недеља, 04. новембар 2012.


1826.
OSMANLIJSKO
POLITIČKO
SARAJEVO

U Saraju podigla se graja, u četnike otišo nam Zlaja.
Taj bjesomučni rat, kakav je viđen i povodom onog potpisanog papirića u Prudu, kakav je viđen i nakon političkog savezništva Banjaluke i Stolnog Grada Mostara, protiv Zlatagana, to iznošenje spiskova entiteta koji su prihvaćeni, pokzaivanje lažnih potpisanih sporazuma, od strane izvjesnih krupnijih Esdeaovaca, to pokazivannje engleskog teksta sporazuma koji je U Posjedu još jednog od narciosida u medijima, a u stvari Sandžaklije po karakternim osobinama, i, vjerovatno, po podrijetlu, samo je osmanlijska slika Saraja. Sultanija Hurem i njena raja.
Još ranije sam rekao da je glavno pitanje Ko u Saraju smije biti u bilio kakvom dogovoru sa Banjalukom. Nije u pitanju suština razgovora i dogovora sa Esenesdeom. Mada treba sačekati kako će sve to proći u Predstavničkom domu i Domu naroda. Nisam optimist. Da ne bude poslije da nisam rekao.
Ali ta Sarajska Osmanlijska Crta, Politička Osionost, koja osmanlijski precizno ne detektuje dogovore, sporazume, političku kolaboraciju, konsocijajciju bilo koje vrste, osim Ahdnamske Potčinjenosti, prosipa se po Vašoj Državi svakodnevno. Zastupa je i Zlatagan. Kad smo diskutovali o dislokaciji komisija za javne nabavke, borio se za dvjesta usranih hiljada maraka žalbenog nivoa kao da se radi o stvarnom i deficitnom budžetu Amerike, ukupno. Jer sve mora biti u Stambolu. Ako može ikako da Federacija otme pola Drine. Ali da se žalite samo u Saraju.
JTS.
Zbog te Sarajske Osmanlijske Osionosti, genetske osobine Sarajevskog Političkog Kruga, nikad neće biti BiH. Neće čak ni Bosne.
Jer, kako Davutoglu ne poznaje Balkan, tako ni Saraj ne poznaje Srbe. Odnosno Srpsku.
Piše o tome u Džumhurijetu, samo upućeno Davutogluu, u istanbulskom listu, izvjesni Suha Umar.
Trebalo bi Saraj da to čita, da dobošari, kao što je kralj dobošario Obznanu i Šestojanuarsku diktaturu.
Čak i oni, u Istanbulu, smiju nešto napisati protiv vlade i ministra. Ovdje niko ne smije ni razgovarati sa Banjalukom. Mada je to banjalučka hrabrost, prije svega.