недеља, 05. август 2012.

1734.
OLUJA
– ZAJEDNIČKI
SRPSKO-HRVATSKI
PODUHVAT

Hrvatska pomalo izgleda kao oni tipovi koje u Zvjezdanim stazama teleportiraju ali se u zadnjem trenutku pokvari zglob kardana pa padnu na nepoznato mjesto gdje nema povratnog teleportinga. Ne zna gdje je i ne zna šta će tu.
Tako je danas Hrvatska izgledala u Kninu.
Na onom makadamu hodaju Tamovamo, ko muve bez jednog krila, onaj jarbol se nakrivio, temelj mu mali, nedostajale dvije vreće cementa, jebiga, naleti smiješne amaterske flotile Krila Oluje. Josipović i Milanović znaju da nemaju ništa sa tim i da uopšte nisu ratne niti istorijske ličnosti, čak ni slučajni prolaznici, ali znaju da moraju da budu tu. Mediji bruje Čitav Državni Vrh je bio u Kninu. Emojbože.
S druge strane Krila Krajine odavno ne lete. Prikazuju se one tužne Kolone Sirotinje. Poneko traži zatvor za ovog ili onog. Evidentirano je i džakulisanje. Neki politikoid Hrvatske pjeni Trebalo je strijeljati one koji su osramotili Oluju. Na licu mjesta.
Hrvatska Oluju ukiva u zvijezde. Velika Domovinska Hrabrost. Hrani bankrotiranu nacionaliju tim vještačkim pobjedničkim ratom. Jer, Srbi su već prije praktično nestali iz Hrvatske. Kada nisu htjeli prihvatiti šahovnicu, domovnicu i tipkovnicu. A prihvatili su Slobino Shvatanje Srpstva. Politikom se počela baviti svaka kninska budala. To je kao kad bi Čavić ovdje bio predsjednik države a Mihajlica načelnik generalštaba. Što ovaj noću zasere, onaj danju prizna kao genocid. Kad nisu prihvatili Z4.
Kao što je pitanje da li je Hrvatska Olujom istjerala Srbe, tako je i pitanje koliko su Srbi, Slobini Srbi, ta posebna vrsta, pomogli Hrvatskoj.
I jedni i drugi, i tužni Hrvati na kninskom tucaniku, i Srbi koji su se udomili u Srbiji, pa povremeno se jave nekim udruženjem ili izjavom, ne vide, ne evidentiraju, ne pominju, najtragičniju činjenicu da je nestalo četiristo ili petsto hiljada srpskog življa iz Hrvatske.
Istoriografija će jednog dana iznijeti činjenice o svemu.
Ali, dotad, zbog te činjenice, da je iz jedne zemlje nestalo cijele jedne nacije, niko ne bi trebao da slavi ni da se ponosi time. Time se samo hrane budale. Kao onaj Goluža.
Sramotna je takva proslava za jednu članicu EU. Kao i činjenica o nestanku.