четвртак, 08. новембар 2012.


1830.
PIŠITE UKRUG

STJK, konačno sam, nakon toliko godina i protivprirodnog bluda sa Ohaerom, shvatio šta je ta hobotnica.
To je jedna velika pantljičarska družina stendap komičara. Šaldžija do šaldžije. Takorekuć.
Čitam u medijstvu da je izvjesni Peđa Bajović, Veliki Hrvatski Stendapkomičar, Utemljitelj stendap scene u Mladoj Zemnlji EU, pozvan da učestvuje na međunarodnom takmičenju tih Up Drkadžija, u Sietlu, Amerika.
Uključim kalcificirane vijuge, ko će se sjetiti svake budale u burnom životu, i dosjetim se da se radi o nekadašnjem djelatniku Međunarodne Zajednice u BiH, u oblasti medija. Ne mogu da lociram preciznije, da li je to IMC ili neki drugi kurac. Ali mediji jesu. Šta sve ona stvar, i mediji, mogu u sebe da prime, to ne može ni crna zemljica. Mislim, groblje.
Klempo Bajović je i tada meni bio smiješan. Kao i Hejzlok. Kao i Tanja Domi. Kao i Žak Pol Klajn.
Kao što je sada smiješan Valentin Incko sa svojim izvještajem Ujedinjenim nacijama o stanju Stvari po imenu BiH. U tom izvještaju nema ništa o kršenju ustava, izbornog legitimiteta, stvaranju neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odobrenja za nelegalnu Vladu F, uvođenju nove tablice množenja, triput pet jeste sedamnaest.
Ali ima Dodikove retorike koja ugrožava Stvar. U stvari, Stvora. Jer BiH je Stvor, Naseobina, Ažbaha bez Svetog Petra.
Danas, u Mostaru, čujem od Zdravka, mog novog vrlog poznanika, kada smo uz BiH pomenuli i riječ Država, genijalnu konstataciju. BiH nije država, Ona Je Dijagnoza. A Ohaer i Incko su dva od mnogobrojnih odumrlih organa tog Stvora, dodajem.
Ima pomenute problematične retorike i Željke Cvijanović a i moje. Ne znam za Željku, ali svima je poznata moja blagougodnost koju demonstriram kada se pomene Bosna i Hercegovina. U njoj se osjećam kao Nele Bez Papira.
Moj pradjed Toman, kada sam mu onomad na Dugim Njivama, na Trebavi, pokazao pjesme koje sam odlučio, u raljama zaljubljenosti, da pišem, rekao Šteta što ih nisi pisao ukrug. Razmišljam, STJ, Toman je stoposto avangarda u oblikovanju teksta. Ali, ipak, upitam. Zašto ukrug. Pa, da se lakše mogu nabiti na glavonošu.
Trebao je i Incko svoje izviješće pisati ukrug. Sa većim fi u sredini. Da ne oštetimo tekst kad ga nacrvenbančimo.