уторак, 15. март 2011.

BALKANSKI SJEVER AFRIKE
Politički slagači mozaika, Veliki Krojači, ponašaju se kao životinje u pustarama i na pojilima Afrike, nepogrešivo odaberu, napadaju i, ako ikako mogu, razdiru najslabije. Takav je slučaj sa zemljama u sjevernom pojasu Afrike. Iako su te zemlje sa diktaturama i poludiktaturama bile decenijama stabilne ili „stabilne“, virtuelnim organizacijama su napadnute kao što napada izmišljeni virus ptičijeg ili svinjskog gripa. Virtuelnim organizacijama, jer u tim protestima i rušenjima režima nisu korištene poznate socijalane grupe ili slojevi, radništvo, nacionalni segmenti, sirotinja, jer oni ne postoje ili postoje oduvijek pa je nejasno kako su sada postali fitilj rušilašta i promjena.
Na Usranom Balkanu odvija se komorni reprizni scenario Revolucionarne Sjeverne Afrike. To samo dokazuje da su virtuelni protesti organizovani izvana.
U Hrvatskoj, koja je u teškim gospodarskim problemima, kao i druge zemlje Bivšeg Raspada. Osim toga, Hrvatska je u „oslabljenom položaju“ jer treba da završi pristup EU pa su joj neki potezi prirodno uskraćeni, neke unutrašnje tolerancije moraju da se glume na otvrenoj sceni i suverenost uopšte je pod nekom vrstom autocenzure. Njena izvršna liderka, Kosorka Djevojka, došla je nakon sloma Sanadera. On je došao nakom sloma tvrdog krila Hadezea, oni su došli nakom Mlitavog Račana. U suštini, to je stalna nit slabljenja.
Sada se takvu Hrvatsku napada organizovanim protestima u kojima se ne može prepoznati ni ko protestuje, ni iz kog razloga, ni sa kakvim ciljem. Najbolju dezorijentaciju programske i ideološke vodilje pokazuje ona budala koja je naškrabala tablu: Jaco, nisi žena.
U Srbiji, koja se sva zamazala i uslinila od kooperativnosti, europejstva, saradnje, razgovora sa Kosovom, češkanja Turaka, odustajanja od optužnica, mada ne znam šta će im i kada ne odustanu, prefabrikovani i prekrečeni Šešeljevci, Nikolićarci, organizuju velike proteste sa ciljem da ne sazna niko šta hoće da urade. Meni se čini da se Tadiću nude u vlast. Ali pokazuju zavidnu organizovanost i masovnost.
U Federaciji, Rajskom entitetu bez Srba i sa Hrvatima o dlaci, mix-protesti u kojima takođe nije ništa vidljivo kao nit programa i promjena. Najkonzistentinija je bila pjesma Jovo, Jovane...
U Republici Srpskoj nikako da se začnu protesti. Neki fejsbukač je okupio jedno konglomeratno stadalce koje je prošlo pored Palate Republike i Administrativnog centra. 19. idemo ponovo, kaže opozicioni slinavac koji se još nije pohvalio trebicama da je počeo da se brije. Nazad, u fazu konstrukcije plana, reče nikad uspješni kojot dok mu Ptica MiMi zavlači osamostomilijarditi put.
Ah, da Frontal.ba.da.ga.za.na.kr.šu... zaboravio sam, odbrojava. Kad će, Mile, autoput. MIJ, nema većeg anarhoradikala od mene ali još nisam čuo da se vlasti ruše što nisu izgradili autoput u nekom roku. Dobro je ikako izgrađen kad su ga Ivanić i njegov Dokić sto puta počinjali da grde.
Kosovo i Makedonija su tako stabilne da tamo vlast može da padne lakše nego lišće u kasnu jesen.
Očito je da se Balkan eksperimentiše. Sa željom da se prekonfiguriše. Jasno je i to da je cilj da se na vlast dovedu slabije vlasti od sadašnjih. Jasno je da je cijela strategija uperena prema Beogradu, Zagrebu i Dodiku. Te tri tačke ko zaposjedne, vlada će dok Tarabići ponovo ne ožive. Naročito ko zaposjedne Dodika, najjačeg, najkonceptualnijeg i najprogramatskijeg a ekipno najopremljenijeg lidera u regiji.
