петак, 4. јун 2010.

JELKO KACIN,
FRUSTRIRANA SLOVENAČKA NATAŠA KANDIĆ
Nasilni raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, mimo volje njenih građana, bratskih naroda i narodnosti, mimo volje, jer su se oni, razmrženi i komunizmom više nekontrolisani, razdvojili ali bi to, da se njih pitalo, učinili mirnim čehoslovačkim putem, izbacio je na površinu sav usrani plastični otpad koji se taloži po vrbacima, močvarcima i rukavcima naše istorije u posljednjih dvadeset godina.
Taj otpad je smrdljiva regionalizirana konglomeracija raznih protuva, neuništivih suicida i nosilaca svakojakih kompleksa koji se kao nakupina plastičnih vreća na smrdljivim vodotocima amonijačnog Balkana hvataju na topolike i vrbake a u stvarnosti na razne državoidne, regionalne, nevladine, plaćeničke, instrumentalizovane i evropske institucije. S tim šljamom države nastale raspadom ne znaju šta će. Oni su nesposobni da bilo šta kvalitetno rade, da učestvuju u nekoj političkoj stranci ili državnoj instituciji. Nesposobni jer su u pitanju autizirani individualisti koje je trenutak istorije ejakulirao u orbitu nečega za šta oni nisu ni znali da se događa nego su samo lajali ko psi na mjesečinu i stekli pedigree raznih mudžahedina za razne namjene.
Jelko Kacin. Ta slovenačka protuva grdeličkog kafanskog lika iz zagušljiovg polumraka ćoška u koji konobarica Ljubinka dotura kilo belog I sifon sodu drvenom čakljom dugom tri metra pošto je špricerizovana tjelesa, kada se približi, vaćare za pizdulju i dupe, izvraćajući svoja lica u ćorkanove osmijehe, je, tako, izjavio da je njegova refrenca u istoriji raspada Jugoslavije, nastojanje da se rat u Sloveniji što prije završi a da Dodik, koji mu je negdje usput jebo mater za sva sranja i baleganja koja mjesecima poduzima po BiH, Republici Srpskoj i Srbiji, u stvari po srpskom narodu, realizuje tamnu politiku prošlosti kojoj nema mjesta u ujedinjoj Evropi.
Ta europeizirana protuva ne umije, sa svojom praznom glavom tipa Mihajljica-X300, da shvati da ono što je on, i svi kordoni špegeljiziranih, janširanih, alijisanih, šešeljizovanih, slobičavih spodoba započeo u Raspadu, još uvijek traje i da je BiH, Kosovo i Makedonija, na kraju tog procesa.
Ta protuva nema uljudnosti da prizna da svako ima pravo na svoj što kraći završetak rata sa što manje žrtava, kao što je to imala Sloveneija jer se za to borio Jelko Kacin. Sunce ti jebem.
Ta protuva, Kacin, ne treba da nam sere o ujedinjenoj Evropi koju treba da čekamo pod čizmom i jataganom Turske.
Dodik je za njega Gospodin Dodik. Jer je predsjednik Vlade Republike Srpske, sutra možda Predsjednik Republike, dok je Kacin politički smetljaroš po briselskim parlamentarnim stubama, rezolucijaš strvinar, iz ogromnih korpusa koji se na ovom prostoru bave leševima, zločinima, pokoljima i od toga dobro žive a politički prosperiraju dok im Evropa, Unija, od koje primaju platu visoko u neskladu sa svojim potencijalima bilo šibicarske, bilo političke, bilo intelektualne sfere, propada, raspada se, članice bankrotiraju a u političku armature se ugrađuju neartikulisani pojedinci eštoniziranih i vanrampejskih skromnih kapaciteta.
Kacin je ponosan na Rezoluciju koju je predložio o Srebrenici.
Srebrenica je direktna posljedica i njegovih aktivnosti na raspadu Jugoslavije. Kacin od Srebrenice pravi strvilište i pretvara ga u politički kapital i za sebe i za sljedeće generacije strvinara, ubijajući tako ovim ljudima ovdje i volju i želju za bilo kakvim zajedničkim životom. A pri tome žrtvama ili njihovim bližim ne čini dobro i ne pomaže.
I glavno pitanje:
U ime koga i ispred koga to čini Jelko Kacin. Da li u ime briselskog parlamenta. I na osnovu koje usvojene zvanične politike. Da li u ime Slovenije, nezavisne dežele.
Nemoguće. Ni jedna zajednica takvog nivoa ozbiljnosti neće sebi dozvoliti da stane iz političarenja ćorkaniziranih lešinara kao što je Kacin.
Šteta što više ne postoje sekretarijati ONO i DSZ, komiteti NNNI, okruzi CZ, stručne službe SIZ-ova, SSRN… da tamo vratimo iz boce puštene te zloduhe upišane balkanske provincijalne provenijencije.