcima, reketašima i korupcionašima, optužujete druge lidera za kriminal. Vaš miljenik će povjerovati da je optuženi i doista kriminalac i da on, miljenik, ima pravo da krade još više. Kada javnost sazna da krade, saznaće i da ste mu vi prijatelj i makro.
Nemojte nikada upasti u grešku da vas u zvaničnu i prijateljsku posjetu primaju vaši saradnici, doušnici, narcisoidi... i daju vam podršku. To je pogubno. Za njih (Vidjeti: zvanični sastanak ZL – RG, Sarajevo, 3. novembar 2009.). Nemojte dozvoliti da stranke koje volite izdaju javna saopštenja, u situaciji kada se vi uneredite, u kojima će da vas podržavaju riječima: Radi za dobrobit svih a naročito nas. Naročito je opasno ako ta stranka saopšti da vi i vaš ured, unered, doklegod ste tu imate pravo da ispitujete javne dužnosnike. Tako ste im omogućili da se oni predstave kao vaš poslodavac i naredbodavac. (Vidi saopštenje SDA u vezi slučaja RG i OHR, 3. novembar 2009.).
*Predavanje održano nevladinoj grupi vračeva i nižih predstavnika u prašumama jednog susjednog kontinenta a u okviru programa efikasne vlasti nad lokalnom močvarom punom konstitutivnih plemena.

среда, 4. новембар 2009.

KO STOJI IZA KATALONIJE I VOJVODINE
A KO IZA REPUBLIKE SRPSKE
Fudbalski savez Katalonije imenovao je, dakle, posjeduje prava i nadležnosti za to, selektora Fudbalske reprezentacije Katalonije. To je klasični majstor holandskog totalnog fudbala, Johan Krojf. Kaže se da je Katalonija španska regija. Kao i druge, koje takođe imaju svoje fudbalske saveze i reprezentacije. Te reprezentacije igraju prijateljske utakmice sa drugim reprezentacijama, ne samo regionalnim.
U Srbiji se priprema zakon o Vojvodini. Na sajtu Vlade Srbije je prijedlog tog zakona i u njemu je, nesporno, predviđen referendum stanovništva Vojvodine o promjeni njene teritorijalne cjeline.
Kada je, pred izbornju kampanju, 2006. Milorad Dodik pomenuo referendum u intervjuu novosadskom Dnevniku, ne govoreći o otcjepljenju, separaciji, kosovorepubljik, niti o priključenju velikosrpskom Beogradu, digla se kuka i motika, nana i nena, Rafi i Pedi, da proskribuju Dodika i Republiku Srpsku, da je skrešu, okrešu, apriliziju i butmirišu dehaelom u paketima nadležnosti adresiranim na Državu. Zahtijeva se i eliminacija Milorada Dodika iz politike, dobrovoljnih davalaca krvi i ljubitelja ekonomskog napretka.
Kada je, tu skoro, Republika Srpska htjela da okupi fudbalsku reprezentaciju, sva crvena svjetla su se popalila i u Sarajevu i u raznim javnim kućama fudbala i to je onemogućeno. Čak je i sporan Fudbalski savez Republike Srpske. Apsolutnu prednost ima Fudbalski/nogometni savez BiH u čijoj reprezentaciji igraju sami Bošnjaci.
Kada je drugi Tito, i drugovi Moša, Edi i Đido... formirali FNRJ, organizujući prethodno turneju Zlatni glas AVNOJ-a, niko nije popovao sa strane. Ni kada su unutrašnje granice crtali, niko nije garantovao i potpisivao sporazum. Tito je čak i van FNRJ mogao da radi šta hoće pa su ga molili da se povuče iz Trsta i da mrtve domobrane, ustaše, muslimanske kvinslinge, nešto četnika i vaskolike njihove tetke, ostavi tek strijeljane na teritoriji neutralne susjedne zemlje gdje su ih partizani bili stigli. A mladi skojevci su pjevali Nedaj, Tito, Trsta i Gorice.
