KO IMA PRAVO

PODRŽATI NELEGALNOST

Nažalost, nakon Inckovog poništavanja odluka Centralne izborne komisije, da sam na njihovom mjestu, organizovao bih kolektivno samotrovanje ugljen dioksidom, nije više pitanje da li je vlast u Federaciji legalna ili nelegalna.

Sada je pitanje ko ima pravo i ko od domaćih političkih faktora može podržati nelegalnost u daljem slijedu. Ko se može usuditi graditi kuću na fundamentu od pljeve.

Prisiljeni smo, tako, da živimo sa nelegalnošću. Mada ovo nije prvi put od Viskog predstavnika. Ali jeste prvi put cijela jedna nacija izbačena iz ustava. Prvi put u BiH.

Ima li pravo HDZ i HDZ 90 da udju u vlast na nivou BiH kao da se ništa nije dogodilo. Ima li pravo SNSD i SDS da udju u vlast, sa dva HDZ-a ili bez dva HDZ, svejedno, kao da se ništa nije dogodilo.

Ako događaje u Federaciji lociramo kao tamošnju stvar ili kao stvar divljaštva odmetnute metastazirane utvare iz Aneksa 10, ostaje opasnost da se zlotvor, prvo, vremenom legalizuje a onda, drugo, razmnoži i digne na nivo zajedničkih organa. Jer, izborni inženjering, kao ručni rad više visokih predstavnika, omogućuje još neslućen broj kombinacija u stilu Goraždanskih Hrvata. Da budem precizan: Ako se monstrumima dopusti, oni su u stanju pravoslavnog popa instalirati u Džamiju Kralja Fahda.

Ako stvar lociramo kao opasnost po Republiku Srpsku, prije svega po njen položaj u BiH i u zajedničkim organima, mada bi u tom slučaju jedan izgrađen entitet u okviru BiH, igrao ulogu jednog nezaštićenog naroda u Federaciji pa bi, stoga, to unekoliko bio drugačiji, teži i sporiji proces, onda je temeljni cilj anulirati početnu nelegalnost jer bi, u protivnom, Republika Srpska, i Srbi, ostala bez zaštite. Ako ne na kratki onda, sigurno, na dugi rok. Najava sankcioidnog predstavništva EU i šutnja Njemačke, nakon agilne početne incijative, sumnjiva je.

Pod ovakvim uslovima Republika Srpska ne smije učestvovati u vlasti, čak i kad dobije i više nego što joj pripada. Pitanje je da li bi trebala učestvovati u vlasti čak i ako bi HDZ i HDZ 90, dobrovoljno ili pod nesretnim okolnostima, ušli u Avliju Platformaša.

Drukčije rečeno, Hrvatski narod ne smije, u okolnostima početne nelegalnosti, učestvovati u vlasti na nivou BiH. Bez obzira što je povučena pritužba sa Ustavnog suda i tako onemogućeno da se očigledna nelegalnost, dekonstituisanje jedne nacije, proglasi ustavnim, jer bi u tom slučaju zauvijek ostao bez prava na pola Federacije i bio utoren u četiri županije i samo uvršten u fiktivnu vlast na niovu zajedničkih organa.

Dabome, pošto je politika proces, to se tako ne može odmah dogoditi, ne može se jasno odsjeći. Ali proces mora teći u tom smjeru. U tom slučaju, slučaju da Republika Srpska i Hrvatski narod ne učestvuju u vlasti na nivou BiH, OHR, Visoki predstavnik, PIK i drugi ambasadori, nemaju više manevra. Ne postoji rezervni Jurišić za Hrvatski narod, na niovu BiH, niti rezervni Pudarić za Republiku Srpsku. Ni rudnik Srba koji se mažu lojem nije bezgraničan.

Hrvatski narod u ovoj političkoj konstelaciji igra ulogu Trećeg entiteta. Najavljeni sabor to mora učvrstiti. Dakle, nikakav PIK ni Visoki predstavnik, Turbandžiji Platformašu ne može dati legitimitet i poništiti nelegalitet osim domaćih političkih aktera, i to prije svega kolektivnih i institucionalnih, Hrvatskog naroda, odnosno onih koji su dobili više od 90% glasova birača izašlih na izbore, oni koji nisu izašli praktično su izjavili da se slažu kakogod izašli glasaju, i Republike Srpske.

Minimum koji se može postići za Srbe, Republiku Srpsku i Hrvate, pa i za preživljavanje BiH, jeste izbacivanje Esdepea iz vlasti na nivou BiH. Pošto SDA, SBB i SBiH, imaju dovoljno glasova da predstavljaju bošnjački narod.

Uz paralelni povratak, generisan od Republike Srpske, izvornom Dejtonu sa samo deset božijih nadležnosti za BiH i legalno povezivanje hrvatskih županija.