понедељак, 11. октобар 2010.

POČELA JE PROPAST
BOSNE I HERCEGOVINE
Čast da razbije Bosnu i Heregovinu neće pripasti Tuđmanu i Miloševiću. Neće pripasti Bobanu i Karadžiću. Neće pripasti ni samom Karadžiću. Ni vevikom Vojvodi Vojislavu. Ni Krajišniku. Ni Jelaviću.
Čast da razbije Bosnu i Hercegovinu pripast će Zlatku Lagumdžiji.
Paradoksalno. Pripast će čovjeku koji je netalentovan da vodi politiku. Mada je talentovan da vodi Esdepe.
U svom kvazintelektualizmu garniranom narcisoidnošću, sve radi naopako. Država za čovjeka. Pa ispadne Čovjek protiv Države. Mutietnička socijaldemokratija. Pa ispadne jednonacionalna glasokratija.
Bez obzira na antitalent za politiku, odnosno, baš zbog toga, uspio je da formira PVP, Partiju Velike Prevare. To je jedina od značajnih sarajevskih stranaka koja nema protivnika a pobjeđuje. Nema protivnika jer radi u potpunom dosluhu sa ostalim sarajevskim bošnjačkim strankama. A u taj komplot su se uključili i obični ljudi, birači, Bošnjaci, muslimani. Pristali su na jednonacionalnu glasačku diktaturu nad Hrvatima. A oni iz Republike Srpske i nad Srbima.
Komplot Čovjeka za Državu, Zlatka Lagumdžije, i Sarajevskog političkog kruga bio je jednostavan. Bošnjačkog člana Bošnjaci mogu izabrati između tri lava, Harisa, Bakira i Fahrudina. Hrvatskog ću izabrati ja i pri tom ću te glasače usmjeriti i prema stranačkim listama. Tako je Esdepe, Partija Velike Prevare, prevarila i tri deklarisane bošnjačke stranke uzevši im dio glasova za parlamente pod izgovorom da treba da pobijedi naš Željko Ljiljan Janjičar. Nevidljiva predizborna ruka naložila je i biračima Bošnjacma u Republici Srpskoj da glasaju za Ivanića, dobrovoljnog janjičara u novoj bošnjačkoj jednonacionalnoj miliciji zvanoj Predsjedništvo BiH.
Time je otvoreno novo poglavlje u raspadu Bosne i Hercegovine. Dosad su je raspadali Četnici, Dodik i njegovi fašisti. Sada se uključio glavni i posljednji neimar, Zlatko Lagumdžija.
Prvo, ponizio je cijeli jedan narod. Što nije dobro za Državu. Narod će se snaći i organizovati.
Drugo, pokazao je kako Bošnjaci, dakle, narod, a ne samo Esdepe i on, gledaju na druga dva naroda. Kao na sirotinju raju.
Treće, upotrijebio je biološku osnovu za demokatiju. To je rasizam 21. vijeka.
Četvrto, radikalizovao je hrvatske političke aktere, koji jesu tako mislili ali im je nedostajalo političke neučtivosti, i pogodnih okolnosti, da mogu da kažu: Treći u Mostaru.
Peto, definitivno je razbio i posljednje krhotine lažne slike triputmulti BiH koju je lansirao Alija Izetbegović, poznatiji kao Islamska Deklaracija.
Kako će se, dakle, dakle, stvari dalje odvijati.
Neželjeno dijete Željko, sjediće u Predsjedništvu četiri godine Ko Dud. Ako neko zna šta je dud. I gledaće šta kaže Zlatko. Gledajući, istovremeno svoj sve nervozniji kraj. Unuk Islamske Deklaracije Bakir, povremeno će gubiti živce i sve rjeđe vapiti: Učinite nešto da mi ne uzmemo stvar u svoje ruke. Sa naglaskom na Mi. Nebojša će elegantno da bude državnik, Džentlmen sa Vetom.
No, raspad BiH, kojeg je zakotrljao Lagumžija neće se događati u Predsjedništvu. Nego u Mostaru. Uz dimne signale iz Banjaluke. Sada je i Srbima i Hrvatima, biračima, jasno kakva bi BiH bila kad bi bila sarajevska, centralizavana, bezentitetska, bezžupanijska.