BAKIR-BEG IZETBEGOVIĆ
Novo ćage stiže od Bakira Izetbegovića, rezervnog bošnjačkog člana P. Novi ferman stiže sa Miljacke.
Vid' ćaršijo šta nam radi Dodik. Eto, nane, šta nam ćine Hrvati.
Nikodkoga nije vidljiva ta stambolska politička crta vladanja i, uopšte, ophođenja sa ljudima, kao kod Lagumdžije i bradatog Izetbegovića.
Njih dvojica su podijelili posao.
Jedan se premiješta sa ponjave na ćilime, pa sa ćilma na ponjave, i pametuje. Treba vako, treba, ba, nako. Morebit da je dobro a morebit da nije dobro. Treba Dodik svoju energiju da upregne u Našu Zemlju. Treba, ba 'rvati da svoju energiju, a i pare, upregnu u Našu Federaciju.
Drugi, ba, od koferčeta do koferčeta, sa basamaka na basamake, sa kaldrme na kaldrmu, sa kongresa na kongres, miješa piljke i probacuje, sad u Vladu Federacije, sad u Predsjedništvio, sad u Dom naroda. Pa onda vanredno izađe i sam jednoglasno odbije svoj prijedlog da odstupi sa mjesta Predsjednika jedinog multietničkog Esdepea na prostorima bivše SFRJ. A i šire.
Dakle, ono što Bakir-beg izmudruje to Zlatko-rđa realizuje. Isključiti Hrvate i Dodika. Ili ih natjerati da poštuju begluk i dođu begovima na noge.
To što praktikuju ta dva ba.kaldrmaša Sarajevskog Političkog Kruga, samo je vrh ledenog brijega. Oni su najvidljiviji i najmoćniji predstavnici cijelih segmenata, klasa, slojeva Ćaršijskog Moćnog Življa koje misli da se samo na taj način vlada Bosnom i Sirotinjom Rajom. Pri čemu je sirotinja raja uvijek srpska i hrvatska. Njihov vidokrug sve sveo na vidotrokut, ako je i toliko širok taj vizir, iz kojeg nije moguće shvatiti interese drugih nacija. Pa čak ni kad je u pitanju boljit vlastite nacije93 i same države BiH.
To više nije ni Sarajevocentrizam jer takvo, političko, Sarajevo ne podnose više ni Bihać, ni Tuzla, ni Mostar, znate vi dobro koji dio, ni Zenica. Barem ne u cijelosti.
Glavnogrado Sarajevo je tako, preko Sarajevocentrizma, stiglo do Sarajevoautizma. Od obmane življa, preko obmane Međunarodne zajednice do Samoobmane.
Doista je politički morbidno sam sebi lagati kako sam Želji, Neki i Grguru, kome li trećem, nudio mjesto Predsjednika Partije. Jadni stranci, oni nikad neće spoznati taj nivo Čaršijluka kojeg u sebi sadrže, i obilato demonstritraju Bakir i Zlatko. Sve su nam ovo učinili Hrvati jer su otišli u Banjaluku. A tako smo ih fino.ba sjebali u Vašingtonu, i tu njijovu ba.Herceg-Bosnu.
Vrhunsku Stambol-tehnologiju Bakir, Zlatko, i drugi, izgradili su u islamskoj čekajućoj filozofiji života. Čekali su da Nato bombarduje Srbe, čekali su da im visoki predstavnici unitarizuju Državu.ba, čekali su da Republika Srpska propadne, čekali su da se Hrvati raskatoliče. Sad čekajku da Čović ode iz Banjaluke a da Dodik turi glavu u jaram Naše Države.
Na žalost njima, a ostalima na sreću, Čekanje je samo zatamničilo Sarajevo koje više nema nikakav politički uticaj ni moć na bilo koje područje u BiH. Sarajevio se, tako, našlo u okruženju. Opkoljeno je, koliko-toliko, normalnom i korektnom političkom scenom u koju se glasači mogu pouzdati. U basamačko-ćilimsku političku scenu Sarajeva nema svrhe više ni gledati.