Pa su, mnogo decenija kasnije te voluntarističke granice poslužile za raspad i rat i nastanak nezavisnih država.
Iza Vojvodine i Katalonije ne stoje velike dejtonsko-pariske sile. Nikakav međunarodni ugovor. Pa ipak njihove granice su nedodirljive. Toliko da neko prekogranični, niti svaki Španac, ne može igrati za reprezentaciju Katalonije. A Vojvođani imaju pravo na teritorijalni referendum. U toj velikosrpskoj Srbiji.
Iza Republike Srpske stoje sve svjetske velike sile. Čak i Turska. Pa, ipak, nekima njene granice ne znače ništa a nema pravo ni da igra reprezentativni fudbal u okviru svojih granica.
Očito je da je pedalj međunarodne zajednice i međunarodnog prava varijabilan.
Nekiput je usklađen sa erekcijom, nekiput sa disfunkcijom.
Za početak, trebalo bi obilježiti dejtonske granice Republike Srpske.
Takvo bogatstvo nemaju mnoge regije, pokrajine i autonomije u Evropi.

уторак, 3. новембар 2009.

PERVERZIONISTI,
mondijalisti, samogenicidioti, mazohisti, globalisti, europejci, transpolititi... u Srbiji, u nedostatku umne gimnastike, dočepali su se hit-teme Biljana Plavšić i Milorad Dodik i time, ponovo, dokazali, da ih je Slobo umno unakazio sve do biološkog raspada zadnje moždane ćelije, da ih je Slobo jebo u mozak.
Vrhunac intelektualata, posebne vrste intelektualnog ejakulata, jeste nadnaslov Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić, u beogradskom dnevniku Danas, objavljen danas, kada je na naslovnoj strani objavljena i fotografija i najavni naslov o samootkrivanju spomenika Bilu Klintonu, na Kosovu Ravnom. Ispod podnaslova je tekst, na pola stranice, izvjesne Mirjane Miočinović, ne znam šta je i ko je ali mi liči na jednu od natašoidnih jedinki nastrano neostvarenih u socijalnom i svakom drugom smislu, znate vi kojem.
Opisuje Mirjana fotografiju, zamjera na bundi, osmijehu, fotoosjetljivim naočarima, Dodikovom glupo samouvjerenom osmijehu a onda navodi ratne citate Biljane Plavšić. Predočava da su ratne izjave važne, kao da je rat književno veče, recital.
Tipična intelektualizirana beoagramerska nota u potcjenjivanju svega postojećeg.
Onaj ko nije uspio da se ubaci u kantu za smeće Francuske sedam, u septičku jamu Dedinja, u aparathejd Politike i druge služinčadne jasle Slobinog Režima i Julinog Kiča, postao je antiepohejac srpskoločne kritike vlastitog zametka i okruženja.
Dotična Mirjana, i sve druge, naslađuju se na izgledu Biljane Plavšić i na onome što je govorila dok joj je glava bila u torbi i dok je padala krv svuda uokolo, a dotični intelektualati, po beogradskim uskislim stanovima živjeli na marlboru sa Kipra, pjenušcu, šmrku sa stakalaca i diskusionom izvraćanju uma. Stoga i ne gledaju šta je učinila Biljana, već gledaju kako izgleda (kao i agramerski drkadžija, onaj koji piše u Nezavisnim: Izgleda kao da je bila na odmoru a ne u zatvoru) i gledaju šta je govorila.
A učinila je:
· U samom srcu rata, na Palama, Slobi rekla: Marš, bre. I odbila da se rukuje s njim. Nisam primijetio da je neko od tih srbijanskih, beograderskih ljudskopravaša, pisnuo ili prdnuo za vrijeme Slobe Veličanstvenog.
· Samom Esdeesu rekla da je suicidno za srpski narod ostvarenje njihovog, i Slobinog, koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. A Mirjana i drugi beogardisti intelektualoidne sfere, pušili su ono što je Slobina kamarila švercovala, pili, oblačili, vozili na švercovanom benzinu... i nisu ništa rekli kada je Sloba uvodio sankcije Srbima preko Drine, bre. Nije primijećeno da su išta rekli Slobi, Miri, Arkanu, ili barem ulitanom Braciki Kertesu.
