STEREOTIPI O SRBIMA
Više puta sam, u svojim knjigama i utemeljeno, govorio o tome da su Srbi trebali suditi Slobodanu Miloševiću, a ne neki instrumentalizovani pajaci u Hagu, i objesiti ga za jajca, Karadžiću, prijeko, takođe, uz evidenciju samo JMBG iz lične karte, i Mladiću koji nije uspio do kraja ukrotiti Srbljake, Srbe divljake u redovima regularne Vojske Republike Srpske, i nije imao jajca da u Sanskom Mostu, na skupštini, uhapsi Karadžića i esdeesovu svitu i tako izvede vojni udar što bi barem prekinulo kriminalizaciju srpskog bića, olakšalo pregovore o miru i, vjerovatno, skratilo rat i smanjilo nepotrebne izgibije.
I sada to mislim.
Naročito kada sam pročitao kako Švarc Šiling, onaj visoki predstavnik u liku Stare kuke Doma staraca u švajcarskim Alpama, kaže da se u BiH, zbog srpske agresije desio najveći genocid u Evropi, od kraja Drugog svjetskog rata. Staračke gluposti, o najvećem genocidu, što bi trebalo značiti da je poslije II WW, bilo još mnogo genocida u Evropi, odbaciću. Ali srpska agresija je problematična. Najmanje kroz prizmu o nelegalnom referendumu o samostalnosti i secesiji od zajedničke zemlje. Jedino što ja mogu uraditi jeste da priznam da sam izvršio agresiju na nekoliko mjesta u BiH, naročito na Trebavu ispod koje sam rođen.
I kad čitam izjave Danijela Kon-Bendita, nekadašnjeg buntovnika bez razloga, anarhiste bez predumišljaja, Crvenog Danijela, intelektualca za nizaštonejebavajuću stvarnost koji joj je poručivao: Ne znamo šta hoćemo ali hoćemo to odmah, a sada komformističkog parlamentarca zelenih u Parlamentarnoj skupštini Evrope, sasušenog kopredsjedavajućeg parlamentarne frakcije, živog dokaza kako nije samo tačno da Revolucija jede svoju djecu nego se veoma često i usere, o tome kako je ambicije BiH za pristupanje EU paralisalo rukovodstvo Bosanskih Srba koji teže ka secesiji. Taj bandit ne zna da ne postoje Bosanski Srbi već postoji Republika Srpska.
BiH nema ambicije da ide u Evropu prije nego što ukine Republiku Strpsku i Srbe i Hrvate svede na manjine sa po tri mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH. O tome se kroz ovih deceniju i po trebao obavijestiti ušuškani Crveni bandit. A Šiling bi to trebao znati.
Obojica tih starkelja, jedan fizički, drugi mentalni, naglašavaju kako je Evropa diskriminisala muslimane jer, pravoslavci i katolici imaju dvojna državljanstva i mogu ići bez viza kao podanici Hrvatske ili Srbije.
Takvom stereotipu o Srbima, kojeg demonstriraju, i nakon dvadeset godina ova dvojica neartikularaca, doprinijela je, znatno, pomenuta trojka iz troprega uneređivanja srpskog naroda, pored konkretnih izvršilaca, ludaka i patonacionalističkih strvoždera.
A istovjetan tretman BiH, Kosova i Albanije, od strane Evrope, nije zbog Srba, već zbog BiH. Bošnjački političari koji predstavljaju najbrojniji narod sa najvećom odgovornošću za Državu punih usta, imaju najveću odgovornost za tu Državu. O tome su trebali misliti u slučaju viza. Ali i davno prije, u slučaju Referenduma bez Srba i žrtvovanja mira za zemlju bez viza.
Više puta sam, u svojim knjigama i utemeljeno, govorio o tome da su Srbi trebali suditi Slobodanu Miloševiću, a ne neki instrumentalizovani pajaci u Hagu, i objesiti ga za jajca, Karadžiću, prijeko, takođe, uz evidenciju samo JMBG iz lične karte, i Mladiću koji nije uspio do kraja ukrotiti Srbljake, Srbe divljake u redovima regularne Vojske Republike Srpske, i nije imao jajca da u Sanskom Mostu, na skupštini, uhapsi Karadžića i esdeesovu svitu i tako izvede vojni udar što bi barem prekinulo kriminalizaciju srpskog bića, olakšalo pregovore o miru i, vjerovatno, skratilo rat i smanjilo nepotrebne izgibije.
I sada to mislim.
Naročito kada sam pročitao kako Švarc Šiling, onaj visoki predstavnik u liku Stare kuke Doma staraca u švajcarskim Alpama, kaže da se u BiH, zbog srpske agresije desio najveći genocid u Evropi, od kraja Drugog svjetskog rata. Staračke gluposti, o najvećem genocidu, što bi trebalo značiti da je poslije II WW, bilo još mnogo genocida u Evropi, odbaciću. Ali srpska agresija je problematična. Najmanje kroz prizmu o nelegalnom referendumu o samostalnosti i secesiji od zajedničke zemlje. Jedino što ja mogu uraditi jeste da priznam da sam izvršio agresiju na nekoliko mjesta u BiH, naročito na Trebavu ispod koje sam rođen.
I kad čitam izjave Danijela Kon-Bendita, nekadašnjeg buntovnika bez razloga, anarhiste bez predumišljaja, Crvenog Danijela, intelektualca za nizaštonejebavajuću stvarnost koji joj je poručivao: Ne znamo šta hoćemo ali hoćemo to odmah, a sada komformističkog parlamentarca zelenih u Parlamentarnoj skupštini Evrope, sasušenog kopredsjedavajućeg parlamentarne frakcije, živog dokaza kako nije samo tačno da Revolucija jede svoju djecu nego se veoma često i usere, o tome kako je ambicije BiH za pristupanje EU paralisalo rukovodstvo Bosanskih Srba koji teže ka secesiji. Taj bandit ne zna da ne postoje Bosanski Srbi već postoji Republika Srpska.
BiH nema ambicije da ide u Evropu prije nego što ukine Republiku Strpsku i Srbe i Hrvate svede na manjine sa po tri mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH. O tome se kroz ovih deceniju i po trebao obavijestiti ušuškani Crveni bandit. A Šiling bi to trebao znati.
Obojica tih starkelja, jedan fizički, drugi mentalni, naglašavaju kako je Evropa diskriminisala muslimane jer, pravoslavci i katolici imaju dvojna državljanstva i mogu ići bez viza kao podanici Hrvatske ili Srbije.
Takvom stereotipu o Srbima, kojeg demonstriraju, i nakon dvadeset godina ova dvojica neartikularaca, doprinijela je, znatno, pomenuta trojka iz troprega uneređivanja srpskog naroda, pored konkretnih izvršilaca, ludaka i patonacionalističkih strvoždera.
A istovjetan tretman BiH, Kosova i Albanije, od strane Evrope, nije zbog Srba, već zbog BiH. Bošnjački političari koji predstavljaju najbrojniji narod sa najvećom odgovornošću za Državu punih usta, imaju najveću odgovornost za tu Državu. O tome su trebali misliti u slučaju viza. Ali i davno prije, u slučaju Referenduma bez Srba i žrtvovanja mira za zemlju bez viza.