Novo ćage stiže od Bakira Izetbegovića, rezervnog bošnjačkog člana P. Novi ferman stiže sa Miljacke.
Vid' ćaršijo šta nam radi Dodik. Eto, nane, šta nam ćine Hrvati.
Nikodkoga nije vidljiva ta stambolska politička crta vladanja i, uopšte, ophođenja sa ljudima, kao kod Lagumdžije i bradatog Izetbegovića.
Njih dvojica su podijelili posao.
Jedan se premiješta sa ponjave na ćilime, pa sa ćilma na ponjave, i pametuje. Treba vako, treba, ba, nako. Morebit da je dobro a morebit da nije dobro. Treba Dodik svoju energiju da upregne u Našu Zemlju. Treba, ba 'rvati da svoju energiju, a i pare, upregnu u Našu Federaciju.
Drugi, ba, od koferčeta do koferčeta, sa basamaka na basamake, sa kaldrme na kaldrmu, sa kongresa na kongres, miješa piljke i probacuje, sad u Vladu Federacije, sad u Predsjedništvio, sad u Dom naroda. Pa onda vanredno izađe i sam jednoglasno odbije svoj prijedlog da odstupi sa mjesta Predsjednika jedinog multietničkog Esdepea na prostorima bivše SFRJ. A i šire.
Dakle, ono što Bakir-beg izmudruje to Zlatko-rđa realizuje. Isključiti Hrvate i Dodika. Ili ih natjerati da poštuju begluk i dođu begovima na noge.
To što praktikuju ta dva ba.kaldrmaša Sarajevskog Političkog Kruga, samo je vrh ledenog brijega. Oni su najvidljiviji i najmoćniji predstavnici cijelih segmenata, klasa, slojeva Ćaršijskog Moćnog Življa koje misli da se samo na taj način vlada Bosnom i Sirotinjom Rajom. Pri čemu je sirotinja raja uvijek srpska i hrvatska. Njihov vidokrug sve sveo na vidotrokut, ako je i toliko širok taj vizir, iz kojeg nije moguće shvatiti interese drugih nacija. Pa čak ni kad je u pitanju boljit vlastite nacije93 i same države BiH.
To više nije ni Sarajevocentrizam jer takvo, političko, Sarajevo ne podnose više ni Bihać, ni Tuzla, ni Mostar, znate vi dobro koji dio, ni Zenica. Barem ne u cijelosti.
Glavnogrado Sarajevo je tako, preko Sarajevocentrizma, stiglo do Sarajevoautizma. Od obmane življa, preko obmane Međunarodne zajednice do Samoobmane.
Doista je politički morbidno sam sebi lagati kako sam Želji, Neki i Grguru, kome li trećem, nudio mjesto Predsjednika Partije. Jadni stranci, oni nikad neće spoznati taj nivo Čaršijluka kojeg u sebi sadrže, i obilato demonstritraju Bakir i Zlatko. Sve su nam ovo učinili Hrvati jer su otišli u Banjaluku. A tako smo ih fino.ba sjebali u Vašingtonu, i tu njijovu ba.Herceg-Bosnu.
Vrhunsku Stambol-tehnologiju Bakir, Zlatko, i drugi, izgradili su u islamskoj čekajućoj filozofiji života. Čekali su da Nato bombarduje Srbe, čekali su da im visoki predstavnici unitarizuju Državu.ba, čekali su da Republika Srpska propadne, čekali su da se Hrvati raskatoliče. Sad čekajku da Čović ode iz Banjaluke a da Dodik turi glavu u jaram Naše Države.
Na žalost njima, a ostalima na sreću, Čekanje je samo zatamničilo Sarajevo koje više nema nikakav politički uticaj ni moć na bilo koje područje u BiH. Sarajevio se, tako, našlo u okruženju. Opkoljeno je, koliko-toliko, normalnom i korektnom političkom scenom u koju se glasači mogu pouzdati. U basamačko-ćilimsku političku scenu Sarajeva nema svrhe više ni gledati.