· Raspustila skupštinu i otišla na izbore. Nije krala izbore kao Slobo.
· Dala mandat mladom, sposobnom političaru a ne kao Slobo, dvorskim podsuknjašima.
Ne moraju intelektualoidni beogardisti mazohizma da znaju sve to. Ali bi trebali da znaju da tamo negdje, za njih daleko, postoji Republika Srpska koja ima svoju riječ, svoj karakter, svoj pogled na svijet, svoj put. Republika Srpska, koja se otela istorijskom vrtlogu srpskog uništenja i samouništenja, i uništenja od strane Slobe, i ostala na površini.
Dio tog uspjeha je i Biljana Plavšić a ne njena bunda.

понедељак, 2. новембар 2009.

ISKLJUČENI SMO
Seksopolis, grad sa 462 miliona jedinki, 14. mart 2274.
Dvije jedinke, sa brkovima, sjede u stakleno-mermernom boksu punom kiseonika, u sklopu Parka staklenika, najvećeg u gradiću, i zamišljeno ne trepću u veliki vazdušni displej iznad dva geolitera. Daje se megabaster Na današnji dan. Nevjerovatno, kako je davno stvorena oplođivačka ćelija koja ne potiče od muške jedinke, 2009. godine. Davno. Gdje ti, jedinko umrtvljuješ svoju lijepu gomilu ćelija. U geoliteru 876 c (geoliter je duboka zgrada, ukopana u zemlju, za razliku od solitera, a zbog korištenja toplte ispod zemljine kore, kako se ne bi na grijanje trošio kiseonik a produkovao ceodva). Jesi li jedinko porijeklom od muška ili ženska. Od ženska, ali na konotroli nisu primijetili brkove. Onda dobro, pokazaću ti moje oplodne ćelije koje sam noćas proizvodio od ćelija kože i instant sexualanata. Imam i ja svoje. Moje su ružičaste. Vidi. Da ih malo pomiješamo, da uživamo. Može, ako nisi politički obojena. Nisam. Vidi šta rade u teglici. Neka vrućina mi obuzima kožu ispod lakta. Možeš li mi pokazati penisfrekventor. Demontirali su ga i odnijeli dehaelom u Južnu Ameriku, u sklopu programa, oduči i zaši. Kada budeš imao opet plodne ćelije, xerkuj na 3678568990 na frekventnom čipu. Imaš ga ugrađenog. Imam, iza uha mi je. I otišla je na dno svog geolitera prošavši pored jednog drugog mermerostaklenika u kome su bile takođe dvije jedinke sa brkovima (brkovi su se već odavno pojavljivali na čelu jer su genetičari zaboravili na njih pa je to, vremenom, postalo modni hit. Po mirisu mi se, jedinko, čini da si iz gay kopulacije. Jesam. Predsjednik sam nelaboratorijskog udruženja za pomoć koseksualcima, onim jedinkama koje su različitog pola, da imaju svoje rezervate da se pare jednom u deset godina, u skladu sa najboljom evropskom prapraksom. Ko ih oplođuje. To je šljam. Noćas sam proizvodio oplodne ćelije, vidi bočice. Kako je predivno plava. Ali sam maštao da i njega koristim na stari, izvorni način. Naguzi se i odlijepi taj vakumpak sa guzice. Nema, jedinko, zašili su je, u okviru programa zaštite okoline od brabonjaka. Oplodim im pradjeda, gdje su otišla uska prava. Ne znam, jedinko sa penisom, vidiš da je još 2009. stvorena oplodna ćelija koja je izbacila iz upotrebe vas sa penisoarom. Eno, piše.
