DA LI, DOISTA,
ODLAZE MUAZUKI I ADEZIKI
Danas, sandžački dnevni list koji izlazi u Beogradu, obično dobro obavešten o pitanjima protivdržavnim, donosi poterovsku priču o Dvije Izajednice u zemlji Kompromisiji. I naslov je kao iz filmova o družini prstenova. Potpis na jedinstvo u sredu. STJ. Gde ga, bre, na Balkanu nađe Jedinstvo.
Ovako teče bajka. U sredu, koja prva dođe, prvopotpise na Jedinstvenik, tako se zove Obznana koju dobrovljno prihvatiš, nešto kao Mali Islamski Dejtonski Sporazum, stavljaju gi Predsidetelj Serbije, Boris Tadić i bošnjački član Predsideteljstva BiH, Bakir Izetbegović. Potom dolazi drugi val potpisivača. Mehmed Gormez i Mustafa Cerić, islamski poglavari Turske i BiH. A onda bi sporazum bio poturen i sukobljenimm stranama, taborima Zukorlića i Zilkića.
Demokratski izvori kažu da sporazum u 15 tačaka predviđa da se oformi jedna Islamska zajednica u Serbiji, čije konstituisanje će nadgledati šestočlana krizna grupa sastavljena od po dva predstavnika grupa Zukija i Zikija i po jednog iz IZ Turske i iz IZ BiH, da će sjedište IZ biti u Beogradu, da će IZ morati da poštuje teritorijalni integritet Serbije, o Kosovu se nije zborilo, i da se zabranjuje Zukiju i Zikiju, kao i njihovim najbližim saradnicima, da se kandiduju.
Vjeroladno mogu da zaključim
• Da Srbija ima sve uslove da postane članica odnosne organizacije islamskih zemalja. U glavnome gradu imaće IZ.
• Da je demokratija u frakcijama IZ, a i šire, u IZ nekoliko zemalja, dostigla razmjere ešdaunovsko-dejtonsko-bonske ljestvice. Kolikogod duet ZI-ZU bio neratikulisana kasetna bomba, teško je naći osnov za zabranu kandidovanja.
• Da je Srbija razdijelila svoj autoritet i suverenitet na bošnjački dio BiH, i to na njen vjerski, ajatolahoidni dio, i na Tursku.
• Da Serbija dobija jaku IZ što nije dobro za nju. Sandžakovanje dobija na vremenu za sistematizaciju zahtjeva, jer ono što je radio Muazuki, to nisu zahtjevi, to su radikaloidni anarhizatori. Bolje je bilo da je pustila da se kolju. To tako srpski deluje. Ali, očito je, Serbija je izgubila snagu igrajući Gluvo Glamočko sa Otomanskim Stabilizatorima.
• Da Turska prvi put rješava konkretne srbijanske i balkanske poslove pri čemu je pribavila saučešće i IZ BiH, bošnjačkog člana P i, tako posredno, i same BiH koja se, takođe prvi put, pojavljuje kao neko ko rješava stvari u Serbiji.
Sveukupno, to je poraz Srbije. I novi korak neosmanizma.
ODLAZE MUAZUKI I ADEZIKI
Danas, sandžački dnevni list koji izlazi u Beogradu, obično dobro obavešten o pitanjima protivdržavnim, donosi poterovsku priču o Dvije Izajednice u zemlji Kompromisiji. I naslov je kao iz filmova o družini prstenova. Potpis na jedinstvo u sredu. STJ. Gde ga, bre, na Balkanu nađe Jedinstvo.
Ovako teče bajka. U sredu, koja prva dođe, prvopotpise na Jedinstvenik, tako se zove Obznana koju dobrovljno prihvatiš, nešto kao Mali Islamski Dejtonski Sporazum, stavljaju gi Predsidetelj Serbije, Boris Tadić i bošnjački član Predsideteljstva BiH, Bakir Izetbegović. Potom dolazi drugi val potpisivača. Mehmed Gormez i Mustafa Cerić, islamski poglavari Turske i BiH. A onda bi sporazum bio poturen i sukobljenimm stranama, taborima Zukorlića i Zilkića.
Demokratski izvori kažu da sporazum u 15 tačaka predviđa da se oformi jedna Islamska zajednica u Serbiji, čije konstituisanje će nadgledati šestočlana krizna grupa sastavljena od po dva predstavnika grupa Zukija i Zikija i po jednog iz IZ Turske i iz IZ BiH, da će sjedište IZ biti u Beogradu, da će IZ morati da poštuje teritorijalni integritet Serbije, o Kosovu se nije zborilo, i da se zabranjuje Zukiju i Zikiju, kao i njihovim najbližim saradnicima, da se kandiduju.
Vjeroladno mogu da zaključim
• Da Srbija ima sve uslove da postane članica odnosne organizacije islamskih zemalja. U glavnome gradu imaće IZ.
• Da je demokratija u frakcijama IZ, a i šire, u IZ nekoliko zemalja, dostigla razmjere ešdaunovsko-dejtonsko-bonske ljestvice. Kolikogod duet ZI-ZU bio neratikulisana kasetna bomba, teško je naći osnov za zabranu kandidovanja.
• Da je Srbija razdijelila svoj autoritet i suverenitet na bošnjački dio BiH, i to na njen vjerski, ajatolahoidni dio, i na Tursku.
• Da Serbija dobija jaku IZ što nije dobro za nju. Sandžakovanje dobija na vremenu za sistematizaciju zahtjeva, jer ono što je radio Muazuki, to nisu zahtjevi, to su radikaloidni anarhizatori. Bolje je bilo da je pustila da se kolju. To tako srpski deluje. Ali, očito je, Serbija je izgubila snagu igrajući Gluvo Glamočko sa Otomanskim Stabilizatorima.
• Da Turska prvi put rješava konkretne srbijanske i balkanske poslove pri čemu je pribavila saučešće i IZ BiH, bošnjačkog člana P i, tako posredno, i same BiH koja se, takođe prvi put, pojavljuje kao neko ko rješava stvari u Serbiji.
Sveukupno, to je poraz Srbije. I novi korak neosmanizma.
