BARMESILONA
Idi Murinjo, pusti ljude da igraju fudbal.
Da li je sada svima koji su lajali za mojim tekstićem o Zvjerinju, koji su škevtali za mojom tvrdnjom da čovjek ubija Igru, koji su me ujedali za guzicu, ko seoske kuje, zbog mog stava da je Real groblje Igre i fudbalera, jasno da je Murinjo zalutao.
Na svom stadionu, u srcu Madrida, ne biti sposoban da se lopta drži u nogama ni trećinu vremena, ne pokazuje samo odsustvo potpune moći da se kreira Igra, nego znači i nasilje nad igračima. Jer svi ti Realovci, osim Adebajora, Dijare i Pepea, znaju da igraju fudbal deset puta bolje nego što im Murinjo i Real omogućuju i dopuštaju.
Murinjo je dijelom i namjerno prepustio dio igre i terena Barsi, postavljajući Igru Sačekušu, Igru Slučaj, kakva se dogodila u finalu Kupa kralja kada je Ronaldo postigao slučajan gol jer je golman Barse bespotrebno krenuo dva koraka naprijed. Ali ta Igra Sačekuša je Igra Kukavica.
Raspolagati takvim igračima a ne dopustiti im da igraju i da se nadmeću, mada bi i tada, najvjerovatnije, izgubili, sportsko je i viteško nasilje.
A pravo nasilje koje produkuje Zvjerinjo, treba sankcionisati mnogo težim kaznama nego što je Crvendać Pepeu. Nedopustivo je u takvoj utakmici igrati đonom i još namjerno nogu produžavati u kost, udesno, kao što je igrao Pepe. Nedopustivo je da Adebajor igra kao nezgrapni sklop tuđih udova, da igra kao Krakomlat, mlateći svojim krakovima kao da je upao i jamu punu stršljenova. Nedopustivo je da u ovakvoj utakmici onaj čeloglavi Dijara načini petnaest prekršaja, i samo prekršaja, i da još ne dobije ni žuti.
Zvjernjo je od dobrih igrača Reala načinio zvjerinjak, načinio izopačene ljude koji uopšte nisu takvi kakvim se predstavljaju.
I na kraju Zvjerinjo čini nasilje nad publikom na Bernabeu i onima koji utakmicu prate ne televiziji.
Uvjeren sam da bi Real, igrači Reala, mnogo bolje igrao kada bi igrao bez trenera.
Idi Murinjo, pusti ljude da igraju fudbal.
Da li je sada svima koji su lajali za mojim tekstićem o Zvjerinju, koji su škevtali za mojom tvrdnjom da čovjek ubija Igru, koji su me ujedali za guzicu, ko seoske kuje, zbog mog stava da je Real groblje Igre i fudbalera, jasno da je Murinjo zalutao.
Na svom stadionu, u srcu Madrida, ne biti sposoban da se lopta drži u nogama ni trećinu vremena, ne pokazuje samo odsustvo potpune moći da se kreira Igra, nego znači i nasilje nad igračima. Jer svi ti Realovci, osim Adebajora, Dijare i Pepea, znaju da igraju fudbal deset puta bolje nego što im Murinjo i Real omogućuju i dopuštaju.
Murinjo je dijelom i namjerno prepustio dio igre i terena Barsi, postavljajući Igru Sačekušu, Igru Slučaj, kakva se dogodila u finalu Kupa kralja kada je Ronaldo postigao slučajan gol jer je golman Barse bespotrebno krenuo dva koraka naprijed. Ali ta Igra Sačekuša je Igra Kukavica.
Raspolagati takvim igračima a ne dopustiti im da igraju i da se nadmeću, mada bi i tada, najvjerovatnije, izgubili, sportsko je i viteško nasilje.
A pravo nasilje koje produkuje Zvjerinjo, treba sankcionisati mnogo težim kaznama nego što je Crvendać Pepeu. Nedopustivo je u takvoj utakmici igrati đonom i još namjerno nogu produžavati u kost, udesno, kao što je igrao Pepe. Nedopustivo je da Adebajor igra kao nezgrapni sklop tuđih udova, da igra kao Krakomlat, mlateći svojim krakovima kao da je upao i jamu punu stršljenova. Nedopustivo je da u ovakvoj utakmici onaj čeloglavi Dijara načini petnaest prekršaja, i samo prekršaja, i da još ne dobije ni žuti.
Zvjernjo je od dobrih igrača Reala načinio zvjerinjak, načinio izopačene ljude koji uopšte nisu takvi kakvim se predstavljaju.
I na kraju Zvjerinjo čini nasilje nad publikom na Bernabeu i onima koji utakmicu prate ne televiziji.
Uvjeren sam da bi Real, igrači Reala, mnogo bolje igrao kada bi igrao bez trenera.
