ZAGENOCIDAVANJE
Nikakvo obilježavanje teritorije Republike Srpske Genocidnim Biljezima
neće sakriti niti preokrenuti istinu da je Bošnjačko Političko Rukovodstvo,
tada Muslimansko, uvlačeći i Hrvate u bitke protiv Srba, izgubilo rat za Bosnu
i Bosnu. Za jednonacionalnu i jednovjersku državu u kojoj ne bi bilo mjesta za
Srbe a ni za Hrvate. To su poslije rata pokazali kada im nisu dali mjesta ni u
Federaciji koju su u Vašingotnu lijepo nazvali Muslimansko-Hrvatska.
Stoga inspekcija i treba ukloniti spomenik navodnim Žrtvama Genocida u
Višegradu. I treba podići optužnicu protiv svih onih koji su učestvovali u tom
projektu.
Lažne optužbe za genocidnost ljudi i teritorija moraju da budu
sankcionisane na osnovu zakona.
Nije svaka božija suluda, niti udruga, pozvana da neku zemlju i ljude
kontaminira Proizvoljnim Genocidom. Nije to ni sud u Hagu. Genocid može
ustanoviti samo kompleksna istoriografska nauka na osnovu dokumenata.
Neka mi bog oprosti, a i žrtve, i neka im je laka zemlja, ali same žrtve
nisu dokaz Genocida.
Cilj bošnjačkih avanturista je jasan. Cijelu Republiku Srpsku treba
premrežiti Biljezima Genocida i tako, kad dođe vrijeme, oduzeti pravo ljudima
da žive na tim navodnim Genocidištima.
Ta primitivna, pretplemenska Politika Kostiju i Biljega vraća BiH u mrak
turskog doba.
Sada će krenuti lavina o ljudskim pravima, o diktaturi u Republici Srpskoj,
o negiranju genocida, o ponovniom ubijanju žrtava...
A, u stvari, mrtvi spomenici genocida treba da ubiju žive ljude.
Već je postala opšta pojava stavova da SNSD ne može u Srebrenici dati
kandidata za načelnika jer je to stranka koja negira genocid.
SNSD i SDS su kandidovali ženu za načelnicu. Ne može biti miroljubivijeg
koraka od tog. I ni to stranim diplomata i domaćim genocidopatama, nije
dovoljno.
Oni bi simbolu rađanja i života suprotstavili simbole rake i krvi.
I lažnih kolektizirajućih optužbi.
Kuda su se zaputili ti ljudi.
