понедељак, 08. април 2013.

2043.
TERITORIJALNA
UZBUĐENJA
NA BALKANU
 

Portal Vijesti.ba pukao naslov Premijer Hrvatske Milanović u dvodnevnoj posjeti BiH.
Ja odmah poletio da otvorim taj tekst. Ne zato što me zanima taj Ćiriličar, niti zato što me zanima BiH, nego, velim, ako dolazi u Sarajevo, možda bi mogao doći i u Debeljake kod Banjaluke, da svrati u moj atelje. Na čašu hercegovačkog vina. Sarajevo i Debeljaci, mnijem, za njega imaju isto značenje.
Kad ono jest. Dolazi u u Hrvatsku Hercegovinu. Posjećuje stara mjesta Stolac, Ravno, Radimlju, Ljubuški, Čitluk, Međugorje. Sve bosanskohercegovačka mjesta, JMM. I razgovaraće sa ministrom inostranih poslova starog helenizovanog plemena Daorsi. Onda u Mostar na Sajam.
Ubijte me ako tu igdje ima Bosne i Hercegovine.
Neću da budem zloban. Milanović je jedva dočekao da malo pobjegne od Ćirilice i Prosvjednika. Pa gdje će nego u HH. Nema tu BiH ni izapodne.
Da BiH nije taliko zabihavljena i narcisobihoidna ovu posjetu bi čitala malo drukčije.
Bez obzira što to nema jedno sa drugim nikakve veze, ja Milanovićevu posjetu razumijem kao podršku Teritorijalcima Haenesa. Kao što je borba protiv Vukovarske Ćirilice čista Teritorijalizacija. Kao što je Vojvodina Monti Pajtić čista Teritorijalizacija. Kao što je Uan Tači Lok najčistija Teritorijalizacija.
Ide proljeće. Idu teritorijalna uzbuđenja.
Ako neko postoji u toj BiH, trebao bi da uvaži te balkanske trendove. Pa da podrži Hrvate u Teritorijalizaciji a Republiku Srpsku ljubi i u ruke i u guzu. Nebili nekako opstala ta Naseobih.
Jer BiH je iz Hercegovine otišla odavno. Kao i Srpska iz BiH. Nije baš taoliko odavno kao što je Dačić rekao patrijarsima u vezi sa odlaskom iz Pećke Patrijaršije.
Ali. Odlazak je odlazak. Odlazak se nikad ne vraća.