среда, 01. јун 2011.

DA LI SE SRBIJA
SVELA NA DATUM I REČ
Na početku stvarne smrti Tita i SFRJ, kada je Mesić svojom beogradskom rečenicom ušao u septičku jamu istorije a Južni Slaveni u govna, jedino srbijanska i srpska politika nije znala kudbištabi. U dugom lutanju od Slobe do Dobrice svi su radili protiv srpskih i srbijanskih interesa, čak i kad su imali najbolje, srpske, a neprotivne bilo kome, namjere. Sve do danas kada je Tadić, isporučio, kako kažu oni koji mu poručuju Ubij se i spasi Srbiju, jedinog srpskog vojskovođu koji je u posljednjih sedamdeset godina ratovao tako da istovremeno i Srbi nisu ratovali međusobno. I pobijedio.
U tim raspadnim i postraspadnim ratovima Svi Srbi U Jednoj Državi, Kninski, Zadarski, Bejlovarsko-Virovitički, Kordunsko-Banijski, Slavonski, Vukovarski, Glamočko-Grahovski, Krajiški, Hercegovački, Drinski, Kosovsko-Metohijski... gledali su u Srbiju Maticu i Majku. Lepi Bora, član Predsjedništva SFRJ, STJ, rekao je da će Onda Srbija Zašititi Sve Srbe. Neki Srbi su se uzdali u to. Mnogi i probali.
Ali, od cijelog Srpskog Grozda sa područja bivše SFRJ, a, da podiđem malo onima koji ne vole Tita, poznato je da je Srbe po Jugoslaviji rasporedio Josip Broz u sadejstvu sa Edvardom Kardeljem, ostali su samo Srbi, većim dijelom, u BiH i Republika Srpska.
Ta srbijanska i srpska politička scena nije bila dorasla situaciji u kojoj se našla SFRJ poslije Istorijske rečenice Usranog Mesića. Tako nisu bile dorasle i ostale srpske vođe u Grozdu. Trebali su znati šta je realno, šta je okolno, šta je vlastito a šta tuđe. Ovako, Srbija i Srbijanski Srbi su saučesnici u lošoj srpskoj vansrbijanskoj istoriji u posljednjih trideset godina. Nije samo Slobo. Slobu je rodila Majkica. Nije ga rodio Mesić.
Srbija i danas nastavlja tu praksu. Neću da govorim kako, postojalo je milion načina da se riješi Problem Mladić, Problem Karadžić. Ne mislim da je Srbija trebala da ubija Svoje Zločince kako sada neki konstatuju da su to drugi radili a Srbija, eto, nije.
Ovako, Srbija nastavlja da ima štetu od svoje pogrešne, nenacionalne, neistorijske i nerealne, čak i nepostojeće politike. Ministrica Snežana Malović kaže danas, u Politici, na prvoj strani, STJ, Srbija ispunila svoju moralnu i međunarodnu obavezu i dokazala da smo Ljudi od reči. Tadić, malo nevažniji pa na 06oj, kaže da očekuje Datum od EU a da preskoči Status kandidata.
Fenomenalno. Kada budem predsjednik SAD, i kada budemo opet bombardovali Srbiju, reći ću da Smo ispunili svoju moralnu i međunarodnu obavezu i da smo Ljudi od reči. A Očekujemo Datum, samo je jedna od varijanti prosjačenja po Belom Svetu. Datum mora doći kao rezultat politike. Ako je datum Opredjeljenje Serbije. A nje, politike, nema. Nije politika uhapsiti Mladića i tražiti Datum. Mladić Miting u Beogradu pokazuje da ljudi tamo nemaju vođu i ne vide politiku. Pa pribjegavaju nasilju i razularenosti. Tako je bilo i za vrijeme Miloševića. I poslije Miloševića. Bez obzira što su ga podržavali, Kolektivna Podsvijest je znala da nema Vođu.
Jučerašnji Mladić Miting u Banjaluci pokazuje razliku Republike Srpske od Srbijanske stvarnosti. Ovdje više nije na sceni Srbljaštvo, Srpsko divljaštvo. Ne koristi se svaka masovka da se ruši, pali i krvuje. U Banjaluci je dostojanstveno progovoreno o borbi, o vojsi i o Generalu kao vojskovođi. Nije ni riječ upotrijebljena ni protiv koga, čak ni protiv onih koji su vojno pomagali neprijatelje koji su jurišali na Republiku Srpsku. Najviše minusa otišlo je Srbiji i Tadiću. Ne znam da li ima ko u Srbiji da se zamisli nad tim.
Taj MM u Banjaluci dobar je znak za održavanje i razvijanje Srpskog identiteta i Identiteta Srpske. A taj Dvostrani Identitet presudan je za realnu, konceptualnu, dugoročnu i zdravu, demokratsku nacionalnu politiku. Malo nas je, moramo biti realni. To je moglo da bude i Srbijanski moto prije konačnog raspada SFRJ. Svi bi bolje i lakše prošli. Mislim na Srbe.
Srpski identitet Ovdje i Identitet Srpske moraće da korača naprijed ne čekajući Srbijanstvo. A Srpstvo se, moderno, demokratsko, evropsko, bez obzira što Srbija lupa i nogama i rukama, pa i glavom, o vrata EU, premiješta Ovdje. Ne Srpstvo kao Srbovanje, ne Srpstvo kao Uzvjetrenje, ne Srpstvo kao Kukulele. Srpstvo kao način nacionalnog opstanka i modernog odnosa prema sebi i drugima.
U tom projektu Mladić ima veliku ulogu. Mnogo veću nego Karadžić, Milošević i sl.