петак, 03. јун 2011.

BOSANSKE
RAKETE PATRIOT
ZA SAMORAZARANJE
Dok histerična sarajevska bošnjačka propaganda Ratka Mladića već presuđuje zločincem, nastavljajući tako ponavljanje lekcija koje su naučili iz rata, kada im je sve prolazilo u dirigiovanoj slici Dobrih Muslimana Bosne i Divljih Srba sa Planete Agresor, iz sazvježđa Genocid, polako na vidjelo izbijaju i prizemniji, neljudski, primtivni i najpodliji razlozi takve histerije prema političkom i vojnom rukovodstvu Ratne Republike Srpske, Srpskom narodu i Srbiji.
Ta monstruozna strategija Crno-bijelog svijeta čiste, slobodarske, demokratske, suživotne Bosne, sračunata je na duži rok i ima svoje svakodnevne taktičke poteze. Jedan od njih je svakako teško vidljiv ali je veoma efikasan. Pod plaštom dobrote i neporočnosti, najdirektiniji učesnici ne samo vojnih operacija takozvane Armije BiH, nego i najdirektniji učesnici eliminisanja jednog naroda iz pojedinih opštinskioh podrulčja, u kojima su ljude logorili, izrabljivali na radnoj obavezi, ubijali i onda pekli da se sakriju tragovi, instaliraju se u sve nivoe vlasti, sve do mjesta Državnih Ministara, MIJ.
Instaliranje u vlast a onda izigravanje kooperativnosti sa Natom i sličnim nevladinim organizacijama za Vazdušnu demokratiju, glumljeno europejstvo više Milodraškog tipa, najbolji je maskirni pokrovac za milione pojedinačnih zločina koje su činili muslimani. Recept je genijalno jednostavan. Srbi su načinili genocid, ne samo u Srebrenici, nego po cijeloj BiH. Toliki je Srpski genocid, STJ, da je Incko rekao da ne može otići iz BiH dok se svi ne sahrane. A pošto je njih genocidno mnogo, ostaće ovdje beskonačno. Tako se najavljuje teška borba između Brisela i Američkih Ujedinjenih Naciju na tlu BiH i preko leša, mislio sam napisati „leđa“, susjedne tipke, ali neka stoji, Dobrog Stvora BiH.
Jedan od hiljada ispod tog pokrovca je Selmo Cikotić. Upicanjeni Državni Ministar. Bugojno je toliko mali grad da se zna kad neko roštilja dva ćevapa a kamo li kad roštilja žive ljude. Crkotić Dabogda kobiva nije znao.
Još je u nečemu genijalan Muslimanski recept, danas Bošnjački. U toj hajci na Genocidne Srbe koji su istrebljivali Muslimane, muslimane i Bošnjake, niko se neće sjetiti Hrvata. Neće ni primijetiti da ih nema. Pečeni, zaboravljeni.
Ratko Mladić treba da odgovara, ja bih to, kad bih mogao, učinio tako da to bude najprije pred sudovima Republike Srpske, ako je učinio bilo što što liči na zločin, naredio, napisao, omogućio, nije spriječio a vidio i znao itd. I svako drugi, uključujući prvo mene.
Ne mogu da prihvatim da je Ratko Mladić odgovoran za zločin u Srebrenici dok sud ne ustanovi činjenice. Potrebno je doći do pisane naredbe, do govorne naredbe uz kvalitetne, kvalifikovane i provjerene svjedoke. Svjedočenje, neka mi oprosti ko može, rodbine o bilo kom zločini bilo gdje, ne pije vode. Sud mora dokazati ili pobitii situaciju koju produkuju Bošnjački mediji i propaganda, nalazeći dovoljan broj dječaka koje je Mladić pomilovao i pitao Koliko imaš godina, a u kojoj je umobolna priča da je naredio da se strijeljaju njihovi očevi dok je on milovao njihovu djecu i dijelio im čokolade. Ne postoji budala koja bi došla na mjesto naređenog zločina, pred sve svjetske medije i šepurio se tamo dok rafali čine genocid.
Možda i postoji. Ali, sudski dokaz za to također mora da postoji. Koliko znam još ni svih, na Čavićevom broju od 8.300, nema za sahranjivanje.
Ovako, ostaje činjenica da je Biljana Plavšić bila u Hagu i odslužila svoje samo zato što je bila uz Karadžića a nije se pitala ništa. A oni u čijoj su maloj šumskoj opštini prepecali ljude, odslužuju također svoje, neki kao Državni ministri, neki kao Tuzlasnki načelnici, neki kao..., neki kao...
Razarajuće.