Šta se može dobiti ako svi virtuelni projekti Velikih Krojača uspiju.
• Hrvatska na dugoročnim koljenima. Jer, kakvagod je Kosorka iz srpskog stana, ona sudjeluje u nekoj borbi protiv teških kriminalaca. Ona je u Sanadera, prilikom svake njegove izjave, gledala kao svježa punoljetnica u mužjaka svog života, ali je, kad je došlo vrijeme, rekla Radite svoj posao pravde. Milanović, praznooki nonkonceptualist nikad ništa nije uradio. Šta jamči da će sutra nešto uraditi. Hoćemo izbore nije politički program. Ko jamči da će SDP biti manje ranjiv od Kosoričinog HDZ. Rušenje sadašnje vlasti Hrvatske, na protestima ili na iznuđenim izborima, trajna je destabilizacija Hrvatske, odlaganje EU, prijetnja nad sudbinom Hrvata u BiH i još teža dužnička i ekonomska agonija. Tava Hrvatska im je najbolja. Jalova, bez mogućnosti i vantjelesne oplodnje.
• Beograd. Srbija je već razvučena Kosovskom bazom, Vojvođanskom državnošću, sumanutim Zukorlićem, europevcima tipa Batakandićka, Bi Serko i slično. Svi oni, na kraju, žele da od Srbije načine ono kako je predstavljaju E-govnine. Miloševićevo nepočišćeno nužništvo, srbijansko i srpsko koljaštvo, Politikino smetljište i Đinđićevo mafijstvo. Takva Srbija je najbolja. Srbija kojoj izraste stotinu repova i onda je dovedeš u poziciju da se vrti u krug jureći sve svoje zločinačke, životinjske i kriminalne repove.
• Naseobina. Ako Revolucionarna Ulica pobijedi, u Federaciji, vlast koje nema, Hrvati nemaju nikakvu šansu osim da se na silu odjeljuju a Oni to i čekaju. Opet Jelavić, opet progon, opet na sceni izdajnici i kolaboracionisti. Ako se Revolucionarna ulica prenese na Republiku Srpsku i uzljulja se Dodik, BiH više ne postoji. Njom mogu onda da vladaju i mošti Benjamina Kalaja, ćaća ga zakalajiso. Jer, Dodik i oni organizovani Srbi drže BiH. Samo da se izmaknu, ode mast u propast. Takva trula kalajeva BiH je najbolja. Onda više ništa nije srpsko i hrvatsko nego je sve bosansko. Neko će se već naći pa će Bosanskim Srbima, ili Grko-istočnjacima, još bolje, tutnuti povelju da imaju prava da promijene slomljene crepove na crkvama. Zato Mala Grupa Plaćenika priča o Bosanskoj vili, o Bosanskom Bajiću, o Bosaskom Krsmanoviću, o Bosanskim protestima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu...
Jasno je da ratovi nisu donijeli upravljivost ovim područjem. Dio lokalnih aktera prvih generacija dočepao se kapitala i komunističkih rudnika bogatstva. Pojavili su se rajići, pašalići, pivaraši, deltaši. Dio sluđenog, pobijenog i protjeranog naroda okrenuo se trajnom nacionalizmu kao još jedinoj preostaloj brani i utvrdi bilo kakve egzistencije i opstanka.
I jednoj i drugoj sorti teško se može pero odbiti. Uhapsiti Sanadera samo je vrh najledenijeg brijega. A Nacionalni i Nacionalistički Narod ne možeš ni istrijebiti. Stoga je opet najprofitabilnije pokušati sa budalama. Ovaj put budale ne zovu u rat, zovu ih u ulična rušenja, egzibicionizam i voajerstvo. U kome će oni, trećepozivci demokratskih promjena, biti ponovo istorijski naguženi.
A Oni će konačno uzeti poluge, kormila i sudbine.