1884.
ZIMUJ
U BOSNAFELDU

Incko pokušava da bude duhovit.

Otišlo je sve u tri, u četiri.

Zahvaljuje se, u po Banjaluke, Dodiku. Veli, svaki put kad me pomene, meni produže boravak.

Incko pati od neostvarene i neprimjetljive veličine. Kobiva, njegov ostanak je sudbonosan.

Da sam na njegovom mjestu, stvar bih pogledao sa druge strane. Možda je on sam, nesretnik, ključ koji je pušten da zarđa. Da se, da prostiš, nikad ne vadi. Možda je igra potpuno obrnuta. Možda Vuk igra pred Askom. Možda se sve čini da Incko nikud ne ide. Da rđa rđa ovdje. Jer ovdje je najefektniji.

Dok je Incko ovdje Bosna nikad proodati neće. Uvijek će srati i pišati u gaće. A kome je cilj da Bosna prooda. Ne vjerujem da je Republici Srpskoj. To smo već obznanili. Neka hramlje vječno, neka joj se noge suše sve više što se dalje odmiče od Dejtona i njegovih ustavnih rješenja. Dabogda joj sušica postala galopirana.

Ostani, Incko, ostani Ovdje. Ohaer tuđeg neba neće te grijati kao što te ovaj grije. Kud Ti prođeš tu ni Federacija ne raste. Dok si ti ovdje, glavnim tužiocem može postati i glavni razvodnik brakova. Jednog dana će to moći biti i skeledžija.

Dok si Ti ovdje Bosna, a naročito Bosna i Hercegovina, ide putem Stradije.

Ostani, Incko, ostani Ovdje. Barem dok ne postaneš Ličnost Godine.