субота, 04. август 2012.


1733.
ŠTA USORAC
TRAŽI U SARAJEVU

Vladimir Usorac, predsjednik udruženja ratara i stočara Republike Srpske, postao je zvijezda sarajevskih medija i medija koje prostituišu stranci. Otišao je i u Sarajevo da zajedno sa udruženjem ratara i stočara One Države, Federacije, demonstrira bosanskohercegovačko jedinstvo. U intervjuima je najavio događanje naroda, ali ne na nacionalnoj osnovi nego na građanskoj seljačkoj osnovi, jer je nacionalno prevaziđeno i ne može poljoprivrednicima ništa da pomogne. Od lidera političkih stranaka je zatražio da zaštite granice od uvoza i poljoprivrednike od suše.
Taj kratki scenario Crtanog Filma Usorac protiv Nacionalnog. Lidera i Suše, poručuje da od pomoći poljodjelcima i voćegajcima neće biti ništa. Suština Usorčevog angažmana je BiH, nadnacionalno i rušenje lidera.
Prvo, odlazak u Sarajevo je katastrofalan politički potez. Aždaje iz Saraj Polja samo čekaju priliku da formiraju Državno Ministarstvo Poljoprivrede. Poljoprivreda u Federaciji nije ni izbliza na nivou poljoprivrede Republike Srpske. Ni po resursima, ni po organizaciji, ni po poljoprivrednim proizvođačima.
Drugo, nakon svih propasti događanja naroda, zviždanja, cvrkutanja, internetašenja, do posljednjeg Lađenja Davnozaboravljenje Pice u nepostojećem Picinom Parku u Banjaluci, na red je došla važna strategija krojača političke scene – događanje poljoprivrednika. Kao, suša briše nacionalno kod proizvođača a uzdiže nenacionalno, poljoprivredno, građansko, bosanskohercegovačko. Kad je tako, kad nije važna nacionalnost ratara, onda neka Usorac obuče one turske hlače sa turom, natuče fes, pa neka krene kroz svoje selo, tamo negdje kod Prnjavora.
Treće, kakve veze lideri stranaka imaju sa granicama, taksama, neograničenim uvozom i nemogućim izvozom poljoprivrednih proizvođača. Postoji sistem, institucije, komore, odbori. To što u ministarstvu poljoprivrede Republike Srpske već mandatima nema nikakvog koncepta za poljoprivredu, to najviše odgovara poljoprivrednicima iz Udruženja. Zna to Usorac. I pušta da se tako nastavi.
Poljoprivreda Republike Srpske se mora razvijati u skladu sa svojim resursima i državnim interesima. Sa tim nikakve veze nema Bosna i Hercegovina. Niti Federacija. Uplitanje lidera stranaka u taj haos ima jedan jedini cilj. Nekog od njih treba oslabiti ili ukloniti.
Usorac takođe zna da je vjekovni interese Seljaka da, individualno, ili grupno, zajebe državu. Ratari i stočari moraju da se opredijele. Da li će i dalje da se drže te politike ili da se okrenu jačanju države i poljoprivrede istovremeno i zajedno.
Neograničen uvoz je davno prošao voz. To je posljedica propasti Jugoslavije i za tim više ne vrijedi plakati. Ove države koje su nastale nakon Jugoslavije su kao gaće od stare ribarske mreže. Jebi i prolazi.
Nikakve prelaze nećete blokirati. A i ako blokirate ništa nećete uraditi. Tipovi koji vladaju tržištem poljoprvrednih proizvoda na ovim prostorima uvešće robu direktno kroz Usorčev kokošinjac. Dok je on na graničnim prelazima.
Republika Srpska mora donijeti dugoročnu politiku razvoja poljoprivredne i seoske ekonomije. Ruralni razvoj je zastario. To podrazumijeva da u ministarstvu poljoprivrede znaju šta rade. Ali podrazumijeva i da poljoprivrednici prestanu da jebu državu, da uzimaju podsticaje na ambroziju, da ne vraćaju subvencije, da muvaju sa dizelima duginih boja. I tako unedogled.
Ali ne podrazumijeva da se ide u Sarajevo po narod.