I doista, jedinka sa suludom željom za svog penisa, otišla je u geoliter sa arhivpjuterom i pronašla detalje o naučnom radu na Univerzitetu Stanford kojim je počelo uzgajanje muških i ženskih polnih ćelija za masovnu oplodnju. Sa srane ekrana antrfile: te godine je propala masovna oplodnja u bazi Butmir. Koji je penis Butmir? Pokreni Google. Pokreni Google. Pokreni Goo.........
GULAGUMDŽIJA
Pošto dva Esdepea, zagrebački i Lagumdžijin, nisu uspjeli da spriječe više od stotinu stranaka i partija koje su glasale da SNSD dobije status punopravnog člana u Socijalističkoj internacionali, zlatni sarajevski Zlatan je krenuo u inokosnu borbu protiv Dodika i nezavisnih socijaldemokrata.
Već drugi put tužaka nas glavnom drugu Socijalističke internacionale. Ovaj put iskružio je i sličicu iz novina na kojoj predsjednik Esenesdea, Dodik, dočekuje Biljanu Plavšić pošto je stigla u Beograd nakon oslobađanja iz Švedskog zatvora a na osnovu odluke haškog tribunala. Traži da SI Esenesdeu oduzme status punopravnog člana i pošalje nas u ćošak da klečimo na zrnevlju.
Ne znam šta je staljinizovani um mogao smisliti kao obrazloženje i opravdanje za tužakanje.
Pretpostavljam da je napisao da se Dodik smijao kada je vidio Biljanu Plavšić, da je potrebno uvesti kodeks po kome SDP, kao nezavisna bosanskohercegovačka agencija, propisuje koga može dočekivati, ispraćati i primati predsjendik SNSD, da socijaldemokrati i članovi socijalističke internacionale mogu da komuniciraju samo sa onima koji imaju uzase potvrdu o nekažnjavanju, ne stariju od šest mjeseci, da svaki socijaldemokrat i socijalist u BiH, a i šire, mora imati po jednog dodijeljenog špijuna, nadglednika i enkavedeovca koji će kontrolisati s kim se ko viđa.
Lagumdžija je dio sarajevskog političkog kruga koji ne živi u svom vremenu i u svom političko-geografskom prostoru. On je dio kontrolisanog života iz neke daleke tačke Kominterne ili tačke Istanbula. Ili dio privida da se taj život treba kontrolisati. Već je mučno slušati sarajevske kone kako se žale svakom živom u svijetu protiv Republike Srpske i Srba, kako traže da neko dođe ovdje i da čvrstom rukom i izdrkanim ustavom riješi njihove halucinantne zahtjeve o ukidanju Republike Srpske i hapšenju Milorada Dodika.
Genetsko nasljeđe nesamostalnosti, podjarmljenosti, kolaboracionizma, poniznosti do promjene imena i vjere i do potpunog onemogućavanja prihvatanja gole činjenice da sa nekim živite u istoj zemlji i da ona nije moguća bez tog drugog i drugačijeg, sa svojim interesima, ciljevima i stavovima, pokreće mehanizam koji je filigranski satkan od mješavine stambolskog nasljeđa i kominterovskog drila svijesti.
Tako se sarajevski politički krug doista vrti u krugu. Zbog traženja Dalekog Cara ne može da formuliše vlastiti politički program a zbog nedostatka vlastitog političkog programa, neprestano se traži Daleki Svemoćni Car.
Ako ništa nezna Zlatko Lagumdćija, prije svih, kako nezna da se ništa neće dogoditi i kada bi Socijalistička internaconala uslišila njegove pritužbe.
Šta bi nakon toga.
Tražio internacionalne brigade da ratuju protiv režima Milorada Dodika.

недеља, 1. новембар 2009.

NEMOJTE SE PONAŠATI
PREMA NAMA
KAO PREMA SRBIMA
Baš kada se očekivalo da će nezavisna papinska vatikanska agencija proglasiti Ohaer blaženim i kada je trebalo osobolje, sa vršiocem dužnosti i prvim, drugim i trećim zamjenikom, poimenice, sa srednjim slovom, da uđe u Ustav Države, kada se očekivalo da Tihić do kraja života, jednom godišnje, ide pred bijelu kapiju, kao na ćabu i kada sam bio uvjeren da će taj Ohaer nastaviti svoj vječni svijetli život kao Katastar & Grunt BiH, da bi, negdje 13. marta 3012. ljeta klimatskog, objavio popis imovine Države Sulje, Zlaje i Harija - skandal.
