1927.
PEP U BAJERNU

Gvardiola je sve dosad učinio kako treba. Nisam siguran da li mu je i ovaj potez takav. Ali morao je nešto da uradi jer ne može biti trener ako stalno čeka da bude trener Barselone.

Niko nije posve uvjeren da je Pep genijalan trener i on to želi da pokaže.

Ono što je uradio sa Barselonom, nije čisti trenerski posao. Jer, Gvardiola je dio Barselone. On je tu iznikao i tu se razvijao. Tu je trenirao mlade i samo prešao među seniore. Veoma teško je razlučiti koliko je on doprinio timu a koliko je tim doprinio njemu. Dabome, uvijek ostaje činjenica da bi neki grmalj, sa istom tom Barselonom bio šesti ili sedmi u onim sezonama u kojima je Pep bio prvi. Ali. ja ovdje ne govorim o grmaljima.

Gvardiola je imao izuzetnu trenersku sreću. Poznavao je igrače od malih nogu. I Barselona ih je poznavala jer ih je odgajala. Njihove sposobnosti je ukomponovao u igru prvog tima i tako stvorio, zajedno sa njima, Igru. Puno teži zadatak je, npr, imao Antić, onomad, u Atletiko Madridu. Pao s neba i načinio šampione.

Pep nije mogao ostati vječno u Barseloni. Kolektivni fudbalizam u Španiji nije jednak onom u Engleskoj, u Mančester Junajtedu. Izabran je bezbolan trenutak za odlazak. Vjerujem da je na to uticala i činjenica da je onaj divljak u Realu. Jednostavno, Pep nije te genske strukture. On želi da se igra Igra. Divljak želi da se igra krvoločnost. Ove sezone mu se to sveti, jakako.

Njemački fudbal nema veze sa španskim. Znaš kakva je banana. Ne znam. Znaš kakva je kruška. Znam. E, banana ni ne liči na krušku.

Kad sam, tu skoro, bio u Barseloni, obilazio sam mnogo mjesta, klubova i stadiona. U svakom naselju sa nekoliko hiljada stanovnika stadioni „rade cijeli dan“. I noću, pod reflektorima. Bezbrojne grupe djece, mladih i timova treniraju. Ogromna vojska mladih školovanih trenera radi sa tim grupama. Ekipe koje su igrale protiv naše djece i kadeta, imale su po dva ili tri mladića, koji su vjerovatno prije tri, četiri godine završili neki njihov DIF i trenersku školu. Svaki potez svakog njihovog igrača komentarisali su, savjetovali im, ukazivali.

Kada se iz Španije prijeđe u Francusku, pa u Italiju, nigdje stadiona za lijeka. Ne računajući Torino, Parmu, Milano.

Stoga je španski fudbal poseban. Zato i jeste velesila.

U Njemačkoj, pak, fudbal nije život, ljepota i Igra. To je pancirna djelatnost. Borusija Klop je samo izuzetak koji dokazuje pravilo.

Gvardiola dolazi kao stranac u Bajern. Zatiče gotove stvari, relacije, igrače, klupsku tehnologiju.

Ako će imati dovoljno godina rada i odriješene ruke, možda može stvoriti nešto kao što je Igra. Ali to nikad neće biti Barsina Igra. Finansijska stabilnost Bajerna mu garantuje da će imati rezultat. Ali to za Pepa nije dovoljno. Od njega se očekuje više. Bilo bi pogubno ako bi se nakon dvije, tri godine, slomilo na njemu, zbog neke loše sezone, i ako bi on bio još samo jedan strani trener koji nije uspio u Njemačkoj.

Stoga, imam malu rezervu i strah. Žao mi je takvih potencijala. Ako ih se ubacuje u mješalicu sa svim ostalima.

Divljak iz Reala bi, neosporno, načinio čudo u prve dvije sezone u Bajernu. U trećoj bi popušio kao i u Realu.

Nisam uvjeren da Pep može donijeti čudo. Jer Bajern je i sada dobar tima. A volio bih da ga preobrati iz Los, Los ekipe u Igru Pepa i grupe čarobnjaka.