Veliki skandal.
Nas, ugledne, poznate i značajne, Bošnjake, Žrtve, Pravednike, Državofile, Vjernike, Unioncentriste, Državofunkcionaliste, Dobre Bosance, Potomke Starih Bogumila, takorekući Ohaeromile, novu rasu na Balkanu, praljude novog Otomanskog davutoglaškog dubokog carstva, ubacili u neke krugove, kao da idemo na gađanje, na kakvo strelište sa bojevom municijom, ubacili u šeme i grafikone, zavjere i kriminale, a poznata je naša čestitost na svečetiri strane, i žrtva za Državu i Ohaer, naročito žrtva mira.
Zar i ti, sine, Ohaere. Ohaere, dobri abere, sefere, Ohaere, sine svake dobre matere, kako bi naricao Skender Kulenović, još majka nije takvih rodila, i nije ni jedna, kao tvoja neznana majka, po zemlji Bosanskoj hodila, da prostiš, preko rijeke, a ako ne može preko rijeke, barem zavezanih zastava do rijeke, Drine, da prostiš. Zar i ti da ruku digneš na Bošnjake, mada je u tim krugovima, samo nas nekolicina izvjesnih sa neizvjesnim moćima i poslovima, ali i to je ruka na Bošnjake, žrtve srboljudi, srbočetnika i srbozločinaca.
Zar tako, da IZ, kada mijena ustav, vjerovatno da ReIZ može biti na čelu IZ duže od tebe u Bosni, mora da uputi javni protest i da naglasi da se prema nama, Bošnjacima, ponašate kao prema Jevrejima. Ma šta kao prema Jevrejima, ponašate se prema nama kao prema Srbima, u stvari, kako biste se trebali ponašati prema Srbima.
Zar mi ilegalci, kriminalci, teroristi, dobri brate Ohaere.
Kako ćemo, sada i odsada, tražiti da tako satanizuješ Srne i Manji Entitet, kad si to, izrode Ohaere, učinio nama. To ne može oprati izvinjenje Incka i mucanje da je taj Analitički tim formiran prije njega, za vrijeme onog Srbina Lajčaka. Ko će sada da nam organizuje Butmir 171, 172, 173 i dokle bude trebalo.
Dakle, samo naivci, slikari generalići, sporomozgaši i oni koji nemaju nikakav osjećaj za političke koordinate, oni koji su umislili da su od Boga, i Ohaera, od Klintona i Ešdauna, poslani da tvore Državu, samo Državu i uvijek Državu, a da pri tome ne moraju imati nikakav realan politički koncept, mogu da misle da Ohaer, i drugi razni internacionalni jebivjetri, ambasade, dobrotvori... nemaju šeme, krugove, analize, analitičke, špijunske timove i karakteristike svakoga od nas i da mnoge nisu vrbovali u svoje redove i torove. Čak je i usrani Esdees, za vrijeme Raše Paljanskog, imao svoj Analitički tim, u obličju Tajfuna, koji je okupljao špijune i analitičare. Zašto to ne bi imao Ohaer, dobri i svijetli.
Bošnjački bosnozborci bi trebalo da znaju da su iz istog legla, iz legla SDSDAHDZ, u kome su pelene, cucle, humana, nana i kašice, čak i kakica, samo kriminoidna posteljica iz koje se nikada ne izlazi. Samo su oni drugi razotkriveni, usrani, upišani, i ukriminalisani, ranije od bošnjačke nomenklature, od sarajevskog političkog kruga.
Sve je već urađeno. To što neko sada čini zapisnik ili službenu zabilješku, ne znači da je došlo vrijeme za kukanje.
Da li i sada nadležnosti Ohaera treba ugraditi u domaće institucije, prije njegovog zatvaranja.